El habisetu, el habaisu - opakost, zloba, pokvarenost, nevaljalost i perfidnost

Piše: Mustafa Spahić

"Znajte da Allah žestoko kažnjava i da grijehe prašta i samilostan je! Poslanikovo je samo da obznani i prenese! A Allah zna sve što vi javno činite i na javu iznosite i što skrivate. Ti kaži: ružno, opako, pokvareno, nevaljalo i zlobno i lijepo, valjano, vrijedno i moralno nije i nikad neće biti jedno te isto makar mnoštvo ogavnosti, pokvarenosti i nevaljalosti bilo iznenađenje za tebe, Allaha se bojte, vi, vi koji ste umom i razumom obdareni, da biste ono što želite postigli i uspjeli." (El-Maide, 98-100)

Sufije kažu stvari i pojave moraju se posmatrati u njihovom ašku ili korijenu. Glagol habese-jahbusu, hubsun znači biti zao, biti opak, biti pokvaren, biti hrđav, biti loš, nevaljao, zloban, podmukao i perfidan, a u medicini imati odvratan zadah i imati opasnu zloćudnu bolest, a u prirodi biti narodna zemlja. Oblik ahbese znači družiti se s nevaljalcima, na nedozvoljen način sticati imovinu, druge učiti, podučavati, navoditi zlu, zavesti, pokvariti, smatrati zlim i pokvarenim. Zato habisetun - iskvareno znači zloba, opakost, perfidnost, lukavost, pokvarenost, podmuklost, nevaljalost, prostota, moralna prljavština, blud, i bestid. Riječ habisun u navedenom ajetu, u svemu i po svemu, suprotno je riječi tajjibun. Riječ tajjibun pored moralno-etičkog značenja dobra, dobročinstva, plemenitosti, čestitosti, vrline i krijeposti ima značenje u estetici u smislu umjetnički lijepog iznutra i izvana, hroničnog, skladnog i neodoljivo privlačnog i zadivljujućeg. U kontekstu međuljudskih veza i odnosa, posebno kada su u pitanju iskonski i primordijalni odnosi između muškarca i žene kroz pralijehu i praosnovu svih ljudskih zajednica, a to je brak.

"Doista oni koji potvore i obijede čestite, čedne i bezazlene vjernice, neka su i bit će prokleti. Na ovom i na onom svijetu njih čeka patnja velika i nesnosna, na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili. Tog dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, doista, oličena istina. Nevaljale, bludne, amoralne i zlobne žene su za nevaljale, bludne i zlobne muškarce, a nevaljali, bludni, amoralni i zlobni muškarci su za nevaljale, bludne, amoralne žene. A čestite, čiste, poštene, moralne i bezazlene žene su za čestite, čiste, poštene, moralne i bezazlene muškarce, i čestiti, čisti, pošteni, moralni i bezazleni muškarci su za čestite, čiste, poštene, moralne i bezazlene žene. Oni nisu krivi i nemaju ništa s tim za ono što o njima govore pokvarenjaci i njih čeka oprost i veliko obilje." (En-Nur, 23-26)

Poslanik poziva i upozorava na sedam opasnih, opakih, ogavnih i po međuljudske veze i odnose razornih grijeha: "Čuvajte se sedam grijeha i zala, koja upropašćuju onoga ko ih čini: širka - pridruživanja Allahu druga, sihira - magije i vračanja, bezrazložnog i na pravdi Boga ubijanja, lihve i kamate, imovine i imetka jetima, bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne, poštene, moralne i čestite žene". (I. P. H., 224)

Kada je u pitanju brak, bračna veza i odnosi kao iskonska i najbitnija zajednica iz koje se razvilo i umnožilo čovječanstvo Kur’an zastupa recipročnu pravdu: nepoštene žene za nepoštene ljude, a moralne žene za moralne ljude, pokvarene žene za pokvarene ljude, hrđave žene za hrđave ljude, opake žene za opake ljude, opasne žene za opasne ljude, perfidne žene za perfidne ljude i bludne žene za bludne ljude. El-habisu ima i općenito značenje u smislu druženja s pokvarenim, opakim, nevaljalim, perfidnim i podmuklim ljudima. Ta riječ istovremeno znači učiti, podučavati i pomagati druge u zlu, belaju, protiv reda, poretka, sistema, mira, istine, pravde, vjere, morala; općeg dobra: "Oni koji ne vjeruju oni troše svoja imanja da bi ljude od Allahova puta odvraćali i sprečavali. Oni će ih sigurno, utrošiti, zatim će zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali u Džehennem će biti potjerani. Zato da bi Allah dobre, plemenite, čestite, moralne - tajjibe od pokvarenih, nevaljalih, perfidnih i ogavnih odvojio i da bi hrđave, loše, pokvarene, opake i zlokobne - habaise jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i sabrao i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni. Kaži onima koji ne vjeruju, ako se okane bit će im oprošteno ono što je prije bilo, a ako se ne okane, pa zna se šta je s drevnim narodima bilo." (El-Enfal. 36-38)

Ipak, riječ habisu najviše se u Kur’anu spominje i veže za dva naroda - Medjen i Ejku kojima je Allah poslao i odredio poslanika Šuajba, a. s. Ta dva naroda su bila ogrezla u mnogim grijesima, strastima, porocima, zabludama, perverzijama, a posebno kada je u pitanju imovina, privatno vlasništvo, ekonomija, privreda, finansije, trgovina, prodaja, kupovina, pljačka, krađa, otimačina, hajdučije, zakidanje, varanje i pljačkanje na litru, metru i kantaru: "A Medjenu Smo poslali njihova brata Šuajba. "O narode moj - govorio je on - Allahu se klanjajte i robujte, vi drugog boga osim Njega nemate. Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo i pravedno na litri i na kantaru i na metru vi mjerite i ljudima na perfidan, nedozvoljen, pokvaren i lihvom, stvari njihove - habisom ne zakidajte, ne pljačkajte i ne oduzimajte i red, poredak i sistem na zemlji ne remetite i ne ugrožajite nakon što je na njoj uspostavljen mir, red, poredak i sistem! To vam je bolje, i bolje za vas ako ste mumini - vjernici. I ne postavljajte busije i zasjede na ispravnom i pravom putu zasrećući i presrećući ljude i prijeteći i odvraćajući sve one koji u Njega vjeruju, želeći ih preokrenuti na krivi put. I sjetite se kad vas je bilo malo i da vas je On umnožio i pogledajte kakav je kraj bio onih koji su nered ljudima na zemlji činili". (El-E’araf, 85 i 86)

Kao i svaki poslanik Šuajb, a. s., je pozivao svoj narod da vjeruje Jedinog Allaha, da Mu bude predan, pokoran, da se boje Allaha Koji je stvorio njih i sve one prije njih. Poziva ih na istinu, pravdu, odgovornost i da se boje posljednjeg Dana, susreta pred Njim i polaganja računa pred Njim: "I stanovnici Ejke (kao i Medjena) su u laž ugonili poslanike. Kada im Šuajb reče: Kako to da se ne bojite Allaha? Ja sam vam sigurno resulun eminun - poslanik vjerni i pouzdani, zato se bojite Allaha i budite mu predani i pokorni i slijedite mene. Za svoju misiju i za sve što radim od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će nagraditi Vladar i Gospodar svjetova. Pravo i ispravno mjerite na litru i ne zakidajte i ne varajte na kantaru i metru i ispravnom mjerom mjerite. I habisom perfidnošću, nedozvoljenim načinom, lihvom i prevarom ljudima njihova prava i imovinu ne umanjujte, i praveći nered; zla po Zemlji ne činite. Već se bojte Onoga Koji je stvorio i vas i narode davnašnje rekoše oni: ti si samo opčinjen, i ti si samo čovjek kao i mi, za nas si ti doista lažac pravi." (Eš-Šuara, 173-186)

Medjen i Ejka kojima je poslat Šuajb, a. s., bila su dva divljačka, pljačkaška, surova, hajdučka naroda, koja su ljudima postavljali busije i zasjede, pljačkali ih i plijenili ih i oduzimali im imovinu, odvraćali ljude od vjere, morala, Allahove riječi i slijeđenja Poslanika. Bili su lihvarski i zelenaški narodi koji su ljude zakidali na litru, metru, kantaru, varali, potkradali imovinu, služili se lihvom, korupcijom, kriminalom i prevarom. Načinom svoga života oni su ugrožavali vanjsku egzistenciju ljudi, njihovu imovinu i slobodu kretanja. Bili su to narodi mutafifina.

"Teško li se mutafifinima - onima koji pri mjerenju na svemu zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar ili na metar - zakidaju i manje mjere im vagaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!" (El-Mutafifin, 1-6)

Mutafif je osoba koja vara i zakida u svakom poslu svakoga koga može.

(IIN Preporod)