Šta je nama mukabela?

Piše: Mensur Kerla

Brižljivim i predanim čuvanjem naše drevne i domaće bosanskohercegovačke tradicije i prakse učenja mukabele, koja je svoju inspiraciju i temelj pronašla u primarnim vrelima islama, nastao je poseban odnos muslimana prema Kuranu u mjesecu ramazanu.

Radi se o ramazanskom “suočavanju” sa Mushafom i preispitivanju vlastitog odnosa prema njemu. Bosanskohercegovački muslimani su kroz minula stoljeća utemeljili lokalnu mikrohanefijsku muslimansku kulturu i duhovnost u okviru koje je i praksa zajedničkog učenja Kur’ana Časnog u toku mjeseca ramazana - mukabela (ar. muqābala - مقابلة - u značenju “prijem”, “doček”, “susret”, “sastanak”, “intervju”, “razgovor”, “upoređivanje”, “sravnjivanje”...).

U nekim mjestima su se mukabele počinjale učiti i do tri dana prije mjeseca ramazana kako bi se učenje Kur’ana završilo do 27. noći mjeseca ramazana. U novije vrijeme mukabele se počinju učiti uoči mjeseca ramazana (svaki dan se prouči trideseti dio Kur’ana - džuz) kako bi se učenje Kur’ana kompletiralo pretposljednji ili posljednji dan mjeseca ramazana.

Imami džamija, hafizi, vrsni učači Kur’ana, mujezini, polaznici mekteba i džematlije zajedno uče i slušaju učenje Kur’ana na sehurskim, podnevskim i(li) ikindijskim mukabelama. Skoro da nema džemata u Bosni i Hercegovini a da se u njemu ne uči mukabela. Hafiske mukabele uče samo hafizi Kur’ana, a obično se priređuju u većim ili centralnim džamijama.

Ženskim mukabelama prisustvuje samo ženski dio džemata. Mukabela je jedinstvena prilika, u mjesecu koji je odabraniji od svih drugih mjeseci, da muslimani obnove znanje o Kur’anu, ponove ranije naučeno i poboljšaju čitanje/učenje Kur’ana.

Mnogi imami su odlučili da uz mukabelu džematlijama izlože i komentar (tefsir) džuza koji je proučen, čime je mukabela poprimila novi smisao i dimenziju. Ovdje do izražaja dolazi i snažna kohezivna dimenzija mukabele. U mjesecu ramazanu svjedočimo i rijetkim prizorima da se na mukabelu iz naših kuća kreće sa Mushafom u ruci.

Zadivljujući su i primjeri imama i džemata koji imaju svakodnevne mukabele. Njihov prisan odnos sa Kur’anom Časnim ne prekida se završetkom mjeseca ramazana.

Nema sumnje da njegovanje i čuvanje mukabele znači predan odnos prema Kur’anu Časnom. Tako su mukabele postale  neprolazni simbol i esencijalni dio ramazanskih aktivnosti gotovo svih bosanskohercegovačkih džemata.

Na kalendar tradicionalnih (pred)ramazanskih muslimanskih rasprava bi se, bez imalo sumnje, mogla upisati i diskusija o šerijatskopravnoj (ne)utemeljenosti mukabele. Neki su kazali da se radi o “autohtonoj bosanskoj novotariji”, argumentirajući tvrdnju time da muslimani smatraju da je to “poseban ibadet” i da su ga (učenje Kur’ana) ograničili vremenom, mjestom i količinom.

Da je zbilja tako, onda bi učenje Kur’ana u svim drugim situacijama, poput učenja u učionici (dershani), raznim halkama (kružocima), kursevima, seminarima, kongresnim salama i u drugim prilikama, također bilo upitno. Pouzdano se zna da su neki od najistaknutijih islamskih učenjaka u povijesti imali poseban odnos prema Kur’anu. Imam Šafija, r.a., bi u mjesecu ramazana šezdeset puta proučio Kur’an. Imam Malik, r.a., zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige. Neki bi proučili Kur’an za svaka dva ili tri dana.

Primarni cilj i smisao mukabele je sastajanje radi učenja Allahove Knjige, Kur’ana Časnog. U tom smislu dovoljne su nam riječi i podsticaj Muhammeda, s.a.v.s.: “Ljudi se neće sastati u nekoj od Allahovih kuća da bi učili Kur’an i da bi ga proučavali a da na njih neće biti spuštena smirenost i da ih neće prekriti milost i okružiti meleki, i da ih Allah neće spomenuti među onima što su kod Njega.” (Prenosi Ebu Hurejre, r.a., a bilježi Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 1455.)

(Islam.ba)