Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: Srebrenica – novi narativ

U petnaestom po redu izdanju jedanaeste sezone Sehurskog programa RTV BIR “Zapostimo zajedno” gostovali su specijalistkinja ginekologije i akušerstva te ratna doktorica u Srebrenici prim. dr. Fatima Klempić-Dautbašić, kustosica usmene poezije etnološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu dr. Nirha Efendić te dr. Hariz Halilović, profesor socijalne antropologije pri Centru za globalna istraživanja Univerziteta u Melbourneu. Autorica koncepta emisije, urednica i voditeljica je prof. dr. Zehra Alispahić.

Na samome početku dr. Klempić-Dautbašić, jedna od rijetkih žena koja je uspjela preći na slobodnu teritoriju – Nezuk u julu 1995, prisjeća se plemenite i teške misije liječenja koju je sa svojim kolegama vršila u toku djelovanja u Srebrenici.

– Tokom cijelog rata u Srebrenici je djelovalo 6 doktora s malobrojnim osobljem i svim ljudima koji su željeli i mogli da pomognu. Jedan kolega od tog tima kasnije je poginuo, a to je dr. Nijaz Džanić. Također, nikad ne zaboravim spomenuti dva doktora iz Tuzle, dr. Nedreta Mujkanovića i dr. Mehdina Hadžiselimovića koji su se probili iz Tuzle kako bi pomogli narodu Srebrenice. Svakako, uvijek se sjećam u mislima onih koji su krenuli s namjerom da pomognu Srebrenici, ali su na tom putu poginuli te onih doktora koji su nastradali u poznatoj helikopterskoj nesreći u Žepi. Veoma je važno reći da je Srebrenica tokom rata bila veliki logor. Bili smo zatvoreni, s malo hrane, bez struje i bez vode, te smo se snalazili koliko smo mogli. Godine 1995. donijela sam tešku odluku – put kroz šume na slobodnu teritoriju. Bila sam svjesna opasnosti do kojih mogu doći u slučaju zarobljavanja s obzirom da sam ljekar. Božije je određenje da sam prešla na slobodnu teritoriju, jer nisam imala nikakve posebne vještine i snage. Zapravo, mi smo preživjeli kako bismo pričali i prenosili istinu o tome – kazala je dr. Klempić-Dautbašić.

Dr. Nirha Efendić, kustosica usmene poezije etnološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja, tada je bila djevojčica i u Srebrenici je 1995. godine izgubila oca i brata.

– Taj rastanak s ocem i bratom je nešto veoma bolno za mene jer sam tada izgubila najveće oslonce u životu i teško je nositi tu prazninu. Taj trenutak mi je bio i snaga kroz život, a ne samo bol. Neizvjesnost u koju ulazite nakon toga je višebojna – nemate krov nad glavom, nemate zdravlja, novca i sl. S vremenom sam sebi stavila zadatak da ja nešto u svom životu moram i trebam poduzeti da očuvam dostojanstvo, kako sebe tako i svoje porodice, jer mi smo ipak narod ponosan. Energiju bola sam uvijek pokušavala da pretočim u energiju rada da napravim nešto kako bih sačuvala, ako ništa, pobjednički duh i hvala Bogu na uspjehu u tome – rekla je dr. Efendić.

Dr. Halilović, autor knjige “Kako opisati Srebrenicu”, kaže kako je cilj knjige bio da se u društvu nametne novi o narativ Srebrenici.

– Iščitao sam pretežno sve što se piše o Srebrenici, posebno od ljudi koji nisu imali nikakve dodirne tačke sa Srebrenicom. Srebrenica je najspecifičnija tema o Bosni i Hercegovini u modernoj historiji i mnogo je stvari koje se društvu moraju objasniti, a koje su neshvatljive, po pitanju Srebrenice: proces dokopavanja kostiju, pronalaženja kostiju u više masovnih grobnica i sl. Knjiga je spoj esejističkih radova koje sam pisao tokom svog djelovanja kroz različite časopise i nastala je kao posljedica viđenja kako mnogobrojne javne ličnosti pokušavaju da pristupaju Srebrenici na jedan ne baš iskren način – naglasio je dr. Halilović.

Također, dr. Klempić-Dautbašić ističe da je veliki uspjeh postignut Rezolucijom o Srebrenici te je tako genocid u Srebrenici obznanjen čitavom svijetu kao najveći zločin nakon holokausta u svijetu.

– Rezolucija o Srebrenici je nešto što je dragocjeno i važno i za što se borilo godinama. Ono što me razočaralo je da imamo mnogo država koje su bile i jesu protiv Rezolucije. Međutim, hvala Bogu, imamo Memorijalni centar koji širi adekvatno istinu svijetom o Srebrenici i dešavanjima u njoj. Svaki čovjek koji je preživio Srebrenicu treba da ostavi snimljeni i pisani trag i to je vrlo važno jer je svaki svjedok od značaja. Također, Rezolucija nam daje mogućnost da svoje aktivnosti o Srebrenici proširimo po cijelom svijetu. Mi se uvijek i zauvijek moramo boriti za istinu o Srebrenici – kazuje dr. Klempić-Dautbašić.

Iz perspektive istraživača, dr. Efendić govori o važnosti Memorijalnog centra kao institucije istine.

– Znam koliko je važno imati građu o istini. Zato je Memorijalni centar izuzetno značajan. Gdje god ima neko ko želi da podijeli priču o istini, može to uraditi. Mi koji neprestano dokazujemo, gradimo i radimo. ne dajemo prostor onima koji politički žele da lažima pobiju kompletnu istinu o Srebrenici – naglasila je dr. Efendić.

Isto tako, dr. Halilović ističe da je Rezolucija potvrdila ono što je čitavom svijetu već jasno i poznato.

– Ova Rezolucija je veoma važna jer je usvojena od strane Ujedinjenih nacija. Godine 2011. Australija je proglasila 11. juli Danom sjećanja na Srebrenicu te se tako svrstala među države koje su individualno dale doprinos značaju Srebrenice. Hvala Bogu, postoji globalni trend u svijetu da se 11. juli obilježava javno u državama širom svijeta. Rezolucija zahtijeva akciju i materijaliziranje kroz projekte i aktivnosti. Svi koji imamo veze s ovom Rezolucijom, imamo mogućnost da ponudimo programe sjećanja. Srebrenički genocid će se sada uvrstiti u nastavno gradivo na časovima historije. Rezolucija je proces i opovrgnula je svaki vid negiranja genocida koji je pokušao da, djelimično ili u cijelosti, uništi jedan narod – ukazao je dr. Halilović.

(Asim Zukić/Preporod.info)