Nove knjige: Oživljavanje (svjetskih) nauka

U Sarajevu je, u izdanju Fakulteta islamskih nauka i El-Kalema, objavljena knjiga “Teološke teme savremenih turskih autora” čiji su priređivači prof. dr. Nedžad Grabus i doc. dr. Samed Omerdić.

Knjiga, koncipirana kao specifi­čan oblik historiografije, čita­teljima otvara mogućnost ne samo da se informiraju o nekim važ­nim, poticajnim i aktuelnim temama nego i da, zbog naravi tekstova, stupe u dijalog s njima. Već sam naziv knji­ge otvara njene potencijalne obzore.

Teme su savremene jer obuhvataju neodgovorena pitanja s kojima se lju­di širom svijeta susreću uhvaćeni u mašinu promjena koje, čini se, idu nevjerovatnom brzinom. Autori su turski teolozi budući da nude ne sa­mo islamsku perspektivu – koja je do sada na našim prostorima bila uglav­nom nedostatna – promišljanja sa­vremenih fenomena nego pružaju i jedno kontekstualno slično iskustvo budući da djeluju u zemlji koja je se­kularna i demografski dominantno muslimanska.

I utemeljenje i kritika

Knjiga je tematski podijeljena na dva dijela, rekli bismo da je prvi ute­meljujući a drugi kritički. Tematski okvir je, u oba dijela, raznorodan – od pitanja samog nastanka religije iz ra­zličitih perspektiva, problema odno­sa religijskog iskustva i sekularnog društva, ljudske sudbine iz genetske perspektive, bid’ata odnosno novo­tarija koje čovjeka fundamentalno otuđuju od temeljnog religijskog pozvanja, ljudskih djela i slobode vo­lje s aspekta neuroteologije i njenih nevjerovatnih dostignuća, proble­matike reinkarnacije, globalizacije, ličnog razvoja, ateizma i nove kritike, zajedničkih koncepata Kur’ana i na­uke te odnosa prema ženi.

Pri tome, knjiga pruža mogućne odgovore na savremene dileme ali ne zatvorene, konačne i dogmatične nego one koji otvaraju put daljem razmišljanju.

Osim što je podijeljena u dva dijela, može se reći da ova knjiga u idejnom smislu operira na dvije razine. Prva je prikazivanje savremenih fenomena i pojava iz aspekta islamske teologije, a druga je veoma vrijedna kritička evaluacija praksi i tradicionalnih i onih muslimana koji sebe određuju kao savremene.

Otuda, ova knjiga nije esencijalizirani odgovor na “zlo” sa Zapada nego zdrav i vibrantan di­jalog između dvije misaone tradicije koje imaju potencijal da otvore i, u kritičkom promišljanju, obogate jed­na drugu.

Važno je napomenuti da kritička evaluacija islamskih praksi i poima­nja u ovoj knjizi niti u jednom tre­nutku ne izlazi izvan onoga što su temelji islama. Naprotiv, u knjizi se demonstrira kako ozbiljno promišlja­nje vlastite pozicije ljude može vra­titi sa izmišljenih stranputica na ono što su temelji islama.

Temelji koji su – treba li to uopće naglašavati – je­dini dovoljno snažni da ljudsko biće oslobode od robovanja bilo kome i bilo čemu do li Bogu. Otuda se u ovoj knjizi ne radi ni o kakvom diskurziv­nom pandanu kršćanskoj teologiji oslobođenja, nego o utemeljenom pisanju kako se iz aspekta islamske vjere mogu razumijevati savremene pojave te kako dijalogizirati s njima.

Budući da ima jasno kritičko poi­manje i drugosti i vlastite pozicije, ova knjiga ima jasne granice u tome kada je dijalog između različitih tra­dicija takav da se ostavlja prostor za i-i odnos, a kada je on nužno sveden na ili-ili. Drugim riječima, ovo nije knjiga lažne dijalogičnosti.

Protiv dvosmjernog reduciranja fenomena

Tursko iskustvo je unekoliko slič­no našem jer se, nakon postosmanskog sudara sa sekularnim, u turskom republikanskom ultrasekularizmu na sličan način kao u socijalizmu i post-socijalizmu – ili čak neo-socija- lističkim narativima (koji čak ne od­vajaju sekularizam od laicizma) – religijsko promišljanje posmatra kao oksimoron, a religijska artikulacija savremenih fenomena kao neželjeni upliv u prostor koji se smatra zajed­ničkim i neutralnim (ako je, nakon postmoderne, diskurzivne prakse uopće moguće shvatati neutralnima).

Time se inhibira autentično vjerničko iskustvo savremenog svijeta i religi­oznost se hoće sabiti u okvire koji joj se nameću iz vana. Istovremeno se, i paradoksalno, religijsko poimanje ho­će prikazati kao intelektualno inferi­orno, prijeporno i nužno samoograničavajuće. Ova knjiga, pionirska za naš kontekst, nudi mogućnost da se stane u kraj redukcionističkom posmatra- nju islama kao doktrinarno ograniče­nog i ograničavajućeg, lišenog osnova te intelektualne i jezičke aparature kojom bi propitivao fenomene savre­menog svijeta budući je uvijek zabav­ljen svojim sitnim doktrinarnim pita­njima.

Može se zapravo reći da se, pomenutim ograničavanjem religijskog (prije svega islamskog) svjetonazora, u savremenom svijetu zapravo redu­ciraju specifični fenomeni jer im se oduzima pravo da budu promišljeni i iz aspekta religije, pa i islama.

Ovakav stav počiva na pogrešnom uvjerenju da je (post)sekularna savremenost prevazišla religiju, čak i nikla na nje­nom prevazilaženju, čime se pozicionira kao ona koja mogućno neće biti u stanju propitati vlastiti pseudo-reli- giozni karakter, normativnost, doktrinarnost pa i dogmatičnost. Dakle, sve ono što se inače prigovara religiji.

Grli novi svijet

Stoga ova knjiga nije odgovor jed­ne dogme na otvoreni savremeni svijet. Ona je radije promišljanje sa­vremenog svijeta – i njegove čudne, simultane, otvorenosti i isključivosti – iz živog i vibrantnog poimanja isla­ma koji Božiju riječ shvata kao mjeru stvari te pruža poticaj na dinamič­no razmišljanje. Ujedno je i odgovor na zahtjev da se bude ibnul-vakt, sin svog vremena.

U Teološkim temama savremenih turskih autora se ne radi niti o potcjenjivanju savremenih fenomena niti o pojednostavljivanju ili prispodobljavanju povlaštene pozicije u raz­mišljanju. Riječ je prije o relacionom razmišljanju koje jednako posmatra fenomene s kojima se suočava savre­meni svijet i u Zapadnom kulturnom krugu (npr. eutanazija) i u islamskom (npr. bid’at ili pitanje spasitelja pred kraj svijeta). I, jednako se kritički promišljaju i pretjerana tehnologizacija i pretjerana eshatologizacija svi­jeta i misli, u nama i oko nas.

Budući je zanimljiva i potencijalno intelektualno zavodljiva, te veoma jasno i nedvosmisleno napisana, ova pionirska knjiga će svojim čitateljima ponuditi načine kako doći do nekih odgovora i, nadati se, otvoriti put za razmišljanje iz kojeg će se javiti neke nove ideje i to iz pera naših autora.

(Amila Kahrović Posavljak/IIN Preporod)