Tajna operacija za zaobilaženje sankcija

Prije izbijanja agresije na Ukrajini, Rusija je bila jedan od najvećih izvoznika nafte u Evropu, s ogromnim prihodima koji su omogućavali finansiranje državnog budžeta i vojnih operacija. Međutim, nakon što su Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i njihovi saveznici odlučili da uvedu stroge ekonomske mjere, izvoz ruske nafte postao je ograničen, a tradicionalni kupci počeli su tražiti alternativne dobavljače.

Kao odgovor na ove izazove, Rusija je počela preusmjeravati svoju trgovinu ka azijskim tržištima, prvenstveno Kini i Indiji, gdje je potražnja za energentima nastavila rasti.

Karakteristike "flote iz sjene".

Održavanje ovakvog izvoza u uslovima sankcija zahtijevalo je potpuno novu strategiju a ključni dio tog plana postala je flota tankera koji nisu pod zapadnom kontrolom. Mnogi od tih brodova stariji su od dvije decenije, često su preprodavani i registrovani u državama koje ne primjenjuju stroge međunarodne propise. Kako bi otežali praćenje i identifikaciju, vlasnici ovih tankera često mijenjaju njihova imena, registracije i zastave pod kojima plove. Sve ove mjere omogućavaju ruskoj nafti da stigne do kupaca, bez suočavanja s pravnim preprekama koje su postavile zapadne sile.

Jedan od ključnih izazova za Rusiju bio je način na koji će osigurati ove brodove, s obzirom na to da su vodeći svjetski osiguravatelji, uglavnom sa Zapada, odbili pružati pokriće tankerima koji prevoze rusku naftu iznad ograničene cijene od 60 dolara po barelu.

Kao odgovor na ovo, Moskva je stvorila vlastite osiguravateljske mehanizme, uz podršku kineskih i bliskoistočnih firmi, čime je dodatno osigurala nesmetano funkcionisanje svoje mreže trgovine. Ova alternativa omogućila je tankerima iz "flote iz sjene" da nastave plovidbu međunarodnim vodama, čak i bez zapadnih garancija.

Tehnike i mahinacije

Tehnike koje koriste ovi tankeri kako bi prikrili svoje rute i teret postale su sofisticiranije tokom vremena. Prebacivanje nafte s broda na brod na otvorenom moru, daleko od pogleda regulatornih tijela, postalo je uobičajena praksa. Ova metoda omogućava da se nafta ruske proizvodnje “zamaskira” i na papiru predstavi kao nafta iz drugih zemalja, čime se izbjegavaju sankcije i omogućava pristup tržištima koja bi, inače, bila zatvorena. Osim toga, tankeri često isključuju svoje automatske identifikacione sisteme kako bi izbjegli praćenje, što dodatno otežava nadzor nad njihovim kretanjem.

Iako su zapadne sankcije značajno smanjile prihode koje Rusija ostvaruje od izvoza nafte, one nisu uspjele potpuno zaustaviti trgovinu. "Flota iz sjene" omogućila je Moskvi da nastavi prodavati milione barela nafte dnevno, osiguravajući stabilan priliv deviza koji pomaže u finansiranju državnih troškova i ratnih operacija.

Istovremeno, prisustvo velikog broja starih tankera na svjetskim morima izazvalo je zabrinutost zbog mogućih ekoloških katastrofa, jer su mnogi od ovih brodova u lošem stanju i ne zadovoljavaju najviše standarde sigurnosti.

Ekonomske posljedice djelovanja “flote iz sjene” osjećaju se širom svijeta. Iako je ruska nafta na tržištu dostupna po nižim cijenama, što je koristilo zemljama poput Indije i Kine, prisustvo netransparentne mreže tankera dovelo je do poremećaja u tradicionalnim trgovinskim putevima i izazvalo napetosti između Zapada i država koje su nastavile kupovati rusku naftu.

Geopolitika i energenti

Na geopolitičkom planu, sposobnost Rusije da nastavi izvoziti energente, uprkos sankcijama, pokazala je ograničenja zapadnih mjera i ukazala na potrebu za efikasnijim mehanizmima nadzora i provedbe sankcija.

Evropske i američke vlasti nastavile su uvoditi nove restrikcije, pokušavajući dodatno otežati operacije "flote iz sjene", ali Moskva je pokazala izuzetnu otpornost u prilagođavanju novim uslovima.

Ova situacija naglašava kompleksnost globalne trgovine u eri geopolitičkih sukoba i ekonomske neizvjesnosti. Dok zapadne sile pokušavaju ograničiti ekonomski uticaj Rusije, "flota iz sjene" ostaje ključni instrument u rukama Kremlja za očuvanje izvoza nafte i održavanje finansijske stabilnosti. Njeno postojanje, ne samo da pokazuje koliko je teško provesti sankcije u potpunosti već i kako se globalni ekonomski sistem neprestano prilagođava novim izazovima, stvarajući neočekivane posljedice i nove ekonomske realnosti.

Baltičko more: Regionalno središte za zaobilaženje sankcija

Baltičko more ima dugogodišnji značaj za ruski energetski sektor, s lukama poput Primorska i Ust-Luge koje služe kao ključne tačke za izvoz nafte. Nakon sankcija, Rusija je povećala korištenje neformalnih ruta kako bi zaobišla ograničenja.

Prebacivanje tereta s broda na brod na otvorenom moru postalo je učestala praksa u ovoj regiji, omogućavajući tankerima iz “flote iz sjene” da prikriju porijeklo svog tereta. Tankeri često isključuju svoje automatske identifikacione sisteme (AIS), što dodatno otežava praćenje njihovih aktivnosti.

Osim toga, Rusija koristi manevre preprodaje nafte putem posredničkih država, koje formalno nisu dio sankcionog režima. Luka Kalinjingrad, koja se nalazi između Poljske i Litvanije, sve češće se koristi za logističke operacije povezane s prikrivanjem stvarnog porijekla nafte.

Arktik: Nova energetska granica

Porastom globalnog zagrijavanja i povlačenjem leda, Arktik postaje ključna tačka za ruske energetske ambicije. Koristeći ledolomce i posebno opremljene tankere, Moskva je počela eksploataciju i transport energenata iz arktičkih regija. Ova strateška regija omogućava Rusiji da izbjegne klasične trgovačke rute koje su pod nadzorom zapadnih pomorskih snaga.

"Flota iz sjene" koristi rute kroz Sjeveroistočni prolaz (uzduž sibirske obale) za transport nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG) ka azijskim tržištima.

Arktički putevi omogućavaju Rusiji veću diskreciju u transportu energenata, s obzirom na smanjeni nadzor i slabiju prisutnost zapadnih pomorskih snaga u ovom području. Pored toga, brodovi često koriste ruske terminale poput Sabette na poluostrvu Jamal za ukrcaj LNG-a, koji se zatim prebacuje na tankere namijenjene azijskom tržištu.

Geopolitičke i ekološke implikacije

Prisutnost "flote iz sjene" u Baltičkom moru i na Arktiku izazvala je zabrinutost, ne samo zbog ekonomske sigurnosti Zapada već i zbog mogućih ekoloških katastrofa.

Mnogi od ovih tankera nisu u tehnički zadovoljavajućem stanju i predstavljaju prijetnju osjetljivim arktičkim ekosistemima. Pored toga, oslanjanje na starije brodove povećava rizik od curenja nafte i drugih incidenata u Baltičkom moru.

Geopolitički, sposobnost Rusije da nastavi svoje energetske operacije u ovim regijama, uprkos sankcijama, naglašava ograničenja zapadnih mjera.

Baltičko more ostaje tačka napetosti između NATO-a i Rusije, dok Arktik postaje sve značajnija arena za nadmetanje velikih sila, uključujući Sjedinjene Američke Države, Kinu i Rusiju.

(IIN Preporod.info)