Snagom vjere do uspjeha

Hutba dr. Mensur-ef. Husića

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova. Koga Allah, dž.š., uputi na Pravi put niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah, dž.š., ostavi u zabludi niko ga na Pravi put ne može uputiti.

Neka je selam i salavat na Allahovog Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu i njegove ashabe.

Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže:

Tako mi duše i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (Eš-Šems, 7-10)

Poštovana braćo i sestre.

Danas je 3. redžeb 1446. godine po Hidžri, odnosno 3. januar 2025. godine po miladu. Vrijeme u kome živimo mnogi danas oslovljavaju vremenom napretka i progresa na brojnim životnim planovima. Ovih dana svjedočili smo bujico auta na putevima i velikim gužvama u marketima, koje su pokazatelj određenih promjena u našem narodu. Neki u svojim komentarima navode da je riječ o materijalnom napretku, drugi govore o iskušenju dunjaluka i dunjalučkih privlačnosti.

U našem narodu se generacijski prenosi izreka: “Svako vrijeme ima svoje breme“. Prije trideset godina suočavali smo se sa iskušenjima koja su poticala našu bogobojaznost, koja su nas vraćala u okrilje vjere i pobožnosti, koja su nas upućivala na obavljanje namaza i dolazak u džamiju. Danas živimo u vremenu u kojem su prisutna brojna iskušenja i poroci koji bude strasti, razaraju brakove i porodice, narušavaju međuljudske odnose. Snaga vjernika je u bogobojaznosti i pobožnosti, koje su srž samog vjerovanja.

Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., ukazuje na generacije iz davnih vremena, koje su nakon vjerovjesnika, koji su ih u vjeru pozivali, zanemarile namaz, krenule za požudama i tražile smiraj u dunjalučkim slastima.

Njih smijeniše naraštaji koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će propast susresti. (Merjem, 59)

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Ali-Imran, 14)

Imam Gazali navodi u svom djelu Ihjāu primjer pobožnjaka koji je živio među Izraelcima i koji je stalno bio u ibadetu. Njemu je došla grupa ljudi i prenijela mu vijest da u njegovoj blizini živi jedan narod koji obožava drvo. On je uzeo sjekiru i krenuo da posječe drvo, ali mu se na putu ispriječi Iblis u liku starog čovjeka i upita ga gdje je krenuo. Kada mu je odgovorio da namjerava posjeći drvo, šejtan mu reče: "Šta te briga za to drvo, bolje ti je da brineš o svom ibadetu. Nemoj ništa činiti što te se ne tiče. (…) Allah ti nije stavio u obavezu da posiječeš to drvo. Nećeš ništa izgubiti ukoliko ga ne posiječeš." S obzirom da je ovaj čovjek bio siromašan, šejtan mu je ponudio da mu svaki dan dadne tri srebrenjaka, koja će nalaziti pod jastukom. Ovaj prijedlog se svidje pobožnjaku te je nekoliko dana nalazio zlatnike pod jastukom. Nakon toga zlatnika nije bilo. On se ponovo naljutio i krenuo da posiječe drvo, ali nije uspio. Šejtan ga je savladao i rekao mu da ga prvi put nije uspio savladati jer je namjeravao da posiječe drvo radi postizanja Allahovog zadovoljstva, a da ga je drugi put uspio poraziti zbog toga što je krenuo da ga posiječe radi zlatnika.

Poštovana braćo i sestre.

Navedeni primjer je poticajan za svakog vjernika da promisli o svom nijetu, motivu zbog kojeg čini određena djela. Danas od onih koji su preuzeli određene emanete čujemo: "Riješio sam svoja egzistencijalna pitanja, neću da se zamaram i uznemiravam." Međutim, čovjek je odgovoran za sve što čini, dobro ili zlo.

Prvi muslimani su pobijedili na Bedru daleko nadmoćnijeg neprijatelja snagom vjere i duhovnosti. Bili su na takvom duhovnom stepenu da ih je Uzvišeni Allah pomogao vojskom meleka. Na Uhudu je vojska muslimana bila  brojnija i materijalno opremljenija, ali se nakon prvobitne pobjede, suočila sa porazom kada su strijelci napustili svoje položaje i počeli prikupljati ratni plijen. I mi danas, braćo i sestre, u svom individualnom, porodičnom i društvenom životu imamo svoj Bedr i Uhud. Kada se čovjek okrene dunjaluku, a zanemari namaz i počne prelaziti granice halala (dozvoljenog) koje je Allah, dž.š., postavio, tada se približava Uhudu života svog, pa makar sve tako bilo stabilno. Ako bude pokoran i poštivao propise, približava se Bedru života svog, pa makar dunjalučki pokazatelji bili drugačiji.

Poštovana braćo i sestre,

Allahov Poslanik, a.s., i njegovi ashabi su trajna inspiracija muslimanima i svim ljudima koji žele da postignu duhovni mir i da budu korisni okruženju u kojem žive. Ebu Bekr, r.a., je bio na posebnom stepenu imana. Omer, r.a., je želio da sazna zbog čega je Ebu Bekr, r.a., na tako visokom stepenu imana, pa ga je počeo pratiti. Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: "Želio sam da saznam zbog čega je Ebu Bekr, r.a., postigao tako veliki stepen imana. Želio sam da radim sve što i on, pa sam ga počeo pratiti. Prateći ga, primijetio sam kako svakog jutra poslije sabaha odlazi u jednu ulicu u Medini gdje su uglavnom živjeli siromasi. Primijetio sam da je ušao u jednu trošnu kućicu i nakon izvjesnog vremena izašao je iz nje. Poslije njega sam ja ušao i zatekao jednu slijepu staricu, koja me je obavijestila da joj svakog jutra poslije sabaha dođe neki nepoznati čovjek, počisti joj kuću, pomuze ovce i pripremi dovoljno hrane da joj može biti do sljedećeg jutra. Kada je Ebu Bekr, r.a., nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s., postao halifa, pomislio sam da zbog silnih obaveza više neće biti u stanju da se brine o ovoj starici, pa sam se obradovao da ću ja biti u stanju da činim dobra djela koja je i on činio. Otišao sam kod ove starice poslije sabaha, međutim, kuća je bila uređena i hrana spremljena. Starica me je obavijestila da je onaj čovjek, koji joj redovno dolazi, sada došao prije sabaha i da je pospremio kuću. Tada sam izgubio nadu da ću ga ikada sustići u činjenju dobrih djela."

Poštovana braćo i sestre.

Mi posjedujemo formule napretka, formule za uspjeh i ozdravljenje. Ali, potrebno ih je primijeniti, po njima rješavati životne zadatke. Ebu Bekr, r.a., je primjer. Omer, r.a., je primjer jer gasi svijeću koja pripada državnoj imovini i pali privatnu da bi završio privatne poslove. Osmana, r.a., meleki su se stidjeli zbog njegovog edeba i morala.

Naš imperativ je osnaživanje svog imana. Iman jačajmo ibadetom, činjenjem dobrih djela i jačanjem naše spoznaje. Nastojmo da u mjesecima redžebu i šabanu učinimo što više dobrih djela, kao što su: nafila-namaz, dobrovoljni post, učenje Kur'ana, zikr (spominjanje Allaha, dž.š.), udjeljivanje sadake i druga djela.

Evo nekoliko primjera. Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: "Srca zahrđaju kao što zahrđa gvožđe od vode." Neko je upitao: "A kako se čiste srca, o Božiji Poslaniče?" Poslanik, a.s., je odgovorio: "Čestim sjećanjem na smrt i učenjem Kur'ana." (Bejheki)

Od Ibn Mesuda, r.a.,  prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko god svake noći prouči suru El-Wakia neće ga pogoditi glad." (Bjheki) Sura El-Wakia se zove i El-Gina, ona koja donosi nafaku.

Allah, dž.š., nas poziva da se čvrsto prihvatimo Njegovog užeta, da osnažimo svoju duhovnost i da ostavimo interese koji uzrokuju brojne naše slabosti.

Od halife Omera el-Hattaba, r.a., prenosi se da je rekao: "Mi smo zajednica koju je Allah uzvisio islamom, pa kada budemo tražili ponos u nečemu mimo toga, Allah će nas poniziti." (Hakim)

Od ‘Ukbe b. Amira, r.a, se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., otišao na mjesto šehida Uhuda nakon osam godina, i dovio kao da se oprašta sa živima i mrtvima, zatim se popeo na minber i rekao: "Ja sam vaš predvodnik i svjedočim za vas, naše mjesto susreta će biti Havd i ja ga sada vidim sa ovog mjesta. Ne bojim se za vas širka (vraćanja u idolopoklonstvo), ali se bojim natjecanja u dunjalučkim dobrima." (Buharija)

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si uistinu Onaj Koji mnogo daruje. (Ali-Imran).

(Muftijstvo tuzlansko/Preporod.info)