O knjizi “Islam u teoriji i praksi” Saliha Smajlovića
U skladu s naslovom svoje nove knjige “Islam u teoriji i praksi” Salih Smajlović nam je poput niske tespiha ponudio 33 teksta koja je objavljivao u novinama i časopisima islamske provenijencije.
Kao takva, ova publikacija obuhvata tekstove onih tema koje su uveliko zaokupljale kako samu autorevu pažnju tako i cjelokupnu javnost u Bosni i Hercegovini i bivšoj SFR Jugoslaviji.
Ovo tim prije što tretira vremenski period od 1976. do 2023. godine otkrivajući nam na taj način u kontinuitetu mnoge izazove i iskušenja sa kojima su se muslimani i Islamska zajednica suočavali. S druge strane ova knjiga osvjetljava ne samo društvene anomalije i odnose spram vjerskih sloboda u dobu komunizma, nego ukazuje i na nedostatak svijesti i slabosti u vlastitim redovima.
U tom smislu, prezentirani tekstovi nisu tek informativnog i edukativnog karaktera, jer u svom pristupu analitički s argumentima u fokus stavljaju i one probleme muslimana i njihovu poziciju u sredinama koje im nisu baš prijateljski naklonjeni. Potencirajući potrebu za ispunjavanjem vjerskih prava, Smajlović razlog tog i takvog neprijateljstva prema muslimanima traži i pronalazi u nama samima.
Tako pišući i govoreći o fenomenu opstanka islama u Evropi navodi: “Naša briga za islam u ovim krajevima neće biti dovoljna sve dok se ne budemo zauzimali za naše džamije isto onoliko koliko i za naše vlastite kuće.” Kako živimo s komšijama drugih konfesija nužno je da oni spoznaje i te kontakte s islamom ostvaruju upravo preko nas. Bošnjaci otuda imaju posebne obaveze i dužnosti, istaći će Smajlović te navesti da islam od njih traži da se “fino vladaju, druge pomažu, budu humani, brinu o svojim roditeljima, dobro im čine, imaju lijep odnos prema komšijama, starijim osobama itd.”
Kao istaknuti novinar i urednik u Preporodu Salih Smajlović je, zasigurno, imao priliku posjetiti mnoge džemate diljem Bosne i Hercegovine i dijaspore te time dokazati svoje dobročinstvo i bogobojaznost. Njegovi tekstovi na to upućuju i obiluju istinskim vrijednostima koje i danas plijene i ne zastarjevaju iako su pisani prije tridesetak godina. To je dokaz više da se trebaju čitati i na njima napajati.
A, koliko sam autor drži do pisane riječi govori i njegov angažman o potrebi iznalaženja boljih načina za distibuiranje islamske literature kako bi ona bila dostupnija čitateljima. Osvrnuvši se na vrijednosti mira i slobode, potencirati će potrebu izgradnje patriotske svijesti koja se treba rukovoditi onim - šta u ovom danu možemo učiniti za svoju državu.
Poručit će: “Moramo težiti za tim da bude uvijek bolje, da sebi i svoju djecu stručno uzdižemo, da gledamo naprijed, da budemo kreatori svoje sudbine, a ne pasivni posmatrači.” Svojim riječima i djelom, Salih Smajlović to i ovom svojom knjigom i sveukupnim angažmanom to i potvđuje.
(Selman Selhanović/IIN Preporod)