Amir Karić: O vjerskom identitetu i geopolitičkoj kulturi Bošnjaka

Piše: Amir Karić

(Izvod iz obraćanja prof. dr. Amira Karića na Skupštini Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, 28. novembra 2024. godine u Sarajevu, drugi dio. Prethodno je profesor Karić govorio o nacionalnom imenu Bošnjaka i ideji bosanske nacije, i općenito o raspravi o bosanskoj naciji u javnosti prethodnih nekoliko godina, u kojoj se osporava nominacija Bošnjaka nacijom, pri čemu su pojedinci otišli korak dalje, pa vode kampanju za dokidanje narodnog imena Bošnjak).

U isto vrijeme Bošnjacima se iz drugih centara predstavlja ideja o napuštanju strateškog opredjeljenja za članstvo u Evropskoj uniji i NATO-savezu i potrebi geopolitičkog preusmjerenja ka "imaginarnom" Istoku.

Bošnjaci su imali idealiziranu sliku Zapada, koju je on značajno iznevjerio, odbijanjem ukidanja embarga radi odbrane tokom agresije okončane genocidom u zaštićenoj zoni UN Srebrenica, preko kreiranja dejtonskog Ustava koji omogućava legalno blokiranje državnog sistema, a time i ukupnog razvoja zemlje, pa sve do pojedinih postupaka visokog predstavnika.

Zbog svega toga razumljivo je zasićenje, nezadovoljstvo i svojevrsno razočarenje kod jednog dijela naše javnosti. To stvara pogodnu klimu za manipulaciju emocijama našeg naroda.

Zbog nemogućnosti da ideju o promjeni geopolitičke orijentacije obrazlože razumnim i racionalno održivim argumentima i razlozima, njeni protagonisti posežu za vjerskom pripadnošću kao najosjetljivijim slojem bošnjačkog identiteta. Na internetu, na društvenim mrežama, bošnjačkoj javnosti se šalju poruke da im kao muslimanima nije mjesto u “križarskom” zapadnom NATO-u i Evropskoj uniji, već na geopolitičkom Istoku, kojeg predvodi Rusija, a gdje se nalazi i dio muslimanskih država.  

Uz to da su pojedine države muslimanskog svijeta pokazale istinsko prijateljstvo prema Bosni i Hercegovini i da sa njima treba nastaviti graditi odnose konstruktivne saradnje, te da muslimani iz vjerskih razloga gaje međusobna osjećanja vjerskoga bratstva, neosporiva je činjenica da je Bosna i Hercegovina sigurnosno, (geo)ekonomski i (geo)politički bitno inkorporirana u sistem kolektivnog Zapada.

U postojećem međunarodnom poretku i odnosima moći to se ne može, a od strane sudionika u donošenju državnih odluka ne smije zanemariti. U suprotnom proizvele bi se dugotrajne štetne posljedice za naš narod.

Zato, isticanje vjerske pripadnosti kao faktora geopolitičkog usmjeravanja i orijentisanja Bošnjaka prvorazredan je pokušaj manipulacije emocijama našeg naroda. Posljedice takvog zaokreta Bošnjaka bile bi teške za međunarodni položaj Bosne i Hercegovine, i sa nesagledivim posljedicama za položaj Bošnjaka u 21. stoljeću.

Učinak bi bio ravan teškim posljedicama kampanje za iseljavanje (hidžru) poslije uspostave Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Tada su se koristili, kao što se i sada koriste, pseudovjerski razlozi i argumenti.  Kampanja iseljavanja je vođena od strane pojedinaca, među kojima je bilo najviše bogatih špekulanata-nakupaca pokretne i nepokretne imovine koju su u bescijenje kupovali od iseljenika. 

Na sreću, bilo je i trezvenih ljudi koji su razmišljali i sagledavali interese naroda, ne dopuštajući da ih vode emocije ili prizemni interesi pojedinih grupacija. Kampanju za iseljavanje danas označavamo kao grešku sa stoljetnim posljedicama. Na kampanju za geopolitičko preusmjeravanje Bošnjaka upozoravamo kao na potencijalnu grešku sa stoljetnim posljedicama.

Primarna je obaveza svih aktera u donošenju odluka strateškog nivoa da osiguraju kolektivnu perspektivu naroda i države. To je nemoguće ostvariti u izolaciji ili nekom zamišljenom, a realno nepostojećem međunarodnom poretku. Vjerska pripadnost jednog naroda i njegova geopolitička pozicija kategorije su različite vrste.

Vjera je pitanje ljudske svijesti o Bogu, a geopolitka pitanje trezvenog i racionalnog procjenjivanja kolektivnih interesa. Prvo je pitanje pojedinačne eshatološke odgovornosti, a drugo kolektivne budućnosti.  

Zato je obaveza donosilaca političkih odluka i svih ostalih koji sudjeluju u javnom artikuliranju ideja koje vode ka donošenju takvih odluka, da se vode racionalnim, spoznajno utemeljenim i činjenično obrazloživim konceptima, a nikako brzopletim i na emocijama zasnovanim zaključcima. Zato, treba odbaciti svaki pokušaj manipulacije koji će radi tuđih interesa položaj naše zemlje i Bošnjaka dodatno otežati.  

U našoj geopolitičkoj kulturi postoji uvjerenje o moralnoj obavezi velikih sila ili čak nedefinisanih međunarodnih snaga da se brinu o našoj državi, našoj kolektivnoj sadašnjosti i budućnosti. To uvjerenje je pogrešno i štetno i treba ga se osloboditi.

Što prije, tim bolje.

Velike sile, kao i sve ostale države, djeluju u skladu sa svojim interesima, čak i kada pomažu drugima. Iz perspektive malih država, uskladiti interese svoje zemlje sa interesima dominantnih geopolitičkih sila i uspjeti predstaviti im svoje interese kao njihove, predstavlja istinsko državničko umijeće.   

Dame i gospodo,

Trebamo se plašiti svojih slabosti i grešaka, više nego spletki naših neprijatelja.

Niko nam ne može štetu nanijeti koliko možemo sami sebi. Međutim, niko nam ne može ni pomoći koliko možemo sami sebi.

(Preporod.info)