Od petka do petka: Senada Tahirović

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 8. do 14. novembra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Senada Tahirović, glavna i odgovorna urednica Islamskih informativnih novina (IIN) Preporod.

Petak, 8. novembra 2024.

Petak je počeo pregledom arhive Preporoda. Tražim članak o posjeti šejhul-Azhara Abdulhalima Mahmuda Bosni i Hercegovini iz 1975. godine, povodom dodjele Menšure izabranom reisul-ulemi hadži Naim-ef. Hadžiabdiću. Bio je to događaj od velikog značaja za Islamsku zajednicu SFRJ. Sada, skoro pola stoljeća kasnije, najavljen je dolazak šejhul-Azhara, Ahmeda Muhammeda Ahmeda et-Tajjiba, u Bosnu i Hercegovinu. U sklopu posjete planirano je da organiziramo i intervju s njim. Bit će to prilika za razgovor o izazovima s kojima se suočavaju muslimani danas, ali i o ulozi vjere u vremenu globalne političke i društvene nesigurnosti.

Nešto poput prehlade mi je načelo dan – u stvari, spriječilo me da se odazovem pozivu prof. Zehre Alispahić na susret planiran na Fakultetu islamskih nauka s gošćama iz Makedonije. Zehrin sjaj ne blijedi – neumorna, predana pregalica naše zajednice.

Vijesti iz Gaze donose tešku stvarnost. UN-ov Ured za ljudska prava objavio je zastrašujuće podatke: od 8.119 ubijenih Palestinaca tokom izraelske ofanzive, gotovo 70 posto su žene i djeca. Visoki povjerenik UN-a, Volker Turk, u svom saopćenju naglašava potrebu za nepristrasnim sudskim procesima koji će osigurati pravdu, ali sumnja da će se to dogoditi lebdi nad svakom izgovorenom riječi. Gaza je zona u kojoj se provodi genocid. Mnogo je slijepih na tu činjenicu. Nedavno održani američki izbori i kampanja koja ih je pratila pokazali su da za stanovništvo Gaze nema mnogo nade da će biti bolje. Neke analize predviđaju da bi do kraja januara ovo moglo biti najteži period za ljude u Gazi i na Zapadnoj obali. Brutalniji. Pitam se – dokle seže ljudska brutalnost i pohlepa?

Bliži se kraj godine, pregledam planove za ovu godinu koja je na izmaku – potrebna mi je ova povremena provjera onoga što nismo uspjeli realizirati, ali i onoga što jesmo. Uz Preporod, zahvalna sam Bogu dragom što smo ove godine objavili knjigu rahmetli prof. Fikreta Karčića O tome se govori, te zaokružili trećim tomom seriju Kako čitati Kur'an prof. Enesa Karića.

U Zagrebu je jučer klanjana dženaza muftiji Šefko-ef. Omerbašiću. Bio je prvi predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i čovjek kojeg su mnogi opisivali kao čestitog, principijelnog i predanog lidera. Bio je i moj profesor, učitelj ne samo na časovima već i u svakodnevnim gestama. Zbog njegovog načina poučavanja posebno sam zavoljela historiju islama. Insistirao je na razumijevanju historijskih činjenica i uvijek je isticao prirodu odnosa moći i vlasti. Trudio se predstaviti šta je neka epoha donosila običnim ljudima – sukobe i periode blagostanja. Za nas je sačinjavao skripte koje su obilovale detaljima i izvorima. U ta teška vremena hranio nas je nadom i slikama muškaraca i žena koji su, inspirisani islamom, činili svijet boljim. Prolamala su se kroz naše traumom načete dječije svjetove naučna dostignuća "zlatnog doba". Lepršale su Medina, Granada, Kajrevan, Kairo i Bagdad - krvarili Jerusalem, Kufa i Kerbela u tim skriptama. Još ih čuvam. Neobično mi je ovako dijeliti sjećanja – jer i on, ali i drugi moji dragi profesori i profesorice (naravno, ne svi), vjerujem, zaslužuju više nego što bih ja o njima znala kazati. Na društvenim mrežama njegovi bivši učenici dijele emotivne oproštaje. Sjećanja naviru. Bili smo djeca, a on je, rahmet mu duši, bio dobar čovjek.

Pregledam vijesti iz institucija Islamske zajednice – u Tuzli katedra fikha za žene ulazi u svoju sedmu godinu. Ustrajnost žena u Islamskoj zajednici nadahnjuje. Nekada će biti prilika da se piše o tome kako su, unatoč svemu, uspijevale osnažiti našu zajednicu muslimana i koliko je važan njihov doprinos.

Banja Luka nas podsjeća na značaj Banjalučke rezolucije, koja je prije 83 godine bila svjetionik čestitosti u vremenu tame. Danas reisul-ulema Husein Kavazović predvodi dženazu u odsustvu za šehide masakra u Šahovićima. Prisjećanje na ove događaje podsjeća nas da prošlost ne smijemo zaboraviti – jer zaborav je tlo na kojem raste nova nepravda. O zločinu u Šahovićima Preporod piše već decenijama. Za šehide Šahovića, nakon stotinu godina od zločina, u septembru je klanjana i dženaza u Bijelom Polju. Preporod je uz izvještaj donio i druge priče o ovom zločinu nad civilima koji je ostao nekažnjen. Nismo zaboravili.

Dan se nastavlja uz analize o rezoluciji o antisemitizmu koju je Bundestag usvojio. Čitam analize i komentare na DW i Frankfurter Allgemeine Zeitung – debata je duboka, kompleksna i opominjuća. Islamofobija, antisemitizam, ksenofobija – svi ovi problemi ukazuju na rastuće nepovjerenje i strah od "drugog". Kritike na tekst ove rezolucije postoje još od njene najave. Ovo me podsjeća na stalnu borbu protiv islamofobije – problem koji je sve prisutniji u Evropi, a o kojem Preporod često piše.

Subota, 9. novembar 2024.

Prehlada postaje nešto ozbiljnija – ali ne kvari mi dan. Volim kada su vikendi neradni. Od srca pozdravljam zakon o neradnim vikendima za radnike u trgovačkoj industriji. Nadam se da se neće pronaći mnogo rupa u zakonu niti da će biti zloupotreba. Jasno je da to očekujem, s obzirom na to koliko manipulacija sedmičnim normama i radnim satima postoji u našoj zemlji. Zato nisam pretjerano optimistična.

Meni ova subota donosi odmor uz porodicu, uz poneki sahatak onoga što bismo inače zvali radom. Danas to baš i ne bih tako nazvala. Završavam pisanje rada za okrugli sto u Bihaću, planiran za 14. novembar. Naslov rada je: "O čemu (ne)pišemo u printanim medijima Islamske zajednice". Pisanje mi je uvijek dragocjeno učenje. Ustvari, radujem se razgovoru o ovim temama – svima nam to treba.

Dan koristim i za gledanje filma Val, po preporuci Hasana Hasića, kolege iz redakcije Preporoda. Priča o manipulaciji grupnom dinamikom podsjeća na sadržaj knjige Imperij srama Jeana Zieglera, kojoj ću se, nadam se, vratiti već danas. Manipulacija i moć imaju bezbroj lica – od suptilne propagande do direktnog gušenja slobode. Naša odgovornost je da te mehanizme prepoznajemo, dekonstruiramo i razotkrivamo. Manipulacija i moć idu ruku pod ruku, ali kako im odoljeti? Principi naše vjere mogu pomoći – pitanje je kome su od nas važni?

U Zenici je održan seminar i radionica za koordinatorice Odjela za brak i porodicu iz džemata. Muslimanke brinu i rade. Mevlida Adilović, Zahira Šarić, Emina Šarić-Krajšnik i druge – za njih nema prepreka. Ponosna sam. Mislim na mnoge: Elvedinu, Lejlu, Šejlu, Merimu, Rejhanu, Dženanu… Bog će vidjeti njihov trud.

Brčko obilježava stogodišnjicu zločina nad Bošnjacima u Šahovićima i Pavinom Polju. Skup pod nazivom "Šutnjom se zlo veliča" podsjeća nas da govoriti o nepravdi nije samo pravo – to je obaveza. Historija nas uči da je zaborav plodno tlo za ponavljanje prošlih grešaka.

S dr. Hikmetom Karčićem razgovaram o Ruandi, gdje se trenutno nalazi. Napisat će nam reportažu. Njegov rad i uvidi su neprocjenjivi. Sretna sam što piše za Preporod.

Nedjelja, 10. novembar 2024.

Nedjeljno jutro donosi teške vijesti iz Gaze. Dva izraelska napada odnijela su još 30 života, od kojih je 13 djece. Kuće su sravnjene sa zemljom, a civili zatrpani pod ruševinama. Spasioci se bore s vremenom dok svijet nijemo posmatra. Gaza nije samo geografska tačka na mapi; ona je simbol kolektivne savjesti čovječanstva – savjesti koja, čini se, spava. Vijesti iz Gaze nastavljaju pristizati. Moja komšinica, teta Nedžmija, jednom je kazala: "Mnogo je ovo, sinko, i za noćnu moru." Svaka vijest nosi ime, priču, nečiji izgubljeni svijet. I dok svijet okreće glavu, Gaza nas podsjeća da šutnja nikada nije neutralna – ona je saučesništvo.

U srijedu me očekuje snimanje emisije In medias res na BHRT. Pokušavam se pripremiti za razgovor na temu pohlepe. Ovu sezonu, uz vrijedne i pedantne urednike Nedu Tadić i Harisa Bilalovića, u razgovore su uključeni i stalni analitičari: Oliver Jurišić, Vedran Golijanin i Dino Abazović.

Vijest koja me beskrajno obradovala je da je bosanskohercegovačka književnica Amila Kahrović-Posavljak dobitnica ovogodišnje Književne nagrade Andrićevih dana za roman Škriptaji kože. Amila je sjajna autorica i čovjek u pravom smislu te riječi. Sretna sam što me Bog povezao s njom. Roman za koji je dobila nagradu je vrhunsko djelo o onome na što je ljudsko zlo uvijek spremno. I preporuka za čitanje, naravno.

Ponedjeljak, 11. novembar 2024.

Danas se opraštamo od hafiza Ismet-ef. Spahića. Njegova dženaza u haremu Gazi Husrev-begove džamije okupila je vjernike iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Mustafa-ef. Cerić, u svom oproštajnom govoru, opisao je hafiza Ismeta kao čovjeka čija je skrušenost bila odraz njegove duboke vjere. Samo nekoliko dana ranije gledali smo razgovor s njim, koji je vodio Edin-ef. Hamzakadić za RTV BIR. Osobe poput njega su temelj zajednica – svjetionici u vremenima nesigurnosti. Rahmet mu duši.

Radni dan je uglavnom bio ispunjen redovnim obavezama na pripremi narednog izdanja Preporoda. Još jednom sam pročitala tekst Ilme Delić, koji ćemo objaviti u narednom broju. Sretna sam što ga je poslala nama – njena priča treba da se čuje u medijima Islamske zajednice. Osjećam njenu borbu i nadam se da će njen predan rad, prije još jedne nepravde, biti prepoznat. To dijelim telefonski s dragom prijateljicom, Đermanom Kurić. Sretna je zbog Ilme, možda i više nego ja.

Mnogo je tema koje se nameću. Naša društveno-politička situacija ne ohrabruje. Mnogo je pitanja koja neko mora postaviti.

Na N1, u emisiji Izvan okvira, gostovala je Amila Kahrović-Posavljak. Sjajan razgovor. Nedavno je bila gost i u podcastu Mijena kod kolege Hasana Hasića – oba gostovanja od srca preporučujem.

Utorak, 12.novembar 2024.

Moja nazovi prehlada se baš zainatila. Radni dio dana započinjem redakcijskim obavezama. Rad na novom broju Preporoda ulazi u završnu fazu. Pregledam materijale; svaka priča, svaka tema podsjeća me na važnost našeg rada.

Pratim i dalje raspravu o rezoluciji Bundestaga. Historičarka Miriam Rürup, u izjavi za izraelski Haaretz, upozorava da ovakvi dokumenti često prave distinkciju između "njih" i "nas", čime se produbljuju podjele. Rasprave o migracijama, sigurnosti i integraciji često služe kao platforma za demonizaciju drugih. Ni ovaj put nije drugačije.

U Njemačkoj izvještaji o rastu islamofobije potvrđuju ono što godinama pišemo u Preporodu. Islamofobija kao oblik rasizma nije samo problem muslimanske zajednice – to je rana koja razara društvo u cjelini. Zabrinjavajuće je vidjeti kako političke i medijske elite sve češće normaliziraju diskurs mržnje pod plaštom slobode govora. Dokumentarac Programirane predrasude na Netflixu, koji preporučujem svima koje zanima tema rasizma, odlično oslikava kako sistemske predrasude funkcionišu.

Pred kraj radnog dana imala sam, meni važan, sastanak. Dobro je znati da "brige" imaju rok trajanja, iako niko od nas ne zna hoće li dočekati naredni sat, a kamoli duži period. Dobro se i nadati, posebno kada ljudi kojima vjerujete daju neka obećanja. To me umiruje.

Srijeda, 13. novembar 2024.

Ova prehlada se ne šali – a meni ne ostaje mnogo vremena. Dodatni čajevi i medikamenti su mi trenutno saveznici. Odgođeno snimanje emisije In medias res ostavlja mi vremena za obaveze koje me prestižu.

Dok pregledam materijale za novi broj, razmišljam o izazovima koji nas čekaju. Ovo je moja osma godina u redakciji – znam da mi je donijela neprocjenjivo iskustvo, ali i svijest o odgovornosti koju imamo prema čitateljima. Naša riječ ima težinu – ona može inspirisati, ali i obavezati.

Muhamed Jusić me obavještava da je posjeta šejhul-Azhara otkazana i da se svi planirani programi odgađaju do daljnjeg.

Među vijestima koje stižu, jedna posebno privlači pažnju – Radislav Krstić, osuđeni ratni zločinac, traži puštanje na slobodu. Dobro je da je njegovo pismo javno. Smatram da su u pravu oni koji ističu kako njegovo priznanje genocida u Srebrenici ne može izbrisati patnju koju su njegovi postupci izazvali. Pravda mora biti dosljedna i nepopustljiva, bez kompromisa. Slučaj Biljane Plavšić najbolja je ilustracija zašto.

Mnogo je komentara u medijima o ovom slučaju. Očekivano. Jasmin Medić je na društvenim mrežama dao odličan komentar. Nije pitanje njegove iskrenosti važno. "Važno je da priznaje počinjeni genocid i svoje učešće u njemu. Time je, zapravo, uradio nešto što ne ide u prilog negatorima genocida", ističe Jasmin Medić. "Lično sam tako smatrao i danas smatram kada su pripadnici Interventnog voda prijedorske policije priznali krivicu za zločin na Korićanskim stijenama. Da smo politički zreliji narod, od ovoga bismo napravili vijest. I upoznali svijet s ovom činjenicom. No, mi ćemo po starom dobrom običaju u prvi plan staviti našu potrebu da opet kukamo i "analizirati" da li je Krstić bio iskren",  poručio je Medić. Podsjetilo me to i na intervju koji je za Preporod radila kolegica Ajša Hafizović-Hadžimešić sa Markom Harmonom, čovjekom koji je bio jedan od tužilaca Haškog tribunala koji su vodili između ostalih i slučaj Krstić. Zahvaljujući Ajšinom predanom radu Preporod je danas sigurno jedan od najvećih arhiva sadržaja i intervjua koji se tiču genocida i agresije.

U poslijepodnevnim satima krenuli smo put Bihaća. Kao i svaki dan javljam se roditeljima, Bog da ih poživi u zdravlju – danas i drugi put, jer se kreće na put. Poslije toga još jedan telefonski razgovor - prijateljica me podsjetila na sad već davna obećanja naših vlasti kako će se graditi autoput do herojske Krajine. I dalje me ljute besramne laži i predizborna obećanja. Ali meni Bihać nikada nije daleko. Uvijek mu se rado vraćam – vezana i krvlju i asabijjom.

Četvrtak, 14. novembar 2024.

S obzirom na to da smo u četvrtak relativno kasno stigli u Sarajevo, pisanje o ovom danu nisam započela do... pa, recimo to tako, dok me, čini mi se, nesanica, odnosno poruka profesora Karića nije probudila u ranim, baš ranim satima, sad već mubarek petka. Čestiti profesor Karić iz Zagreba najavljuje nove odrednice za Priloge za Enciklopedijski leksikon Kur'ana.

Sjećanje je čudo – podsjetilo me to na jedan sličan njegov rani sabahski poziv, s početka ovog stoljeća, dok je pripremao knjigu o reisu Džemaluddinu Čauševiću. Nasmijala sam se, što je bio dovoljan podsticaj da novi dan počne, s obzirom na obaveze koje mi predstoje, i u miru završim „jučerašnji“ dan. Profesor Karić je neprocjenjivo blago. I podrška mladima – u tome je uvijek prvi. Mnogo nas su svjedoci tome. Mi, po običaju, rijetko to znamo cijeniti, čak i kada to prepoznajemo i priznajemo. Da nam ga Bog poživi u zdravlju.

U Bihaću je radni dan počeo prijemom kod muftije Kudića. Okrugli sto o jeziku duhovnosti u medijima donio mi je važne uvide. Posebno želim istaknuti napore Suad-ef. Mahmutovića i Nazif-ef. Horozovića, koji su stajali iza ovog skupa. Hvala im. Suorganizatori ovog skupa bili su MC IZ u BiH i RTV USK.

U uvodnom dijelu obratili su se muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, direktori medijskih kuća partnera dr. Muamer Tinjak i Izet Izan Mustafić, te premijer Unsko-sanskog kantona Nijaz Hušić. Iako sam bila u ulozi uvodničara, mislim da sam važnije stvari čula od onoga što sam sama imala kazati. Ovo je propitivanje kakvo nam treba, jer na mnogo toga čini se da nismo spremni – ne zato što ne znamo, već zbog drugih izazova.

Pitanje društvenih mreža kolega Subašić je sjajnim opservacijama doveo u fokus. Izlaganja su se fokusirala na to kako vjerske poruke prenijeti u vremenu kada sve izazove ne stižemo ni pobrojati. Savremeni mediji nisu samo platforme – oni su prostori dijaloga, ali i sukoba ideja. Naša uloga je osigurati da poruke vjere budu jasne, razumljive i relevantne. Zahvalna sam što se ovaj razgovor vodio baš u bihaćkom muftijstvu i što su se svojski potrudili da sve bude besprijekorno, a posebno svima koji su taj dan došli da bi bili s nama.

Posebnu radost mi je bilo sresti Šuhru Terzić, ali i ostale kolegice toga dana. Šuhra je žena kojoj se iskreno divim – među onima koje su za nas nosile upaljen luč. Kolegama sa RTV BIR i RTV USK, koji su sve pratili, također dugujem zahvalnost.

U jednom momentu, dok je trajalo izlaganje Izana Mustafića, shvatila sam da od sedam izlagača, petero nas je direktno vezano za Preporod: Izan Mustafić, urednik ratnog bihaćkog izdanja, Meho Šljivo, nekadašnji glavni urednik, prof. Fahira Fejzić-Čengić, članica redakcije s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, te kolega Elvedin Subašić iz sadašnjeg saziva redakcije. I to je Preporod.

S nama su taj dan bili i Adnan Rondić, urednik na Al Jazeera Balkans, te dugogodišnji urednik na RTV USK, Senad Ramić.

Prije povratka u Sarajevo, s kolegom urednikom Elvedinom Subašićem završavam naše posljednje online preglede pripreme za štampu novog broja. Kolege u redakciji Ajša Hafizović-Hadžimešić, Mirnes Kovač i Hasan Hasić, uz sjajnog Safera Muminovića i lektoricu Selmu Isić-Omerović, završili su glavninu posla. Rad u Preporodu nije samo posao; to sam prvo naučila od kolega u redakciji. To je misija kojoj se vraćam svaki put s nečim što bih nazvala tremom, svjesna koliko riječi znače u svijetu koji ih često zaboravlja.

(Preporod.info)