Dan šehida: Priče njihove djece o odrastanju, uspjehu i istrajnosti

Na Dan šehida se sjećamo onih koji su dali svoje živote za domovinu. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena, a njihova hrabrost ostaje vječna inspiracija budućim generacijama. Iza njih su ostali voljeni, porodice koje su nosile teret gubitka, ali i snagu da nastave dalje. Posebno dirljive su priče o djeci šehida, koja su, uprkos mnogim poteškoćama, pronašla put do uspjeha, gradeći svoje živote na temeljima časti i odlučnosti.

Jedna od njih je Zehra Velić Mehmedović, žena čija priča svjedoči o snazi, istrajnosti i nepokolebljivoj volji. Sa porodicom živi u Tuzli. Završila je Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, vođena željom da pomaže drugima i ostavi trag humanosti.

Nedavno je, krunisavši godine truda i predanosti, specijalizirala pedijatriju, posvetivši se najmlađima i darujući im ljubav i brigu kakvu su i ona i njena generacija često priželjkivali.

– Iz perspektive odrasle osobe, smatram da je odrastanje bez oca najjače uticalo na moje poimanje života. U djetinjstvu, odrastanje bez oca je proteklo pomiješano sa mnogo emocija, strahova i neizvjesnosti, u potajnim nadanjima i iščekivanjima dugih osam godina (babo je nakon osam godina identifikovan u sekundarnoj grobnici). Kasnije je uslijedio neki neobičan smiraj, isprepleten sa tugom, ali sada samo s njom. Kao dijete imala sam možda više strahova od neizvjesnosti zbog činjenice da odrastamo bez najjače podrške i oslonca kojeg sam ja itekako prepoznavala u svom babi – govori Zehra.

Ističe da su tu neizvjesnost,  uz pomoć majke i porodice preoblikovali u jačinu vjere, trud, upornost, dosljednost vrijednostima koje im je babo ostavio u amanet.

– Tugu smo u inat zamijenili srećom i radošću, ustvari, prkosili smo i svim drugim nedostacima. Ostvarivanjem svojih ciljeva, jednog po jednog, polahko ali sigurno, počela sam uživati u blagodatima uspjeha postignutog radom, trudom i pozitivnim pogledima na svako stanje u životu. Također, kada pogledam unazad, sada iz perspektive roditelja koji je svjestan izazova u odgoju djece čak i kada su oba roditelja uključena, sve više sam ubjeđena da je roditeljska hajr dova nadomjestila naš gubitak, majčina, iskrena kakva samo može biti majčina dova, ili očeva dova, upućena Uzvišenom možda u posljednjim trenucima njegovog života – kaže Zehra.

Napominje da je za nju Dan šehida svaki odlazak u Potočare na mezarje, kao  i na  druga šehidska mezarja.

– Dan šehida, koji obilježavamo drugi dan Ramazanskog bajrama za mene je dan slobode koju smo platili mnogobrojnim šehidima. Dan slobode je, jer se možemo sjećati, institucionalno i individualno naših šehida i baštiniti kulturu sjećanja na koju nismo uvijek imali pravo ili mogućnost. Dan šehida za mene lično je vrijeme preispitivanja i osvježenja mojih ciljeva, obnavljanja obećanja meni, za mene bolju, snažniju, sretniju i korisniju za moju vjeru i moju Domovinu. Za moju djecu, to je čas istine, na kojem uče o budućnosti, sjećanjem na prošlost – ističe Zehra.

Seldina Halilović je posvetila svoj život znanju i obrazovanju, vjerujući da se svjetlost budućnosti gradi kroz mudrost i upornost.

Danas s ponosom prenosi ljubav prema matematici mladim generacijama kao profesorica u Behram-begovoj medresi u Tuzli dokazujući da su trud i znanje najbolji putokazi ka uspjehu.

– Vjerovatno nisam ni svjesna koliko je nedostatak oca uticao na mene. Kao djetetu od nepunih šest godina u tom momentu sve je djelovalo kao ružan san. Dolaskom na slobodnu teritoriju i posmatrajući dječijim očima svijet oko sebe, sve više sam postajala svjesna situacije u kojoj se nalazim sa svojom majkom, bratom i sestrom. Sretna što imam njih, a isto toliko nesretna jer znam da je moj babo sigurno ostao negdje u daljini i nikada se neće s nama spojiti (do jednog dana, ako Bog da, na jednom ljepšem mjestu) – govori Seldina na početku našeg razgovora.

Kaže da je, kako su godine prolazile postajala sve svjesnija toga, odrastala je i marljivo izvršavala zadatke koji su se nalazili ispred nje.

– Kada bih došla do umora ili nekog teškog trenutka, kada bih poželjela da odustanem, uvijek mi je mama bila inspiracija. Ona je imala samo 27 godina kada se desio genocid, tako da sam se iz zahvalnosti prema njoj uvijek trudila da dam svoj maksimum i da joj se makar malo odužimo za sve što je uradila za nas. Završila sam srednju školu, fakultet, i hvala Allahu, osnovala svoju porodicu. Imala sreću da mi je brat živ, i on je u jednom momentu, možda ne shvatajući, preuzeo ulogu muškarca u našoj kući. To je, također pomoglo i meni i mojoj sestri da znamo da imamo mušku osobu u našoj porodici na koju se možemo osloniti i koja će stati u našu zaštitu kada to zatreba – priča Seldina.

Govoreći o vrijednostima koje joj je majka usadila kroz odrastanje i koje su joj pomogle u porodičnom i poslovnom životu ističe najvažniju od mnogo njih, vjeru.

– Majka nas je uvijek savjetovala da budemo pošteni, vrijedni, Bogu odani i ljudima korisni. To je ujedno bila moja vodilja kroz rano djetinjstvo, a kasnije i kroz druge periode odrastanja. Zatim obrazovanje, uvijek je akcenat bio na tome koliko je to važno za nas, koliko sebi možemo promijeniti i olakšati život ukoliko smo obrazovani i samostalni, a ona je tu bila podrška od početka do kraja školovanja. Ona je naš heroj, naša kompas u svakom trenutku i bez nje vjerovatno ne bismo bili tu gdje jesmo danas. I na kraju, naučila nas je vrijednost porodice, vrijednost naših međusobnih odnosa. Bez obzira koliko bili udaljeni, uvijek smo tu jedno za drugo za bilo šta što život nam donese. Sve ovo nastojim da prenesem i primijenim i u svojoj porodici, u odgoju svoje djece i našem svakodnevnom životu – govori Seldina.

Dan šehida je, ističe ona, još jedan podsjetnik na genocid i na sve izgubljene živote i naše šehide.

– Za Dan šehida svake godine moj suprug, djeca i ja idemo u Potočare u Memorijalni centar. To nam je tradicija, gdje ujedno djeca uče o svemu što se desilo, ali i da i njima ostane urezano u sjećanje šta su nam uradili zločinci samo zato što smo se zvali drugačije od njih i što smo muslimani. Meni lično to predstavlja i obavezu, jer ne smijemo zaboraviti naše najmilije koji nas opominju i podsjećaju da moramo biti bolji i kvalitetniji u svakom segmentu kako nam se genocid nikada više ne bi ponovio – napominje Seldina.

Mesud Selimović je primjer hrabrosti, discipline i nepokolebljivog duha. Kao vrhunski kickbokser, svoju snagu i borbeni duh pokazao je u ringu, nižući pobjede i dokazujući da upornost ruši sve prepreke. Međutim, njegova misija nije stala samo na sportskim borilištima, danas s ponosom služi domovini kao pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

– Odrastanje bez oca bilo je izazovno, ali me naučilo da budem jak, odgovoran i istrajan. Izostanak očeve figure u životu donosi prazninu, ali i dodatnu motivaciju da se borim, da uspijem i da budem oslonac svojoj porodici. Svaka prepreka s kojom sam se suočio samo me učinila odlučnijim da izgradim sebe, da budem bolja verzija onoga što bih možda bio u drugačijim okolnostima. Gubitak oca nije bio razlog za odustajanje, naprotiv, bio je podstrek da nikada ne posustanem – govori Mesud.

Ističe da mu je majka svojim primjerom pokazala šta znači snaga, strpljenje i požrtvovanost.

– Naučila me da nikada ne bježim od odgovornosti, da budem pošten, vrijedan i da ne zaboravim ko sam i odakle dolazim. Porodica mi je bila stub i podrška u svakom trenutku, a te vrijednosti oblikovale su i moj pristup poslu i životu. U svemu što radim, trudim se da ostanem dosljedan tim principima, da gradim uspjeh na poštenju, radu i međusobnom poštovanju – kaže Mesud.

Za njega je Dan šehida dan ponosa, tuge, ali i velike zahvalnosti, prilika da se sjetimo onih koji su dali svoje živote za ono što danas imamo, ali i da ne dozvolimo da njihova žrtva bude zaboravljena.

– Sjećanje na mog oca i sve šehide nosim u srcu svakog dana, ne samo na ovaj datum. Nastojim da kroz svoja djela, kroz poštovanje vrijednosti za koje su se borili, očuvam njihovu ostavštinu. Sjećanje na njih nije samo u riječima, ono je u načinu na koji živimo, u poštovanju koje pokazujemo i u vrijednostima koje prenosimo na sljedeće generacije – kazao je Mesud.

(Alem Dedić/Preporod.info)