I muslimankama pripadaju naše džamije

Ramazan je uvijek pravo vrijeme da se aktueliziraju i artikulišu i druge teme iz muslimanske svakodnevnice, poput pitanja šire uključenosti žena u religijski život. Općenito, angažman muslimanki u džematima ima svoje uobičajene obrise. Konkretnijim uvidom, primjećuje se da značajan dio aktivnosti i opstaje upravo zahvaljujući njihovom angažmanu. Međutim, još uvijek su legitimna pitanja koliko su žene, zaista, involvirane u rad naših džemata, posebno kada je riječ o članstvu u džematskim odborima. S druge strane, potiho se uvijek prešućivala i uključenost žena u obredni dio religijskog života, kao što je prisustvo džumi i bajram-namazima.

Primjer ženskih mukabela

Možda je u mjesecu ramazanu najbolja ilustracija ove teme održavanje ženskih mukabela koje uče muslimanke iz različitih pora društvenog života, među kojima je sve više hafiza. U vezi s tim, podsjetimo i na tradiciju ženske hafiske mukabele u Hadžijskoj džamiji u Sarajevu. Riječ je o mukabeli koja bilježi već osamnaest godina od reaktiviranja, a ranije je uspostavljena 1953. godine.

Danas se ženske mukabele uče u brojnim džematima širom zemlje: Vali Recep Yazıcıoğlu, Maglaj; Amber-hatun, Tuzla; Gornja Drežnica, Mostar; Papratnica, Kakanj; Donja Golubinja, Žepče; Hamzibegova, Tešanj; Mehmed Čelebi, Donji Vakuf; Gazanferija, Banja Luka - samo su neki od džemata s tom praksom.

S obzirom da muslimani Bosne ovih godina bilježe zlatno doba hifza, kako se već o tome govori, to je praćeno i sve većim brojem hafiza. To će, svakako, doprinijeti razvoju učenja Kur’ana u našoj zemlji, a vjerujemo i češćoj organizaciji ženskih mukabela. Međutim, ono na što smo ukazivali i ranije u Preporodu, još uvijek u komisijama za hifz Islamske zajednice nema žena. Kada se to desi, to će, očito, biti značajnija promjena.

Opravdanost argumenta tehničkog izazova

Dok širom svijeta, u mnogim muslimanskim zemljama žene prisustvuju džuma-namazu ili bajram-namazu, ta praksa u našoj zemlji nije dovoljno zaživjela. Prema učenju koje slijedi Islamska zajednica, to nikada nije predstavljalo normativni problem, već tek tehnički izazov. No, mnogi su postavili pitanje opravdanosti takvog argumenta.

U odgovoru fetvei-emina, iz 2016. godine, na pitanje da li u Sarajevu osim džamija Kralja Fahda i Careve postoje i druge koje „dozvoljavaju/omogućavaju dolazak žene na džuma-namaz“, navedeno je:

„Načelno, u svim džamijama je dozvoljeno ženama da mogu klanjati džuma-namaz. Problem može biti samo tehničke naravi, tj. nedostatak prostora. U nedostatku prostora, preče je da se osigura prostor za klanjanje džuma-namaza muškarcima, jer je ona za njih farz stroga obaveza, dok za žene nije stroga obaveza.“

Međutim, ranije je prepoznata potreba za incijativama. Tako je i u široj javnosti pronesena odluka Savjeta Muftijstva zeničkog 2019. godine, kojom je u svim medžlisima Muftijstva u jednoj od džamija omogućeno da žene mogu obavljati džuma-namaz.

„Kategoričko isključivanje žene iz ovog zajedničkog, vjersko-naučnog, socijalno-društvenog događaja, nema relevantnu religijsku argumentaciju. Iako ženama nije obavezno prisustvovati i klanjati džumu, u prisustvu žene džuma-namazu možemo pronaći brojne benefite, poput zbližavanja sa svojom zajednicom (džematom) – što može rezultirati produktivnim idejama, klanjanje u džematu koje je 27 puta vrednije od klanjanja kod kuće, slušanje hutbe i usvajanje novih informacija i samim tim širenje znanja i jačanje imana, itd. Uostalom, praksa u vrijeme poslanika Muhammeda, a. s., bila je da žene zajedno s njim u džematu klanjaju džuma-namaz“, navedeno je tada u odluci Savjeta.

Volje, želja i inicijativa

Prema našim saznanjima, muftijstva nemaju evidencije o tome gdje žene mogu obavljati džuma-namaz ili bajram-namaz, niti postoji određena obaveza za to uređena pravilnikom i slično (kao izuzetak navodimo Muftijstvo zeničko, čiji primjer iz 2019. smo naveli). Uglavnom je to pitanje prakse u medžlisima/džematima. Suštinski, osim tehničkih izazova, to je i pitanje volje i inicijativa.

Čini se da je tako oduvijek bilo. U broju od 15. oktobra 1980. godine, nailazimo na članak Safeta Brkića pod naslovom “Žene na džumi namazu“, gdje, prije svega, konstatuje da se u posljednje vrijeme govori o nužnosti da se žene uključe u tokove muslimanske svakodnevnice, što je i džuma-namaz. Također, napominje da su „u mnogim našim džematima žene počele da prisustvuju džuma-namazu“. Članak je, zapravo, o muslimankama džemata Svirac koje su, prema riječima autora, prve na području Gradačca koje su počele dolaziti na džuma-namaz. U nastavku Brkić navodi i dvije pozitivne izjave muslimanki, između ostalog o inicijativi Starješinstva IZ da i na ovaj način uključi žene.

Prema kazivanju banjalučkog imama Mersudin-ef. Hodžića, zanimljva praksa je da su u periodu od 1992. do 1993. godine žene počele dolaziti na džumu, prvenstveno u džematu Ferhadije. Riječ je o periodu kada se muškarci od 16 do 60 nisu smjeli kretati, jer su svi bili potencijalni kandidati za front. Takva praksa je bila i u Gazanferija džamiji. Stoga, danas u Banjoj Luci žene prisustvuju džuma-namazima u Ferhadiji i Gazanferiji.

Vrijedi podsjetiti da je ova tema aktuelizirana u Preporodu i 2016. godine, tekstom hafiza Benjamin-ef. Idriza pod naslovom „Treba li žena klanjati džumu i bajram namaz?“

U najkraćem, hafiz Idriz je tretirao i problem “teologije isključivanja žene.” Štaviše, ukazuje na zloupotrebu temeljne tradicije islama. Pri tome, podsjeća na zastupljenost žena u obrednom dijelu i širem društvenom kontekstu u vrijeme Poslanika, a. s. Posebno značajnim ističe tumačenje ajeta o džumi, naglašavajući da se to, zapravo, odnosi i na žene. Usputno, i u svom tekstu hafiz Idriz ukazao je na primjer svoga džemata Penzberg (Njemačka) gdje je muslimankama omogućeno da obavljaju džuma-namaz (tekst je dostupan i na web-stranici preporod.com).

Inkluzivnost i pristupačnost

S obzirom da smo upoznati s jednom inicijativom o organizovanju klanjanja bajram-namaza i za žene u glavnom gradu naše zemlje prije dvije godine, bila je ovo prilika da prokomentarišemo ovu temu s jednim od imama koji je te godine omogućio da bajram-namazu prisustvuju i žene. Riječ je o Mehidin-ef. Bešliću, imamu Hadži Idrizove džamije, najstarije na području općine Novo Sarajevo, koja će uskoro obilježiti i stotu godišnjicu. Efendija Bešlić je u džematu od 2019. godine. Inače su prepoznatljivi u radu sa svim generacijama. I supruga Belma je uključena u rad, posebno sa ženama. Kada je prije dvije godine grupa muslimanki pokrenula inicijativu da se osigura klanjanje bajram-namaza i za njih, Islamska zajednica je putem svojih organa pozitivno reagovala, a Bešlićev džemat se odazvao.

– Mi smo to uspješno realizirali u nekim džamijama, a ovdje kod nas to je prošlo odlično. Nije bilo velike posjete, ali smo osigurali prostor za žene, tamo gdje one inače klanjaju. Kasnije mi se žene nisu javljale povodom te inicijative, ali mi smo i dalje otvoreni za takve aktivnosti. Razgovarao sam s glavnim imamom i, generalno, postoje mjesta gdje se to može organizovati, recimo, Musala u Skenderiji je odličan prostor za bajrame – istako je efendija Bešlić.

Prevashodno, razgovarajući o ovoj temi naglašava otvorenost i volju koje moraju postojati i kada je riječ o ovim pojavama. Na tome se temelji i rad džemata. Svoju otvorenost spram pitanja muslimanki tumači i porodičnim okruženjem, u kojem živi sa suprugom i pet kćerki.

– Naša je obaveza da organizujemo stvari kako bi svi mogli učestvovati u ibadetu. Govoreći iz iskustva terena, iz džemata u kojima sam službovao, nema džemata bez žena. One su kičma vjerske zajednice, to je bilo jasno i u komunizmu, a i danas. Međutim, u posljednje vrijeme pojavljuju se interpretacije vjere koje pokušavaju žene gurnuti u stranu, što je pogrešno. One su snažan dio džemata, odnosno snažniji dio džemata – stava je on te dodaje da je u njegovom džematu jedna od članica Odbora žena.

– Primjećujem da žene bolje organizuju aktivnosti, imaju bolji kontinuitet. Ne možemo žene držati u kućama pod izgovorom tradicije, niti im postavljati dodatne prepreke. Naš zadatak nije da određujemo šta je halal, a šta haram – to je jasno definisano. I mi kao zajednica možemo dati više prostora našim učenicama i studenticama. Ima vrsnih intelektualki koje su spremne da nose odgovornije pozicije u Zajednici, da im se da prilika, posebno mlađim – zaključuje efendija Bešlić.

Iako nam nije cilj da ovim člankom mapiramo džamije u kojima žene mogu prisustvovati džuma-namazima ili bajram-namazima, ipak, u vremenu kada je uloga muslimanke posebno vidljiva onima koji žele vidjeti, neka ovo bude poziv na inicijative s bilo koje strane. Zasigurno, takve inicijative mogu biti ohrabrene i podrškom Odjela za brak i porodicu IZ u BiH.

(IIN Preporod)