Sadekatul-fitr

Piše: dr. Ahmed Purdić

Uzimajući u obzir podjelu islamskog prava na Šerijat i fikh, pri čemu je Šerijat zbir Božijih propisa objavljenih u Kur'anu i autentičnim hadisima a fikh ljudsko razumijevanje Šerijata, može se konstatirati da su većina propisa o sadekatul-fitru fikhski propisi tj. propisi koji su rezultat ljudskog idžtihada. O utemeljenosti sadekatul-fitra nema sporenja među islamskim pravnicima, ali kada se radi o načinu primjene ovog propisa njihova mišljenja su različita još od prvih generacija. Jedan od razloga zbog kojih je došlo do razilaženja među njima o tim pitanjima jeste njihov različit pristup tumačenju Teksta. U radu ukazujemo na tu činjenicu i iznosimo argumentaciju hanefijske pravne škole o ključnim pitanjima vezanim za sadekatul-fitr. Također obrazlažemo i argumentiramo aktualnu praksu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju.

Fikhski propisi o izdvajanju sadekatul-fitra

Iako je kod nas najfrekventniji termin sadekatul-fitr, u klasičnoj literaturi ovaj ibadet se češće naziva zekatul-fitr. Pored ovih naziva koriste se i sljedeći termini: „zekatur-ru'usi – zekat na glave“ ili „zekatur-rikabi – zekat na vratove“, ili „zekatul-ebdan – zekat na tijelo“.[1] Kao što se primjeti u ovim nazivima se spominje riječ zekat, jer islamski pravnici sadekatul-fitr tretiraju jednom vrstom zekata.[2] Temeljna razlika između klasičnog zekata i zekatul-fitra je u činjenici da se zekat izdvaja na imovinu, a zekatul-fitr na osobe. O ovome se slažu islamski pravnici, ali se razilaze po pitanju primjene ostalih propisa zekata na zekatul-fitr.

Sve četiri pravne škole izdvajanje sadekatul-fitra smatraju obaveznim, za onoga ko ispunjava uslove za to, uz napomenu da hanefijski pravnici smatraju da je njeno izdvajanje vadžib[3] tj. drugorazredna obaveza, a kod ostalih pravnih škola vadžib i farz su sinonimi, pa kod njih ne postoji prvorazredna i drugorazredna obaveza, nego samo obaveza.

Kod hanefijskih pravnika jedan od uslova obaveznosti izdvajanja sadekatul-fitra jeste da osoba za vrijeme izdvajanja posjeduje bilo koje imovine, preko osnovnih životnih potreba, u visini nisaba.[4] Takva osoba je dužna izdvojiti sadekatul-fitr, žrtvovati kurban za Kurban bajram i ne može uzimati zekat pozivajući se na siromaštvo.[5]

Pravnici ostala tri mezheba smatraju obaveznim izdvajanje sadekatul-fitra onome ko na dan Bajrama ima hrane preko dnevne potrebe za sebe i one koje izdržava.[6]

Po tumačenju hanefijskih pravnika ne može se desiti da osoba istovremeno bude dužna izdvojiti sadekatu-fitr i da može primiti zekat, dok kod drugih se to može desiti.[7]

Zakonski razlog i mudrost propisivanja sadekatul-fitra

Nakon što smo objasnili šerijatsko-pravni tretman izdvajanja sadekatul-fitra potrebno je ukazati na zakonski razlog ('lla) i intenciju njegova propisivanja, jer njihovom spoznajom šerijatski obveznik (mekellef) dobija dodatni podsticaj za izvršavanje ovog ibadeta (propisa), a i na osnovu njih se mogu derivirati propisi, jer propis se veže za svoj zakonski razlog (el-hukm jeduru maʻa ʻilletih).

Na zakonski (djelotvorni) razlog propisivanja sadekatul-fitra ukazao je Ibn Abbas, r.a., kada je rekao da je Allahov Poslanik, a.s., naredio zekatu-l-fitr kao čišćenje postača od bespotrebnog i ružnog govora, te kao hranu siromasima.[8]

Također se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Učinite ih neovisnim (bogatim) u ovom danu. أَغْنُوهُمْ فِي هَذَا الْيَوْمِ

u drugoj predaji Zbrinite ih pa da ne obilaze (svijet) u ovom danu. [9] أَغْنُوهُمْ عَنْ طَوَافِ هَذَا الْيَوْمِ

Iz ovih predaja vidi se da izdvajanje sadekatul-fitra ima dvostruku ulogu. Jedna se odnosi na onog ko ga izdvaja a to je čišćenje njegova posta, a druga se odnosi na korisnika sadekatul-fitra a to je pomoći u prevazilaženju teškog stanja u kojem se nalazi.

U čemu se izdvaja sadekatul-fitr

Brojne su predaje u kojima ashabi navode da su u vremenu Allahova Poslanika, a.s., izdvajali sadekatul-fitr u hrani i to u sljedećim artiklima: ječmu, hurmama, grožđicama i suhom siru. U nekim predajama se spominje i pšenica. Međutim, preferirajuće mišljenje je da za vrijeme Allahova Poslanika u Medini pšenica nije bila toliko rasprostranjena kao ranije spomenuti artikli, te se sadekatul-fitr nije, u početku, izdvajao u njoj.[10] Promjenom okolnosti, a pod tim se misli na pojavu pšenice u većim količinama, počelo je izdvajanje sadekatul-fitra i u pšenici. Neki ashabi, primjenjujući intencionalni pristup tumačenju Teksta, a slijedeći zakonski razlog i intenciju propisivanja sadekatu-fitra, procijenili su da se ono može izdvajati i u pšenici. Pri tome su procijenili da pola sa'a pšenice odgovara vrijednosti sa'a ječma i drugih namirnica u kojima su do tada izdvajali sadekatul-fitr, pa su uveli praksu da se sadekatul-fitr izdvaja i u pšenici i to pola količine koja se izdvajala u ostalim, ranije spomenutim namirnicama.

Ipak, neki ashabi nisu prihvatili takvo tumačenje pa su i dalje nastavili izdvajati sadekatul-fitr po ustaljenoj praksi.[11]

Iz spomenutog se vidi da je već za vrijeme hulefai rašidina došlo do novih fikhskih rješenja po pitanju načina izdvajanja sadekatul-fitra. Daljnim širenjem islamske države i promjenom okolnosti, a prije svega povećanjem bogatstva i većom upotrebom novca, pojavilo se mišljenje da se sadekatul-fitr može izdvojiti i u novcu tj. protuvrijednosti spomenutih artikala. Takvi stavovi, između ostalih, prenose se i od Omer ibn Abudulaziza (u. 720/101) i Hasana El-Basrija (u. 728/110).[12]

Do ovog mišljenja se ponovo došlo primjenjujući intencionalni pristup tumačenju Teksta a na osnovu zakonskog razloga propisivanja sadekatul-fitra. Hanefijski mezheb je prihvatio i ovo mišljenje a ostala tri mezheba nisu.[13]

Obrazlažući svoj stav da je dozvoljeno izdvajanje sadekatul-fitra u novcu učenjaci hanefijskog mezheba navode sljedeće:

S obzirom na to da se ovim propisom želi pomoći onome kome je pomoć potrebna naređeno je izdvajanje imovine koja ima vrijednost (māl mutekavvim), a nije naređeno da se mora izdvojiti određena imovina, pa je stoga dozvoljeno izdvajanje njene vrijednosti u novcu ili nekoj drugoj imovini. A zbrinjavanje se najbolje postiže novcem jer se njim najbolje zadovoljava potreba.[14]

Ukazujući na ovu činjenicu, te da treba praviti razliku između sredstava i cilja, hanefijski učenjak Mustafa Ez-Zerka kaže: „Ovaj propis nije kao broj rekata u namazima, koji je određen Objavom (tawqīfī), pa da razum nema uplitanja u njega. Naprotiv, između njega i broja rekata je velika razlika. Ovdje je određena najmanja granica ispod koje on nije ispravan. Ako bi šerijatski obaveznik dodao, pa izdvojio više nego što je propisano, imao bi nagradu i sevap. S druge strane, ako bi u farz-namazu klanjač dodao koji rekat, to mu nije dozvoljeno i ne bi mu bilo kabul (prihvaćeno). Osim toga, kada je po srijedi sadekatul-fitr, u samom hadisu je došlo obrazloženje zakonskog razloga norme. Vjerovjesnik, a.s., objasnio je mudrost i cilj sadekatul-fitra, kao i razlog njegova propisivanja rekavši: 'Učinite ih neovisnim (bogatim) u ovom danu.' Neovisnost (bogatstvo) u osnovi se postiže novcem, kojim se mogu nabaviti sve potrebe, kao što je hrana, ali i druge potrebe.“[15]

Iznos sadekatul-fitra

U klasičnim ali i u većini savremenih fikhski djela kada se govori o iznosu koji se izdvaja na ime sadekatul-fitr još uvijek se spominje mjera koju je odredio Allahov Poslanik, a to je sa'[16] hrane. Hanefijski učenjaci, prihvativši ranije spomenuti stav nekih ashaba, smatraju da se izdvaja pola sa' pšenice, a kod ostale hrane izdvaja se jedan sa'.

Također, hanefijski pravnici navode da ako se sadekatul-fitr izdvaja u novcu onda se procjenjuje vrijednost spomenute količine pšenice, ili ječma ili hurmi.

Dr. Jusuf El-Karadavi smatra da se treba uzeti za procjenu jedan sa' prosječne hrane tog mjesta, a ako se za procjenu uzme i najbolja vrsta hrane, onda je to još bolje.[17]

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini već duži period osnovu za određivanje iznosa sadakatul-fitra uzima troškove jednodnevne prehrane osobe koja izdvaja sadekatul-fitr..

Argumenatciju za ovakav postupak Islamska zajednica je uzela iz kur'anskog propisa o fidji i kafaretu.

Naime, kao što je već ranije navedeno jedna od intencija sadekatul-fitra jeste prehrana siromaha, a to je čin koji se također jasno očituje u šerijatskim propisima, fidje i kefareta.

Govoreći o fidji Uzvišeni je rekao: "Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje." [18]

Evidentno je da u ovom ajetu nije određen precizan iznos koji se treba izdvojiti za prehranu siromaha, nego se naglašava da je bolje izdvojiti što više.

Kada je riječ o drugom kur'anskopm propisu u kojem se govori o ishrani siromaha a to je kefaret, tu je Kur'an preciznije odredio iznos koji se treba izdvojiti pa je rečeno: „da običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite.“[19]

Prema tome, ovaj univerzalni i lahko primjenjivi standard u svakom vremenu, a to je da se izdvaja prosjek vlastite dnevne ishrane, treba primjenjivati kod propisa u kojima se traži prehranjivanje siromaha.

U tom kontekstu treba razumjeti i izbor namirnica i iznosa koje je Allahov Poslanik, a.s., odredio za izdvajanje na ime sadekatul-fitra. Taj izbor je bio uslovljen okolnostima u kojima su tada živjeli muslimani, a to potvrđuju i riječi Ebu Seida El-Hudrija, r.a., koji je rekao: „Mi smo u doba Allahova Poslanika, a.s., izdvajali na dan Fitra (prvi dan Ramazanskog bajrama) po jedan sa' hrane, a naša je hrana“, kaže Ebu Seid, „uglavnom bila; ječam, suho grožđe, suhi sir i hurme.“[20]

Danas je životni standard ljudi puno bolji, pa i iznos koji se izdvaja na ime sadekatul-fitra treba određivati prema njihovom današnjem životnom standardu, a ne prema standardu i ishrani ljudi iz vremena kada je uspostavljen propis sadekatul-fitra. Ovakav način obračuna iznosa sadekatul-fitra je zagovarao i obrazložio Husein-ef. Đozo.

On kaže: „Živimo u luksuznim komfornim stanovima, posjedujemo vile, vikendice, limuzine, trošimo dnevno na svoju prehranu tri-četiri hiljade, a za obaveznu prehranu drugog htjeli bismo dati samo četiti-pet stotina starih dinara, jer je toliko trošio beduin prije 1400 godina. Smjelo i kategorički tvrdimo da se ovdje radi o grubom zakidanju prava drugih.“[21]

Objašnjavajući kako bi trebalo računati iznos sadekatul-fitra napisao je: „Visina fidje, odnosno sadekatul-fitra, određuju se, u načelu, prema standardu svakog pojedinca, kako i Kur'an propisuje (kutul-mukellef). Pošto bi to bilo tehnički vrlo teško izvodivo, uzet će se prosjek standarda datog vremena i sredine. U svakom društvu postoje statistike troškova života po članu društva. Artikli koje je Muhammed, a.s., nabrojao i koji se spominju u fikhu predstavljaju, prema našem mišljenju, različite kategorije vrijednosti sadekatul-fitra prema standardu. Ječam i kukuruz, npr., nije isto što i riža, suhe grožđice itd. Možemo reći da su već sada u našim uslovima prevaziđene neke kategorije, kao što je kategorija ječma i kukuruza, pa i ne prerađene pšenice. Gotovo niko više kod nas ne troši u svojoj prehrani ove artikle. Kako onda po njima obračunavati sadekatul-fitr? Ono što dajemo životinji i što smo izbacili iz našeg jelovnika htjeli bismo dati drugom, a Kur'an nam kaže da kada dajemo trebamo dati ono što nam je najdraže, najvrjednije, a ne koje kakve otpatke, koje ne trošimo i ne upotrebljavamo. .... Htjeli bismo živjeti visokim evropskim standardom dvadesetog stoljeća, a sadekatul-fitr bismo željeli obračunavati prema standardu pustinjskog Arapa iz šestog stoljeća... Ono što ja jedem moram, to isto, ponuditi i drugom. Koliko dnevno trošim na svoju hranu, toliko je potrebno da dam i drugome u vidu fidje i sadekatul-fitra.[22]

Zbog svega navedenog Islamska zajednica je usvojila princip da se visina sadekatul-fitra određuje na osnovu standarda osobe koja izdvaja sadekatul-fitr, tako što će se izdvojiti prosječni iznos koji se troši na vlastitu ishranu.[23]

Korisnici sadekatul-fitra

Ranije smo spomenuli da islamski pravnici sadekatul-fitr tretiraju jednom vrstom zekata. Shodno tome po propisima hanefijskog mezheba korisnici sadekatu-l-fitra su identični korisnicima zekata.[24] Ovo mišljenje zastupaju i učenjaci šafijskog mezheba. Međutim, malikijski učenjaci i imam Ahmed smatraju da sadekatul-fitr pripada samo siromasima, pozivajući se na ranije spomenute hadise o sadekatul-fitru.

Na ovu dilemu je odgovorio dr. Jusuf El-Karadavi rekavši: Spomenuti hadisi upućuju da je najvažniji cilj zekatu-l-fitra opskrbljivanje siromaha i to za poseban dan i jasna je obaveza da oni imaju prioritet nad svim ostalim kategorijama, ako ih bude. Međutim, ovo ne isključuje mogućnost da se on troši u druge svrhe shodno potrebi i općoj dobrobiti, kao što kaže Vjerovjesnik, a.s., o zekatu na imetke da se oni: Uzimaju od bogatih i dijele siromašnim, što nije isključilo mogućnost da se troši u druge svrhe na koje upućuje časni ajet.[25]

Prema tome, primjenjujući propise hanefijskog mezheba i uvažavajući okolnosti u kojima žive muslimani u savremenim društvima pri čemu je brigu socijalne skrbi na sebe preuzela država, Islamska zajednica je pristupila organiziranom prikupljanju zekata i sadekatul-fitra u Fond Bejtul-mal, pa iz njega sredstva raspoređuje svim kategorijama koje imaju pravo na korištenje zekata i sadekatul-fitra. Jedna od tih kategorija su i siromasi. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini preko svog Ureda za društvenu brigu kontinuirano tokom cijele godine vrši podjelu sredstava i pomaže siromasima. Podjela sredstava se vrši na više načina i kroz različite projekte. Siromasima se direktno pomaže podjelom ramazanskih paketa, iftara, kao i bonova na osnovu kojih mogu kupiti prehrambene i higijenske potrebštine. Ured također pomaže rad javnih kuhinja, studentskih domova i socijalnih ustanova koje na dnevnoj bazi obezbjeđuju hranu svojim korisnicima. Na ovaj način potrebnima (siromasima) se obezbjeđuje hrana i druge osnovne životne potrebe tokom godine, a ne samo u danima Bajrama.

^{[1] Yūsuf al-Qaradāwī, Fikh al-zakāh, Mu’assasa al-risāla, Bayrūt, 1973., 2/918.}

^{[2] Također, treba naglasiti da se pitanje sadekatul-fitra tretira u poglavlju o zekatu, a ne u poglavlju o postu, iako se uglavnom izvršava u ramazanu.}

^{[3] Ukoliko je dokaz koji ukazuje na obligatnost djela vjerovatnog karaktera (delil zanijj) onda je djelo vadžib, a ukoliko je dokaz kategoričkog karaktera (delil kat'ijj) onda je djelo farz (stroga obaveza). S obzirom na to da je dokaz koji ukazuje na obligatnost izdvajanja sadekatul-fitra hadis i to pojedinačno predanje (haber ahad) zbog toga je izdvajanje sadekatul-fitra, po propisima hanefijskog mezheba vadžib, a ne farz. (Više v.: A. Zejdan, „Šeri'atskopravna norma“, u: Enes Ljevaković, ur., Usul-i -fikh, Sarajevo, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 2005., str. 33.)}

^{[4] I. Al-Ḥalabi, Multaqā al-abḥur, Mu’assasa al-risāla, Bayrūt, 1989., str. 193, A. Tuhmaz, Hanefijski fikh, preveli: Zuhdija Hasanović i dr., izdavač Haris Grabus, Sarajevo, 2002., 1/466.}

^{[5] I. Al-Ḥalabi, nav. dj., 193}

^{[6] W. Al-Zuḥaylī, Al-Fiqh al-islāmī wa adillatuh, Dār al-fikr, al-ṭab‘a al-ṯāliṯa, Dimašq, 1989., 2/904.}

^{[7] Al-Mawsū‘a al-fiqhiyya, Wizāra al-awqāf wa al-šu’ūn al-islāmiyya, Al-Kuwayt, 1989., māddah: zakāh al-fiṭr.}

^{[8] Ebu Davud u poglavlju o zekatu-l-fitru i ne navodi ništa o njemu, kao ni El-Munziri što se smatra svrstavanjem u hasene od njih dvojice, kako se navodi. Također ga bilježi i El-Hakim, 1/409., i kaže da je sahih po uvjetima El-Buharije, a s njim se slaže i Ez-Zehebi. Također ga bilježi i Ibn-Madže u poglavlju o zekatu-l-fitru, te Ed-Darekutni, str. 219., koji kaže da u njemu nema slabosti.; zatim, El-Bejheki, str. 163. (Više v.: „Naṣb al-rāya“, 2/411.)}

^{[9] Ed-Darekutni i El-Bejheki. (preuzeto iz: Y. al-Qaradāwī, nav. dj., 2/923.)}

^{[10] Y. al-Qaradāwī, nav. dj., 2/940.}

^{[11] Abdullah ibn Omer je rekao: „Svijet je u doba Vjerovjesnika na ime sadekatul-fitra davao jedan sa' ječma ili hurmi ili suhog grožđa. Kada je hilafet preuzeo Omer, umnožila se proizvodnja pšenice, pa je Omer, kaže Abdullah izjednačio i stavljao pola sa'a pšenice umjesto jednog sa'a ječma, odnosno suhog grožđa.“ Tahavi prenosi od Abdullah ibn Omera, r.a, da je rekao: „Ovo izjednačavanje su činili još Ebu Bekr, Osman i Alija.“ (Više v: Buharijeva zbirka hadisa, 1/1040-1041)}

^{[12] Ibn Ebi Šejbe prenosi od 'Avna da je rekao: „Čuo sam kako čitaju pismo Omera ibn Abdulaziza upućeno 'Adijju u Basri (a 'Adijj je bio tamnošnji upravnik): Uzmi od svih dvorjana, iz njihovih primanja, za svakog čovjeka po pola dirhema. Također, od El-Hasana se prenosi da je rekao: Nema smetnje da se sadekatu-l-fitr dadne u dirhemima. (Musannef ibn Ebi Šejbe, 4/37-38., navdeno prema: Y. al-Qaradāwī, nav. dj., 2/948.)}

^{[13] Učenjaci šafijskog, malikijskog i hanbelijskog mezheba jedinstveni su u stavu da se sadekatul-fitr može izdvojiti samo u prehrambenim namirnicama. Također se slažu da to nisu samo one namirnice koje se spominju u vremenu Allahova Poslanika, nego da to mogu biti i druge ali se razilaze oko toga koje su to namirnice. Više v: Y. al-Qaradāwī, nav. dj., 2/944-947.}

^{[14] ʻA. Al-Kāsānī, , Badāʼiʻ al-ṣanāʼiʻ fī tartīb al-šarāʼiʻ, Bayrūt, Dār ʼiḥyāʼ al-turāṯ al-ʻarabī, 1998., 2/205.}

^{[15] Više v.: M. al-Zarqā, Al-‘aql wa al-fiqh fī faḥm al-ḥadīṯ al-nabawī, Dār al-Qalam, Dimašq, al-ṭab‘a al-ūlā, 1996., str. 58-60.}

^{[16] Jedan sa' iznosi približno 3,34 kg, a po nekima 3,80 kg.}

^{[17] W. al-Zuḥaylī, nav. dj., 2/909-911, Y. al-Qaradāwī, nav. dj., 2/950.}

^{[18] El-Bekare, 184.}

^{[19] El-Maide, 89.}

^{[20] El-Buhari, 1510.}

^{[21] H. Đozo, Izabrana djela, El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006., 4/425}

^{[22] H. Đozo, nav. dj., 5/219-222}

^{[23] Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao najviši organ za pitanja vjere svake godine pred ramazan utvrdi visinu sadekatul-fitra. Pri utvrđivanju visine sadekatul-fitra u obzir se uzimaju parametri koji ukazuju na životni standard građana. Vijeće naglašava da se sadekatul-fitr izdvaja u vrijednosti jednodnevne hrane obaveznika, a s obzirom na to da se standardi ljudi razlikuju obično se ponude tri kategorije.}

^{[24] Više v. A. Tuhmaz, nav. dj., 1/470., W. al-Zuḥaylī, nav. dj., 2/912-913.}

^{[25] Y. al-Qaradāwī, nav. dj., 2/958.}

(Iz knjige "Ramazanske rasprave" koja je nedavno objavljena u izdanju Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i El-Kalema, a može se nabaviti na „Ramazanskom salonu knjige“ u Gazi Husrev-begovoj biblioteci svaki radni dan od 3. do 28. marta 2025. godine.)

(Preporod.info)