Muftija Pitić: Ramazan i domovina - Ljubav koja gradi i obnavlja

Muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić danas je u Aladža džamiji u Foči predvodio džumu i kazivao hutbu povodom nastupajućeg ramazana i Dana nezavisnost BiH.

U svojoj poruci, muftija je naglasio neraskidivu vezu između vjere i domovine, ističući da je ljubav prema zemlji temelj istinske predanosti i odgovornosti prema budućnosti.

 - Naš nemar prema zemlji je nemar prema nama samima. Ko ne brine o zemlji, ne brine ni o sebi. Ko zanemaruje obaveze prema domovini i sam će biti zanemaren -  kazao je, između ostalog, muftija Pitić.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:  

"Hvala Bogu, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Dana sudnjega. On nad svime bdi i Njemu ništa skriveno nije. Salavat i selam resuli-ekremu, Muhammedu Mustafi, njegovoj čestitoj porodici i časnim ashabima. Neka su smirene duše plemenitih bosanskih šehida, duše naših časnih učitelja i naših plemenitih roditelja.

Poštovana braćo i sestre,

danas je 28. februar 2025. godine. Danas je i posljednji dan mjeseca šabana 1446. godine po Hidžri. Večerašnjim zalaskom sunca nastupa vrijeme velikog Božijeg dobra, ramazansko vrijeme, vrijeme u kojem, Božijom datošću, budemo drugačiji ljudi.

Radujemo se ramazanu, jer u njemu dolaze meleci zajedno s Ruhom zbog svakog emra.

Sutra je 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Radujemo se Danu nezavisnosti naše zemlje Bosne i Hercegovine, našeg okvira, naše domovine za koju smo se izborili i borit nam se.

O, ljudi, robujte svome Gospodaru, Koji je stvorio i vas i one prije vas, kako biste se sačuvali, Onog Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem, i Koji s neba spušta vodu pa pomoću nje izvodi plodove, vama za opskrbu. Zato, kad već znate, nemojte Bogu nikakve takmace pripisivati. (El-Bekare, 21-22)

Ništa tako ne spaja domovinu i ramazan kao zemlja. Zemlja od koje smo stvoreni, u koju ćemo vraćeni biti i iz koje ćemo proživljeni biti. Mi smo stvoreni od bosanske zemlje. U bosansku ćemo zemlju vraćeni biti, ako Bog da.

Ramazan je etimološki suha, ispucala zemlja koja vapi za vodom što ju Milostivi spušta s neba. Još snažnije naš dah, naše duše vape za ramazanskom nebeskom vodom, što iscrpljenim nam dušama, dahovima našim, daje okrjepu, oživljava nas i naše porodice, svaku vjerničku kuću na način koji ni opisati ne znamo.

I niko, nigdje, nikad, ne zna blagodat, ne osjeća i ne može osjetiti svu puninu Milosti kao postač dok isčekuje iftar, pa se iftari čistom vodom.

Domovina vapi za našim živim dušama, našim dahovima koji će znati voljeti domovinu, zemlju. Ljubav je stanje našeg unutarnjeg svijeta, zato domovinu volimo gratis. Dakle, volimo zemlju.

Volimo i onu zemlju od koje smo stvoreni. Dakle, volimo sebe. Ljubav se daje ne očekujući ništa zauzvrat.

Od zemlje ne tražimo da nam tu ljubav uzvrati. Graditi državu može samo znanje, sposobnost, vještine. A one moraju biti utemeljene na ljubavi.

Džaba sva silna znanja, sve vještine, sposobnosti ako ljubavi nema. Jer znanja će tražiti od domovine zauzvrat. Država će davati. Znanje će tražiti još, država će davati, ali traženje neće prestati, a država nije beskrajni svemir.

Jednom će stati, jer nema više šta dati. A onaj što je naviko uzimati neće prestajati. Neće prestajati ni uzimati ni tražiti. Država će patiti, a domovina se svesti na suhu, ispucalu zemlju što, postiđena, vapi za vodom nebeskom.

Jer je čovjeku bilo malo, pa sad nemaju ni on, ni zemlja. Ljubav je ona čarobna, magična dimenzija našeg „ja“ koja može promoći pronalaženju mjere i zadovoljstva.

Pa, zar vjera nije mjera?

Domovini se daje, nudi, posvećuje gratis. Državu se gradi planski, smišljeno, strategijski.

Minimum zajedničkih ciljeva okupit će one koji vole domovinu da bi gradili i razvijali država. Maksimum sujeta, huja, egoizama, umišljenih veličina bez ikakva pokrića, pretvorit će sve u suhu, ispucalu zemlju koja vapi za nebeskom vodom, našom pažnjom, brigom i posvećenošću.

To je gubljenje mjere i ostajanje bez vjere. To je nosanje šejtanove pošte.

Mi smo stvoreni od bosanske zemlje. Mi smo, dakle, bosanskohercegovačka zemlja. Iz nje smo postali, u nju ćemo vraćeni biti. Naša briga o zemlji je briga o nama samima.

Naš nemar prema zemlji je nemar prema nama samima. Ko ne brine o zemlji, ne brine ni o sebi. Ko zanemaruje obaveze prema domovini i sam će biti zanemaren.

Suha, ispucala zemlja čezne za ramazanskom vodom nebeskom, da je u život vrati i da iz nje silno zrnevlje i plodovi, kao hrana čista i ukusna, prispiju.

Zemlja Bosna čezne za svojim sinovima, da je u život vrate ljubeći je iskreno i gradeći je marljivo, za svakog njenog čovjeka u slobodi i jednakopravnosti.

Gradeći je, gradimo sebe. Jer, mi smo Bosna i Hercegovina. Pronaći mjeru, pa

imati vjeru.

Neka suhoj, ispucaloj zemlji Gospodar spusti Svoju vodu da je živom učini. Da nam dah, duše naše nakon zamrlosti, pohlepama silnim uzrokovanim, oživi u ljubavi prema zemlji . Da, konačno, sebe zavolimo.

Sretan vam Dan nezavisnoti Bosne i Hercegovine.

Ramazan šerif mubarek olsun!"

(Preporod.info)