Morbidno bolesna pisanija hrvatskih portala o pogibiji djece na ulazu u mostarsku katedralu 11. 11. 1994. godine

Nekoliko portala koji dominantno prate politiku HDZ-a BiH jučer je objavilo vijest o obilježavanju godišnjice zlokobnog ubistva 14-godišnjih djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović.

Ubijene su u trenutku dok su išle na časove vjeronauka, blizu mostarske katedrale.

Pogibija nedužne osobe, ma kako da se to desilo i ma iz kojih razloga, u svakom normalnom biću izaziva podozrenje i osudu, a kada je riječ o ubistvu djece, pogotovo na najplemenitijem putovanju sticanja znanja i odgoja, takve osude moraju biti još veće i počinioci tog monstruoznog čina morali bi biti bez odlaganja procesuirani.

Roditeljima, ma koliko god da izričemo saosjećanje i izražavamo sućut, teško je pronaći prave riječi koje bi ih smirile. Takve riječi, jednostavno ne postoje. Takva vrsta boli je vječna i ona se ni sa kime ne može podijeliti. Uvijek isto boli.

No, umjesto o izražavanju stvarne brige i podrške porodicama ubijenih djevojčica nekoliko portala koji se vole predstavljati kao zaštitnici hrvatskih nacionalnih interesa, u uvodu vijesti istaklo je izmišljotinu da su ubijene s položaja takozvane Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). 

Neki od njih, čini se prvi izvor, koji su drugi bukvalno prenijeli, imaju i ozbiljne štamparske greške, što dovoljno govori o profesionalnosti takvih medija i obzirnosti prilikom plasiranja vijesti ove vrste. 

Jasno je vidljiva tendencija da iz nekih razloga takva vrsta javnog komuniciranja prvenstveno ima za cilj izraziti mržnju prema ARBiH i njenim pripadnicima.

U vijestima je redovno utisnut dodatak takozvana, što ni u kom slučaju ne odgovara stvarnim činjenicama i pravnim aktima, odlukama Predsjedništva Republike BiH itd.

ARBiH nije takozvana, već stvarna, kao što ni HVO ne može biti takozvani već stvarni, a o ciljevima i rezultatima i karakterima tih vojski već je sve meritorno rečeno. 

No, nije tu osnovni problem već u činjenici da skoro desetak portala plasira vijesti bez ikakve provjere, bez ikakve potrebe da konsultira izvore, arhivske dokumente, svjedoke ili izjave nadležnih zvaničnika.

Toliko su pojedinci u medijskom prostoru zaslijepljeni mržnjom prema "takozvanoj ARBiH" da su zaboravili da je 11.11. 1994. godine na širem prostoru Podveležja ARBiH izvodila opsežnu vojnu operaciju "Jesen 94" i da su svi vojni efektivi bili usmjereni prema položajima Vojske RS, da je Mostar, shodno realizaciji plana proizašlog iz odredbi Vašingtonskog sporazuma, mjesecima prije bio demilitarizirana zona, o čemu su posebno pažnju vodile mirovne snage UNPROFOR-a i međunarodne zajednice.  

Nadalje, u dokumentima i izvještajima UN-a u objavljenim naučnim radovima i hrvatskih i bošnjačkih istraživača ovaj događaj je opisan sasvim drugačije u odnosu na portale koje nastoje "štititi interese hrvatskog naroda u BiH".

Svi ti dokumenti kažu da je granata koja je pala pred Katedralu 11. 11. 1994. godine od čijih posljedica su ubijene 14-godišnje djevojčice Antonija Sesar i Danijela Vidović, a četvero djece ranjeno, ispaljena s položaja Vojske RS.

Prof. Karlo Rotim u svojoj knjizi "Obrana Herceg-Bosne" eksplicitno kaže da "su Srbi sa svojih položaja istočno od Mostara topnički napali istočni, a potom i zapadni dio grada, da je pogođena Katedrala u kojoj se nalazilo oko 50 djece na vjeronauku, i da su tom prilikom poginule dvije djevojčice, a četvero djece teško ranjeno".

Zliha Mastalić Košuta u svojim radovima pak precizira da to nisu uradili Srbi već Vojska RS.

(Hasan Eminović/Preporod.info)