San o Marsu: Diktat novog doba

Kada smo prije dvije godine (ljeto 2022.) u Preporodu pisali o Elonu Musku bilo je to kada su intenzivirane priče o njegovoj potencijalnoj kupovini tadašnjeg Twittera. U međuvremenu, Musk je u oktobru iste godine kupio Twitter, preimenovao naziv ove mreže u X, a, taj “hype“ još uvijek traje.

Manje-više korisnici sve češće je zovu sadašnjim zvaničnim imenom. Pri pisanju prethodnog teksta pitali smo se šta će čovjeku koji pretenduje da kolonijalizira Mars mreža poput Twittera, koja nije ni najpopularnija. Prisjetili smo se Jeffa Bezosa iz 2013. kada je kupio Washington Post. Određene paralele su se mogle podvući već tada.

Međutim, malo ko je pretpostavljao šta će sve, ne samo Musk donijeti X-u, već šta će sve X donijeti njemu kao i na koji način će ga on (is)koristiti. Podsjetimo opet, već niz godina se Musk, zbog svojih hrabro iznesenih ideja i već realiziranih biznis planova odlaska u svemir i velikog zamaha u razvoju Tesla modela (el. automobili i roboti) i drugih projekata doživljavao kao svojevrsni “mesija.“ To je popularna slika njega koja se već odavno pronosi.

Mrežu X Musk je nastavio predstavljati kao platformu slobode govora i njen bastion. To je i potvrdio kada je vratio Donalda Trumpa na mrežu i mnoštvo ostalih zabranjenih profila. Ubrzo su uslijedile reakcije da je svojim pristupom oslobodio narative prožete govorom mržnje, dezinformacijama i slično.

Savršeni krug: Twitter – X –  Trump 2X

U pročelje svog interesa Musk je pri kupovini Twittera postavio priču o slobodi govora, baš onako na svoj način, direktno, neposredno i spontano, kako smo i navikli od njega. U tome je, zaista, pokazao dosljednost. Uslijedilo je rezanje značajnog broja radnih mjesta, a posebno onih koji se tiču “moderiranja sadržaja.“ Mrežu X Musk je nastavio predstavljati kao platformu slobode govora i njen bastion.

To je i potvrdio kada je vratio Donalda Trumpa na mrežu i mnoštvo ostalih zabranjenih profila. Ubrzo su uslijedile reakcije da je svojim pristupom oslobodio narative prožete govorom mržnje, dezinformacijama i slično. Nije prošlo dugo, intenzivno je počeo omiljavati mrežu novinarima, uvodeći nove opcije koje bi pogodovale novinarskom korisničkom iskustvu. Već tada, a posebno u posljednje vrijeme (s naglaskom na predizborni period) nastavlja slati poruke korisnicima X mreže o tome da su “oni medij.“  

U međuvremenu su već pojedini veliki mediji odlučili da napuste ovu mrežu, a ranije su neke od velikih kompanija prekinule oglašavanje putem X-a. Muskova politika ove mreže izazvala je, između ostalog, ozbiljne rasprave o standardima novinarstva i medijskog djelovanja.

Mnogi su se baš na primjeru X-a, još jednom osvjedočili koliko su osjetljive linije između slobode govora i cenzure. Naprimjer, u odnosu na Metu, X je postao mnogo pogodnija platforma za plasiranje propalestinskog sadržaja, čija cenzura je na ostalim mrežama nadmašila i očekivanja.

Naravno, to ni Muska ni X ne pozicionira propalestinski, ali igra u njegovu korist. Dalo bi se procijeniti da Musk, ustvari, vrlo lahko detektuje probleme sistema i uočljive rupe nastale u modelima upravljanja političkim i društvenim procesima gdje mediji igraju važnu ulogu. Otuda se u svojim nastupima Musk često obrušava na medije.

U protekle dvije godine svjedočili smo nemilosrdnom Musku, veoma aktivnom na X putem svog naloga, koji ne preza ni da se podsmijava svojim konkurentima. Suštinski, njegovo djelovanje i ponašanje je djelovalo veoma populistički, ali to nije bilo u prvom planu, jer Musk nije političar, bez obzira na sve izraženije političke stavove.

Pa, ipak, stvari se u tom pogledu mijenjaju, posebno onog momenta kada je ljetos i zvanično podržao Donalda Trumpa u utrci za predsjednika SAD-a. U relativno kratkom periodu se pojavio i na njegovim skupovima. To je već bila nova scena za njega, gdje su njegovi nastupi i govor izgledali, čini se, poprilično izvještačeno i nespretno bez obzira na njegovu uobičajenu nonšalantnost u javnosti.

Musk je u Trumpovu kampanju upumpao više od 132 miliona američkih dolara (dijelom i za druge republikanske kandidate), što se može sagledavati kao jedna od prevaga u Trumpovoj trci za predsjednika. Ukratko, to je put od Trumpovog protivnika do Trumpovog ne simpatizera, već – vidjeli smo to i nakon izbora – do njegovog bliskog saradnika, a, vjerovatno, i čovjeka u Vladi, u Odjelu za efikasnost.

“San o Marsu“, kojim Musk pokušava inspirisati druge, ponajviše se tiče Zemlje, ljudi, pa - da uprostimo – posljedično, sirotinje kojoj je nebo tek utjeha, a ne potencijalni dom.

Budućnost očima okupacije Marsa

Vidljivo i upečatljivo učešće milijardera, utjecajnih i slavnih u predsjedničkim kampanjama nije strano u SAD-u, a Musk je, zaista, sve to. Možda su se nekada znali porječkati, suprotstaviti stavove, ali sada već u superlativima govore jedan o drugom. Motive za relativno naglu promjenu političkih stavova Muska jedni, svakako, vide u kontekstu razvoja njegovih megabiznisa (SpaceX i Tesla), a drugi uključuju njegovo snažno suprotstavljanje woke kulturi, čime je Musk došao u žižu tog kulturalnog rata, što je posebno vidljivo u SAD-u. Trump je imao ogroman benefit, toliko vidljiv da se veoma lahko može braniti stav da je, upravo, Musk doveo Trumpa ponovo u Bijelu kuću.

Vidjet ćemo kakve benefite će ostvariti Musk. No, ne zaboravimo da je to isti čovjek koji intenzivira svoj “san o Marsu“, što je potvrdio i u predizbornom podcastu kod Joea Rogana kada je na gostovanje došao u majici s natpisom “Occupy Mars“ (referenca na program Muskove kompanije SpaceX). U istom tom podcastu Rogan, kod kojeg je u bliskom vremenskom intervalu gostovao Trump, dva puta je zahvalio Musku što je kupio Twitter. Inače, Trumpova gostovanja u podcastima se smatraju značajnim faktorom njegove pobjede.

Čini se da je udruživanje ova dva megalomana (bliskih po političkim i društvenim stavovima) bila dobitna kombinacija. Uprkos prilično intenzivnoj i agresivnoj kampanji, očekivao se rasplet u korist demokratske kandidatkinje Kamale Harris. Međutim, mnogi su ostali i šokirani, uslovno kazano, laganom pobjedom Trumpa. To je u široj svjetskoj javnosti postavilo pitanje, općenito, o budućnosti društvenih i političkih tokova.

Više je podcjelina koje se daju razmatrati u kontekstu izbora u SAD-u, Muskovog puta i Trumpovog velikog povratka. Mnogo posla je pred političkim analitičarima. Model Muskovog uspona u direktnoj vezi s Trumpovim povratkom i njegovim političkim stavovima poslužit će za sociološka razmatranja u širem dijelu svijeta.

I nije riječ tek o analizi uspona desničarskih politika, već o snažnom preplitanju i usložnjavanju uobičajenih društvenih pojava. I jedna od ključnih tačaka će biti njihovo sagledavanje u kontekstu filozofije o progresu, bilo da se govori o rapidnom razvoju digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije, interplanetarnih putovanja ili, općenito o općem civilizacijskom razvoju. Jedno je sigurno, “san o Marsu“, kojim Musk pokušava inspirisati druge, ponajviše se tiče Zemlje, ljudi, pa - da uprostimo – posljedično, sirotinje kojoj je nebo tek utjeha, a ne potencijalni dom.

Musk nastavlja sanjati tik do prvog čovjeka SAD-a. To je uspio, naivno kažimo, u samo dvije godine. Teško da postoji bolja pozicija, pa i u poređenju s pozicijom predsjednika. I ako isključimo političku prirodu tandema Musk – Trump, ostaje nam da se sasvim ozbiljno nadnesemo nad “snom o Marsu“, jer se to nameće kao diktat općeg toka, ma kako nam sve izgledalo “budalasto“ ili “priprosto“, pa i kada uzmemo u obzir da nam narative o slobodi govora kroje milijarderi, a da se intelektualna elita, uslijed najezde superzvijezda društvene i političke scene povlači.

(Hasan Hasić/IIN Preporod)