Meho-ef. Šljivo: Znanje u islamu – sklad duhovnosti i nauke

Znanje u islamu nije puki skup činjenica, već koherentan sistem koji spaja duhovnost i nauku, poručio je mr. Meho-ef. Šljivo, voditelj Odjela za hatabet i iršad Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, gostujući u programu Radija BIR.

U razgovoru posvećenom konceptu učenja u Kur’anu i islamu, Šljivo je naglasio važnost prve Božije naredbe „Ikre“ („Uči“), upozoravajući, između ostalog, na gubitak kulture čitanja, uticaj umjetne inteligencije i širenje dezinformacija.

Razgovor je započeo tumačenjem prve objave Poslaniku Muhammedu, a.s., koju Šljivo vidi kao temelj muslimanske misli i civilizacije.

– Upravo tom prvom objavom i Božijom naredbom ‘Ikre’, rekao bih, iscrtana je buduća duhovna, kulturna, naučna i civilizacijska mapa muslimanskih društava i muslimanskog svijeta općenito – izjavio je Šljivo.

Prema njegovim riječima, ova naredba nije samo poziv na pismenost, već na istraživanje svijeta umom, čime se potvrđuje objava.

Citirao je Ibn Hazma, andaluzijskog učenjaka, koji je rekao da „Kur’an ne kritikuje um, niti um kritikuje Kur’an“, naglašavajući sklad između vjere i razuma.

Šljivo je istakao da znanje u islamu ima jasan cilj.

– Naukom ne želimo samo, pod navodnim znacima, zagospodariti resursima ovog svijeta koje je Bog, dželle šanuhu, stvorio i povjerio nama kao svojim namjesnicima u emanet. Nauka mora biti oplemenjena sviješću o postojanju Božanstva, Stvoritelja koji je odredio ciljeve, načine i domete do kojih se ona može koristiti – rekao je.

Dodao je da Kur’an zakonitost svijeta opisuje kao „sunnetullah“ – Božiji red, vidljiv u prirodi i društvu, što muslimane obavezuje na stalno učenje i razmišljanje.

Historijski doprinos muslimana nauci ilustrirao je primjerom masovnog opismenjavanja nakon Bitke na Bedru, kada je Poslanik, alejhis-selam, zarobljenicima nudio slobodu za podučavanje muslimana.

– Pismenost je najveća dragocjenost muslimana – naglasio je Šljivo, podsjećajući da su halife kasnije podržavali učenjake, što je rezultiralo darovima poput prvog sata u Evropi ili školovanjem evropskih ličnosti na muslimanskim univerzitetima.

Odbacio je stereotipe o islamu kao neprijatelju nauke, ukazavši na falsifikate poput priče o hazreti Omeru i Aleksandrijskoj biblioteci, koju je zapravo uništio aleksandrijski arhiepiskop Teofil 389. godine.

Aktuelni izazovi: Digitalna nepismenost i kriza obrazovanja

Šljivo je upozorio na ozbiljne izazove modernog doba, posebno gubitak kulture čitanja i devalvaciju obrazovanja.

– Onaj ko ne čita, ne razumije svoju stvarnost. Ne pronalazi nove riječi, ne vidi kako se oblikuju misli, ne razlikuje istinu od laži niti informaciju od dezinformacije. Napuštanje kulture čitanja dovelo je čovječanstvo u ćorsokak – izjavio je.

Prema njegovom mišljenju, digitalni mediji dodatno pogoršavaju situaciju.

– Prosječan tvit ima 33 znaka – pet ili šest riječi. Idealan tekst na Facebooku ima do 14 riječi, na Instagramu do 150 slova. Uronjeni u taj bezdan virtualne nepismenosti, susrećemo se s fragmentiranim tekstovima bez smisla, velikog slova ili interpunkcije – dodao je.

Kritikovao je i pojam „društva znanja“, smatrajući ga neodgovarajućim za današnju stvarnost.

– Pravilnije bi bilo nazvati ga ‘društvom neznanja’. Ako nam stečena znanja zastarijevaju i moramo se neprestano obrazovati, gdje je tu društvo znanja? – upitao je.

Kao primjer naveo je inflaciju diploma i ocjena, gdje se diploma često svodi na „samo jedan papir“ bez stvarnog sadržaja.

– Ako najistaknutije državne funkcije obavljaju ljudi s lažnim diplomama – gradonačelnici, ministri – zašto bismo prigovarali običnim ljudima s bezvrijednim diplomama – primijetio je.

Umjetna inteligencija i dezinformacije

Posebnu pažnju posvetio je umjetnoj inteligenciji, koja sve više oblikuje svakodnevicu.

– Ne možemo predvidjeti u kojem će se pravcu razvijati umjetna inteligencija, ali možemo se realno bojati posljedica – rekao je Šljivo.

Podsjetio je da se nekada smatralo kako umjetna inteligencija neće moći pisati poeziju ili igrati šah, no poraz Kasparova prije 15 godina pokazao je suprotno.

– Danas, slušajući hutbu u džamiji, ne znamo je li je napisao hatib ili je zadatak dao umjetnoj inteligenciji – ilustrirao je, upozoravajući na rizik od „copy-paste“ kulture.

Šljivo smatra da je ključno pitanje odgovornost ljudi.

– Hoćemo li umjetnu inteligenciju koristiti kao alat koji nas čini kreativnijim, potiče rast i širi spoznajne kapacitete, ili kao isključivi izvor rada i lažne kreativnosti koja obavlja posao za nas? Odgovornost za upotrebu ili zloupotrebu tehnologije leži na nama – naglasio je.

Upozorio je da bi nekritičko oslanjanje na tehnologiju moglo dovesti do generacija nesposobnih za osnovne vještine poput pisanja molbe ili žalbe, posebno s porastom govornih naredbi uređajima.

Širenje dezinformacija još je jedan problem koji je istakao.

– Vidimo kampanje protiv vakcinacije, hajku protiv naučnih činjenica i gomile ljudi koji radije prihvataju dezinformacije nego informacije – rekao je, povezujući to s odmakom od kur’anske naredbe „Ikre“.

Prema njegovom mišljenju, bez čitanja nema kritičkog mišljenja, što društvo čini ranjivim na manipulacije.

Povratak korijenima: Znanje i bogobojaznost

Šljivo je pozvao na povratak islamskom konceptu znanja kao odgovor na ove izazove. Citirao je ajet: „U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana jesu znamenja za one koji razumom rasuđuju“ (Sura Alu Imran, 3:190), te Poslanikovu, alejhis-selam, izreku: „Teško onome ko čuje ovaj ajet, a ne razmišlja o njemu.

Naglasio je da su znanje i bogobojaznost neraskidivo povezani.

– Pobožnost u islamu bez znanja je kao let s jednim krilom – rekao je, dodajući da Kur’an potiče na istraživanje i duhovnog i naučnog svijeta.

Na pitanje o razlici između duhovnog i naučnog znanja, Šljivo je odbacio striktnu podjelu.

– Ne postoji sukob između religije i nauke. Religiji pripada svijet vjerovanja u nadosjetilno, mašte, kontemplacije i intuicije. Nauka se bavi činjenicama, empirijskim dokazivanjem i analizama –pojasnio je.

Ipak, istakao je važnost srčane spoznaje, koju sufije smatraju ključem za približavanje Bogu, dok racionalno znanje ostaje domen nauke.

Razgovor je završio optimističnom porukom da se treba nadati da će se čovjek, sa svim svojim pozitivnim potencijalima, moći pravilno postaviti pred navedene izazove.

Istakao je i da čovjek, pored znanja, ima i ruh – dušu, koja razlikuje dobro od zla.

– Uz emocije, intuiciju i nemjerljive ljudske kvalitete, koje Kur’an naziva ‘furkan’ – kriterij istine – možemo pronaći ravnotežu – zaključio je efendija Šljivo, te pozvao na odgovorno korištenje tehnologije i obnovu kulture čitanja.

(Preporod.info)