Išarani mushaf i dani pred Komisijom: Put hifza Amine Dizdarević iz Ključa
Učenje hifza u Bosni i Hercegovini, uz priču o posvećenosti, svjedoči kontinuiranoj institucionalnoj podršci Islamske zajednice, koja putem Fonda Bejtul-mal aktivno ulaže u razvoj novih hafiza i hafiza.
Između ostalog, Fond pokriva i troškove smještaja i ishrane u Sarajevu tokom polaganja hifza pred Komisijom, čime se budućim hafizima nastoji olakšati ovaj proces.
Takva podrška posebno dolazi do izražaja kroz pojedinačne priče mladih ljudi koji, iako različito doživljene, dane polaganja hifza uglavnom opisuju kao vrijeme u kojem se "međusobno takmiče osjećaj treme i zadovoljstva."
Amina Dizdarević, prva hafiza u Ključu, kaže da će petnaest dana polaganja hifza pamtiti cijeli život.
“Sad ideš na Baščaršiju da piješ kahvu”: kako muhafizi ohrabruju kandidate
– Uvijek kažem da sam 1. septembra, dok su svi moji vršnjaci išli na upis u školu, silazila iz Studentskog doma do Medrese na prvi dan polaganja. Kao i na mnogo drugih primjera, u mom pristupu prema Komisiji vnajvažniju ulogu je odigrao muhafiz Amar-ef. Šehić, koji me ohrabrivao riječima: "Do sad si učila, sad ideš na Baščaršiju da piješ kahvu", čime mi je osnažio misao o tome da je izlazak pred Komisiju rezultat ranije ulaganog truda – ispričala nam je hafiza Amina.
Kaže da je, zahvaljujući takvoj motivaciji i muhafizovom povjerenju, svaki dan polaganja prošao bez stresa ili straha sadržanog u formulaciji "Ja ovo ne mogu".
– Istina, doza stresa je postojala posljednjeg dana polaganja, kad sam znala da dolaze svi moji iz Ključa. Sjećam se, stojim na semaforu na Baščaršiji i zovem onog s kim mi je najlakše iskomunicirati, samo da čujem dokle su došli, da ne bih slučajno nekog od njih srela prije učenja, jer onda ne bih znala proučiti ni prvi ajet sure Mulk – kroz osmijeh se prisjeća hafiza.
"Zato danas tako učiš" – iza svake boje stoji jedna borba
Govoreći o "najljepših 15 dana svog života", s nama je podijelila još jedan dio razgovora s muhafizom.
– Kažem mu: 'Kad bi ljudi sa strane jednom otvorili moj Kur'an, iznenadili bi se koliko je išaran i koliko ima različitih boja', jer svaka hatma je označavana drugom bojom da znam koje greške ponavljam. Onda je on meni rekao: 'Ali zato danas tako učiš'. U ovakvim se primjerima ogleda uloga muhafiza – ističe mlada hafiza.
Sva različitost boja u mushafu, kao i spomenuta spremnost pred Komisijom može ilustrovati tek dio izazova tokom perioda pripreme i učenja Kur'ana napamet.
– Sve te prepreke su postale lijepa uspomena. Muhafiz i ja se danas prisjećamo tih prepreka s velikim osmijehom i kad god izgovorim ovu rečenicu, vidim njega koji se smije i maše glavom, jer samo on zna šta je prošao sa mnom. Ja sam u tome svemu bila samo jedno dijete, učenik srednje škole, koje želi izaći vani i otići s vršnjacima na kahvu. Pored toga, ipak sam birala da svaki slobodan čas, kad nema profesora u školi, ostanem tu i ponovim stranice, jer znam da ću poslije ikindije morati na preslušavanje – kazala je hafiza.
Podrška se može pokazati i šutnjom
U njenom dnevnom ritmu, nakon preslušavanja kod muhafiza bi uslijedio dolazak kući, gdje se podrška morala manifestovati na različite načine, nekad čak i kroz "puštanje na miru".
– Ovdje bih njihovu podršku istakla posebno u onim fazama 'ne diraj me, ne diram te', jer su to znali razumjeti, kao što su razumjeli i kad dođem s polaganja pa samo šutim. To znači samo jedno: da me muhafiz vratio da džuz ponovim za sutra, što se dešavalo mnogo puta – prisjetila se.
Za Aminu Dizdarević danas su šarene oznake u mushafu podsjetnik na svaki ispravak, vraćeni džuz i sate provedene u ponavljanju pred odlazak na preslušavanje.
Ono što je tokom učenja hifza izgledalo kao umor, stres ili odricanje, danas pamti kao period ispunjen podrškom muhafiza i razumijevanjem porodice.
Njena priča pokazuje da se put hifza ne sastoji samo od učenja napamet, nego i od odnosa povjerenja između muhafiza i učenika, svakodnevne discipline i spremnosti da se, uprkos godinama, obavezama i željama, iznova vraća Kur’anu.
(Nedim Gondžić/Preporod.info)
