Sehurski program RTV BIR "Zapostimo zajedno": Ramazansko naslijeđe Sarajeva

Gosti devetnaestog izdanja jedanaeste sezone Sehurskog programa RTV BIR “Zapostimo zajedno”, koji uređuje i vodi prof. dr. Zehra Alispahić, bili su profesorica historije, književnica, publicistkinja, kulturologinja, scenaristica te direktorica JU “Muzej Sarajeva” Indira Kučuk-Sorguč te Adnan Muftarević, arheolog i muzejski savjetnik u JU “Muzej Sarajeva”. U ovom izdanju govorilo se o ramazanskom naslijeđu Sarajeva.

Indira Kučuk-Sorguč, kao direktorica JU “Muzej Sarajeva”, ističe da je ova ustanova baštinik najdublje i najkorijenitije kulture na prostoru Sarajeva koje je, u biti, multikulturalan grad.

– Ovaj Muzej baštini tradiciju sarajevske historije od predhistorije do danas. Sarajevo je veoma poseban grad i posjeduje kolektivne tekovine zajedničkih kultura koje se prožimaju i zbog toga treba da budemo svjesni koliko je Sarajevo metafora za urbanu kulturu življenja – kazuje direktorica Kučuk-Sorguč.

Muftarević, vođen iskustvom muzejskog rada, komentirada je Sarajevo uvijek bilo centar regije i grad s dušom.

– Mnogo  turista posjeti grad Sarajevo, iako im je cilj bila neka druga destinacija.. Jednostavno, ka Sarajevu ih nešto vuče. Vjerovatno zato što Sarajevo uvijek daje nešto novo i uvijek se nanovo otkriva. U ovom gradu se uvijek nešto dešava jer je on “grad koji živi” – govori Muftarević.

S druge strane, Muftarević se osvrnuo na centralnu temu ovog izdanja Sehurskog programa – ramazansko naslijeđe Sarajeva i specifičnosti istog.

– Bošnjaci su rijetka nacija u svijetu koja je prihvatila islam kao kompletan narod. Često smo svi mi tokom ramazana, tako reći, rasprodani. Ili smo kod nekoga ili je neko kod nas, te zbog toga često bivamo u svom mjestu življenja tokom ramazana, a posebno ako je u pitanju Sarajevo – što je bitan segment našeg ramazanskog naslijeđa. Kada je u pitanju ramazansko naslijeđe, također, ono što posebno krasi nas ovdje jesu mukabele koje ćemo rijetko sresti negdje drugo u svijetu kao fenomen. Imamo i kandilje, koji su se u našoj Bosni počeli paliti koncem 18. stoljeća: Prvi kandilji upaljeni su u u gradu Edirne, a potom i u cijelom islamskom svijetu, kao i kod nas. Kao naslijeđe, ponosimo se i pucanjem iz topa koji označava prekid posta. Ramazanski top se kod nas ponovo tradicijski vratio krajem 20. stoljeća na prijedlog nekadašnjeg Muslimanskog omladinskog saveza. Šetnje nakon teravije, druženja i sohbet, kušanje kadaifa kao jedne od glavnih  poslastica tokom ramazana – sve su to ramazanska naslijeđa koja krase Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu – ističe Muftarević.

Također, direktorica Kučuk-Sorguč  nadovezala se na segmente ramazanskog naslijeđa Sarajeva.

– Kamarije su bile stjecište, recimo, iftarskih gozbi u ljetnom periodu u malo bogatijim kućama, kao što je npr. Svrzina kuća. Bile su podijeljenje na selamluk i haremluk. U selamluku su se okupljali muškarci, a haremluku žene. U ta vremena, ramazani su bili privatniji i nenametljiviji – što je i srž samog ramazanskog ponašanja. Naprimjer, u Svrzinoj kući postoji prostorija za klanjanje namaza, učenje Kur’ana i privatne aktivnosti kada je u pitanju ibadet. Tradicija tevhida i hatmi je isto dio ramazanskog naslijeđa i duhovne baštine koja se štiti i mora da se zaštiti. Važno je naglasiti da je ta  ramazanska nenametljivost bila suština ibadeta u ramazanu, s obzirom da je ramazan danas  iz porodičnog ambijenta ušao u javni prostor. Naravno, to je lijepo, ali treba da znamo da se islam čuva u svom domu i tako pokazuje kako se živi, prvo ukućanima, pa ostalima – naglasila je direktorica Kučuk-Sorguč.

Isto tako, direktorica Kučuk-Sorguč naglašava da je ramazansko naslijeđe bosanskog čovjeka uvijek krasila veoma bitna osobina – skromnost.

– Kada govorimo o povijesti ramazanskih večeri u Sarajevu, moramo znati da se nikada nije događalo nikakvo pretjerivanje, bez obzira na društveni status porodice. To je jedna specifičnost Bosne i bosanskog čovjeka. Prije se nije davalo pažnje kulinarstvu koliko sada. Bilo je važnije da komšija ne bude gladan nego obimnost jela. Iftari su bili skromniji i dijeljeniji. Vodilo se računa da stari, iznemogli i siromašni dobiju dio svog prava. Zapravo, sve je bilo mnogo skromnije, ali srčanije. Ramazanska tišina u vjerovanju je nešto što je uvijek krasilo Sarajevo – istakla je Kučuk-Sorguč.

Muftarević zaključuje da muslimani u Bosni i Hercegovini trebaju biti ponosni na naslijeđe koje imaju.

– Kad ste sigurni u ono što jeste, s ponosom to živite i nemate nikakvih strahova niti pretenzija ka nekim drugim pravcima – kazao je Muftarević.

Cijelu emisiju možete pogledati u prilogu:

(Asim Zukić / Preporod.info)