Pisac Semir Krnjić "zaokružio" Ramazanske dnevnike: Usmjerenost na vrijednosti iz okruženja

Pojedinci s čitalačkim navikama se vezuju uz autore, ne kao ličnosti, nego kao kreatore pročitanih riječi, rečenica, tekstova i knjiga. 

Poznajem nekoliko književnih teoretičara koji, opisujući bliskost autora i čitaoca, koriste izraz "prijatelj". 

Ovaj izraz u predstavljenoj postavci odnosa ne podrazumijeva osobu koja dolazi iz reda poznanika, čak ni osobu s kojom je realizovna neka vrsta fizičkog susreta. Ovdje se prijateljevanje ogleda u dijeljenju sličnih ideja i pogleda na svijet —  onih pogleda koji su svoju formu dobili u određenom književnom žanru.

Društvene mreže su postale jedna vrsta prilike za izraz, pa donekle otkriju i to ko šta čita — od onih koji čitaju. U tom smislu su me posebno obradovali prizori gdje su mladi ljudi, uz objavljene fotografije porodičnog ambijenta ili odlazaka u džamiju, ispisivali riječi mladog novotravničkog književnika Semira Krnjića. 

Provjereno znam da ga mnogi od njih nikad u životu nisu sreli, pa mogu tvrdiit da su se vezali za napisanu riječ, a tek posredstvom nje —  i za autorovu ličnost. 

Krnjić piše književnost koju bismo mogli nazvati didaktičkom, njegov autorski pogled je usmjeren na vrijednosti iz našeg okruženja, koje nam se (u trenucima kad sve oko nas lijepo funkcioniše) možda i podrazumijevaju. Čitanje njegovih radova ima potencijal preispitati ovo podrazumijevanje. 

Prepoznatljivost njegovom opusu dali su Ramazanski dnevnici, koji su kompletirani nedavno objavljenim trećim dijelom.

Knjige Ramazanski dnevnik I, II i III obuhvataju gotovo pet stotina stranica dubokih refleksija, pišući o ramazanskim danima kroz prizmu pandemije.

Recenzenti, među kojima su intelektualci poput doc. dr. hfz. Kenana Musića, prof. Saudin Cokoje, prof. Admir Ikovića, mr. Nermin Čakića, Edin-ef. Memića, pisca Adisa Ahmethodžića, prof. dr. Ajdina Huseinspahića i novinara Bajre Perve prepoznaju značaj ovog djela kao književnog i kao vjerskog i kulturnog zapisa.

— Svojom spisateljskom aktivnošću Semir nas poziva da se preispitamo, nadnesemo sami nad svojim sudbinama, brinemo o vlastitoj duši, pomažemo drugima, poštujemo starije, milostivi budemo prema mlađima, da prije svega cijenimo blagodati koje nam je Svemogući podario —  ističe dr. Huseinspahić u svojoj recenziji.

Mladi pisac u svojim dnevnicima nudi samo svoju priču, ali i o dubokim vrijednostima vjere, zajedništva i zahvalnosti prema Bogu.

— Mislim da u duši ima posebno mjesto koje živi i raduje se jedino za ramazan. Mislim da biće insana nikada ne može biti toliko sretno kao za ramazan. Kada sreća, radost i ispunjenost ne bi imale ime, ja bih ih ramazanom zvao —  kazao je Semir u izjavi za medije, govoreći o svom duhovnom doživljaju ovog mubarek mjeseca.Književnost pišu oni koji prepoznaju detalje iz svakodnevnice, a iskrenu usmjerenost na detalj će prepoznati čitalac sa senzibilitetom. Postalo je popularno da se, u trenucima vrednovanja nekog umjetničkog djela, pozovemo na struku i publiku. Po primjerima spomenutim u tekstu, bez pretjerivanja možemo reći da je Semira prepoznala i struka i publika. 

(N.G./Preporod.info)