Bedr: Jučer, danas, sutra

Piše: Esad Bajić

Postoje dani u povijesti koji nisu samo trenuci u kalendaru. To su tačke preokreta, trenuci kada se sve lomilo i preusmjeravalo, kada su se jasne granice iscrtavale između svjetla i tame, između istine i obmane. Bedr je bio takav dan. Dan kada su malobrojni, ali odlučni, stali pred brojnije, jače, nadmoćnije – i pobijedili.

Ali, Bedr nije samo bitka koja se dogodila 624. godine u vreloj arapskoj pustinji.

Bedr je paradigma, simbol, vječna borba u kojoj uvijek iznova moramo preispitivati: gdje je danas naš Bedr? Koje su naše bitke? Na kojoj smo strani?

Šta je Bedr značio onda?

Oni koji su krenuli iz Medine pod zastavom Muhammeda, a. s., nisu marširali samo da bi osvojili plijen. Krenuli su da potvrde svoju vjeru djelom, da pokažu da nisu samo ljudi riječi, nego ljudi akcije. Nisu imali prednost u oružju, nisu imali bogate sponzore, nisu imali ni sigurnost pobjede. Imali su samo uvjerenje da su na Pravom putu. Imali su istinu. I bili su spremni umrijeti za nju.

Zbog te spremnosti, Allah im je dao počast koju nije dao drugima. Allahov Poslanik, a. s., rekao je o njima: "Možda je Allah već pogledao u srca učesnika Bedra i rekao: Činite šta hoćete, Ja sam vam oprostio." (Buhari, Muslim)

Njihovi protivnici, Kurejšije, imali su snagu, bogatstvo, utjecaj. Oni su vjerovali da se svijet ne mijenja, da stari poredak ostaje zauvijek, da se ne može prkositi zakonima moći i brojnosti. Ali nisu shvatili ono što su svi imperijalni sistemi kroz historiju zaboravljali – snaga ne dolazi iz brojki, već iz smisla.

I tako je Bedr postao simbol, ne samo pobjede nego i načina na koji pobjeda dolazi.

Gdje je naš Bedr danas?

Naša historija pamti mnoge Bedrove. U našim rijekama i šumama, u dolinama i brdima, u opsadama i progonstvima, vodili smo naše borbe, često ostavljeni sami sebi, bez saveznika, bez sigurnosti pobjede. I 1992. godine smo bili malobrojni, slabo naoružani, okruženi armijama koje su bile uvjerene da ćemo nestati, da ćemo biti tek fusnota u povijesti. Ali nismo nestali.

Naš Bedr bio je u Sarajevu, pod opsadom. Naš Bedr bio je u Mostaru, u Krajini, u Podrinju. Naš Bedr bio je u Srebrenici, Goraždu, Vlašiću… I danas nosimo ožiljke tih bitaka, jer one nisu bile samo borba za zemlju već borba za pravo da postojimo, da se zovemo svojim imenom, da budemo ono što jesmo.

Ashabi Bedra su među ljudima imali poseban status – ali, kako mi danas gledamo na one koji su podnosili glad, zimu, opsade i smrt da bismo mi mogli postojati?

Da li su naši Bedrovi samo povijest ili su naši borci još uvijek među nama, a mi ih ne prepoznajemo? Slavimo ih riječima, ali da li ih poštujemo djelima?

Mnogi danas misle da je islam nešto što smo jednostavno naslijedili, nešto što se podrazumijeva. Kao da su muslimani kroz historiju lagano koračali, bez žrtve i napora, prenoseći emanet islama s koljena na koljeno.

Ali, je li to zaista tako?

Da li smo svjesni cijene koju su naši prethodnici platili da bi do nas stigla poruka islama?

Historičari bilježe da je veoma velik broj ashaba Allahovog Poslanika, a. s., postalo šehidima. Neki govornici spominju procent iznad 70%. Oni nisu željeli ni bogatstvo ni vlast – borili su se da bi ljudima donijeli svjetlo islama.

Njihov cilj nije bio dunjaluk. Njihova borba nije bila za zlato, za imanja, za prolazne časti. Borili su se i žrtvovali da bi ljudi imali priliku spoznati istinu.

A mi? Ako su oni bili spremni dati živote da bi ova vjera stigla do nas, kako se mi danas odnosimo prema islamu? Koliko ga cijenimo?

Naš izbor: Pasivnost ili akcija?

Ponekad mislimo da se Bedr dešava negdje drugdje, da su izazovi s kojima se suočavamo trivijalni u odnosu na velike historijske bitke. Ali svaki dan donosi nove odluke koje su, u suštini, naši lični Bedrovi.

U ekonomiji – Da li biramo etički rad i poslovanje ili smo spremni na korupciju zarad profita?

U obrazovanju – Da li učimo kako bismo spoznali istinu ili samo kako bismo dobili diplomu?

U društvenom životu – Da li se borimo protiv nepravde ili okrećemo glavu zbog ličnog komfora?

U politici – Da li tražimo istinske promjene ili podržavamo sistem koji nas pasivizira?

Da su muslimani Bedra oklijevali, historija bi bila drugačija. Muslimani danas gube mnoge bitke upravo zato što Bedr doživljavaju kao priču iz prošlosti, umjesto kao princip koji nas obavezuje.

Braćo i sestre, ne pitajte se kada će doći naš Bedr. On je već ovdje!

Svaki dan kada se probudimo s nijetom da živimo istinu, da pomognemo slabima, da stanemo protiv nepravde, da budemo dosljedni vjernici – taj dan je naš Bedr.

(Preporod.info)