Velid Kahrić, drugi mutekif banjalučke Medrese "Reis Ibrahim-ef. Maglajlić"

Posljednje dane mjeseca ramazana u itikafu i ibadetu u Gradskoj džamiji u džematu Prnjavor, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Prnjavor, proveo je Velid Kahrić, maturant banjalučke medrese "Reis Ibrahim-ef. Maglajlić" čime je postao drugi mutekif iz ove medrese nakon obnavljanja njenog rada.

Velid je ramazanske dane proveo u džematu Prnjavor, a kako ističe, nakon razgovora s glavnim imamom Fikret-ef. Čelenkom o aktivnostima tokom prakse, itikaf je prihvatio bez puno razmišljanja.

– Osjetio sam potrebu za tim "odvajanjem" od ljudi i svakodnevnih obaveza. Biti sam u džamiji, samo s Uzvišenim Gospodarom, je neopisiv osjećaj, pogotovo u predsehurske sate, kad se smiri grad i sve utiša. Taj osjećaj smirenost i klanjanja nafile se, definitivno, ne može usporediti ni s čim sličnim. Mubarek dani ramazana su zaista posebni, međutim, dani u itikafu su, rekao bih, potpuni i daju osjećaj da su u cijelosti ispunjeni. Sama spoznaja da pored zikra, učenja Kur'ana, klanjanja nafila-namaza i, naravno, svakodnevnih namaza, nemamo nikakvih drugih obaveza, daje dodatno olakšanje i veću duhovnu predanost ibadetima – kaže Kahrić.

Dani u itikafu su mu brzo prolazili, a kako ističe, biti u itikafu je odmor, kako  za tijelo tako i za dušu. 

– Vrijeme poslije teravije koristio sam da proučim što više stranica Kur'ana, da zikrim što je više moguće i, naravno, za dove i želje kojih nikad ne fali. Često sam od džematlija dobijao pitanja da li mi je dosadno, a ja sam im kazivao da, koliko god se trudio da izvršim što više ibadeta, vremena je malo i kada nakon malo dužeg vremena pogledam na sat, već je vrijeme za sehur – priča Velid. 

Kada bi mu se ponovo ponudila prilika da bude u itikafu, prihvatio bi to bez razmišljanja. 

– Razlog je taj što tek ove godine osjećam svoj ramazan maksimalno ispunjenim i dušu čišćom nego ikad do sad. Itikaf je prilika da se insan preispita sam sa sobom i postane, kako bolji vjernik tako i bolji čovjek – kaže on. 

Velid ističe da će mu ovogodišnja praksa u Prnjavoru zasigurno ostati urezana u sjećanje. 

– Kroz medresu sam stekao puno prijatelja, a određen broj ih dolazi baš iz Prnjavora. Sa svima njima sam uvijek provodio dosta vremena, pa sa sigurnošću mogu reći da su oni najveći "krivci" zašto sam ovaj ramazan proveo tu. Ljudi u Prnjavoru su itekako gostoprimljivi, topli, puni ljubavi i želje da pomognu na bilo koji način. Svi su mi pojedinačno, nasamo prilazili pitali da li mi šta treba i kako mi mogu pomoći. Ramazan u Prnjavoru će mi ostati u lijepom sjećanju od itikafa, do druženja s mladima, zajedničkih iftara, džematskih iftara... Svaki dan je imao neku svoju priču i neki događaj koji ga je obilježio. Ovom prilikom želim da zahvalim glavnom imamu koji mi je ponudio ovu prilku i na svemu onom što je uradio za mene kroz ovaj mjesec dana – kaže Velid. 

Velid je na kraju i svog školovanja u banjalučkoj medresi "Reis Ibrahim-ef. Maglajlić", a kako kaže, kroz medresu je naučio puno toga. 

– Četiri godine nisu kratak period. U medresi sam odrastao i posto ono što sam sad. Medresa nije samo škola, to je jedan poseban svijet i način života. Svakodnevne obaveze, kako u školi tako i u internatu, nosile su sa sobom uspomene, nekad loše, a češće dobre, ali na kraju ostaju samo one dobre. Prijateljstva koja se tamo steknu ostaju za cijeli život, jer s istom osobom dijeliš i klupu i dvospratni krevet. Da se opet vratim u period poslije osnovne škole, ponovo bih upisao medresu, samo bih se potrudio da naučim još više i iskoristim svaki dan maksimalno – zaključuje Velid. 

(A.S. / Preporod.info)