Od petka do petka: Muamer Džananović

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 25. do 31. oktobra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Petak, 25. oktobra 2024.

Jutro započinjem kao i obično - uz kahvu sa suprugom Ermom, a potom svoju kćerku Ismihan, na putu za posao, ostavljam u školi. Danas, međutim ne idem u sjedište ustanove u Nedžarićima na posao, već direktno u prostorije Rektorata Univerziteta u Sarajevu. Naš Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu ima važan dan - otvaramo naučnu konferenciju čiji je suorganizator Odsjek za politiku i međunarodne odnose Univerziteta u Oxfordu. Naslov konferencije je: "Političko nasilje: Historijski konteksti i savremeni izazovi".

Budući da sam odnedavno direktor Instituta, ovaj događaj ima poseban značaj za mene lično, ali ponosan sam što smo kao institucija uspjeli ostvariti konkretnu saradnju s jednim od najprestižnijih svjetskih univerziteta. Organizacija ovakvih skupova zahtijeva veliku pažnju, trud i brigu za svaki detalj. Naš domaćinski duh ogleda se u želji da se gosti - profesori s prestižnih univerziteta širom Evrope - tokom boravka u Sarajevu osjećaju ugodno i dobrodošlo. Do sada, srećom, sve protiče u najboljem redu.

Konferenciju su uvodnim obraćanjima otvorili rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Tarik Zaimović i prof. dr. Andrea Ruggeri s Univerziteta u Oxfordu. Njihova izlaganja bila su nadahnjujuća i korisna. Prof. Ruggeri naglasio je značaj akademske saradnje između naših institucija, dok sam i ja u svom obraćanju istakao važnost ove saradnje za naš Institut i značaj ovakvog skupa. Dotakao sam se i savremenog političkog nasilja koje svakodnevno pratimo putem medija - od Gaze do drugih dijelova svijeta. Posebno sam naglasio da ovim skupom doprinosimo borbi protiv historijskog revizionizma i negiranja genocida nad Bošnjacima, fenomenu prisutnom na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.

Skup je okupio istaknute naučne radnike i istraživače s različitih prestižnih univerziteta i instituta, među kojima su Univerzitet Oxford, ETH Zurich, Univerzitet u Milanu, University College London, Univerzitet u Firenci i Univerzitet u Amsterdamu. Učesnici prezentiraju istraživanja o političkom nasilju širom svijeta, pružajući sveobuhvatne uvide kroz prizmu historijskih okolnosti i aktuelnih izazova.

Posebno sam ponosan na kolege s Univerziteta u Sarajevu, posebno s našeg Instituta, koji su izlagali rezultate istraživanja o političkom nasilju u Bosni i Hercegovini. Ovi radovi osvjetljavaju uzroke agresije, genocida i ratnih zločina u našoj zemlji, kao i različite oblike političkog nasilja koji se nastavljaju i danas. Bogate diskusije poslije svakog od četiri panela svjedoče o velikom interesu gostiju.

Dan, ispunjen izlaganjima i diskusijama, protekao je intenzivno, sa samo jednom dužom pauzom u vrijeme džuma-namaza. Završili smo ga zajedničkom večerom, gdje smo se s naučnicima i istraživačima iz Evrope nastavili družiti i diskutovati o temama konferencije. Kao i prethodnu noć, tako i ovu vrlo kasno dolazim kući.

Subota, 26. oktobra 2024.

Nakon uobičajene jutarnje rutine, nastavili smo s drugim danom naučnog skupa. Danas su održane radionice koje je predvodila Ana Vilhelmina Verdnik s Univerziteta u Oxfordu, predstavljajući svoj rad u okviru doktorskog istraživanja. Radionice su bile vrlo dinamične, a način rada koji nam je predstavila bio je inovativan i vrlo koristan, posebno za mene i kolege s Instituta, jer smo imali priliku steći nova saznanja koja možemo primijeniti u našim istraživanjima.

Cjelodnevni rad završili smo ispraćajem nekih od naših gostiju. Jedan od njih bio je prof. Ruggeri, s kojim sam imao priliku dogovoriti neke buduće oblike saradnje između našeg Instituta i Univerziteta u Oxfordu. Ovi dogovori znače mnogo, jer pružaju mogućnosti za daljnji razvoj našeg naučnog rada i otvaraju vrata za razmjenu iskustava i zajedničke projekte s prestižnim institucijama.

Dok sam bio angažovan na konferenciji, supruga je iskoristila lijepo i sunčano vrijeme te povela naše kćerke, dvogodišnju Zejneb i desetogodišnju Ismihan, u sarajevsku Pionirsku dolinu. Kasnije tog popodneva pridružio sam im se. Često, zbog predanog rada, ne posvećujem (ili bolje rečeno ne mogu posvetiti) dovoljno vremena porodici, a upravo kroz djecu i njihov rast shvatam koliko vrijeme brzo prolazi. Iako su obaveze brojne, ovi trenuci podsjećaju na važnost porodice i zajedničkog vremena, koje je nezamjenjivo za osjećaj pripadnosti, ljubavi i podrške koje porodica pruža i bez čega čovjek ne bi mogao biti dovoljno kvalitetno fokusiran na svoj poziv i posao. Moja supruga je, uistinu, stub naše porodice. Njena posvećenost našem domu i odgoju djece čini me ponosnim, jer uprkos mojim profesionalnim obavezama, ona se trudi da djeci pruži sve što im treba i nadomjesti moje česte izostanke. Ismihan, naša starija kćerka, odlična je učenica i naš ponos. Ima mnogo interesa i hobija - pored škole, pohađa mekteb, a uz to trenira i karate, u čemu ona zaista uživa, a što joj dodatno razvija discipline i samopouzdanje.

Nedjelja, 27. oktobra 2024.

Dan smo supruga i ja započeli uobičajeno, uz kahvu i razgovor, ovog puta o pomjeranju sata i njegovom utjecaju na san i zdravlje. Iako je to tema o kojoj se dosta govori, često se zapitam koliko je zapravo ta promjena uopšte značajna. Naš razgovor ubrzo je prekinula Zejneb, koja obično spava duže, ali se jutros iznenađujuće rano probudila. Bio je to prvi put ove sedmice da me vidi ujutro, što je dočekala s posebnim uzbuđenjem. Zejneb, kao simpatično dvoipogodišnje dijete, koje osvaja svojim komentarima i izrazima, uvijek nasmijavajući sve oko sebe, podrazumijeva da bi naše zajedničko vrijeme trebalo biti posvećeno njoj. Nama to, naravno, pričinjava zadovoljstvo. Njena omiljena igra je da glumi doktoricu, a mi smo njeni pacijenti - ali je toga dana započela desetine novih igara. Kao da je predosjetila, dan se završio tako što je Ismihan zaista dobila temperaturu, što je rezultiralo besanom noći.

Prije noći, tokom dana čuo sam se s roditeljima, majkom Munibom i ocem Muhamedom, koji gotovo svaki vikend provodu u goraždanskim Čeljadunićima (Osječani), gdje uživaju u radu, često i više nego što je potrebno. Tamo se najčešće okupljamo ljeti i u jesen, zajedno s porodicom mog brata. Nažalost, ovaj vikend im se nećemo pridružiti.

Iako se dan vikenda često posveti odmoru i druženju s porodicom i prijateljima, rijetko da prođe u potpunosti bez čitanja naučne i stručne literature i naučnog rada. Tako je bilo i ovaj put. S obzirom na to da svoj posao doživljavam kao poziv, ne osjećam ga kao teret; naprotiv, potpuno sam mu predan i posvećen.

Iako to izbjegavam, ponekad i tokom vikenda moram kontaktirati kolege. Tako sam danas morao kontaktirati kolegicu, koja će u ime Instituta prisustvovati sutrašnjoj izložbi starih i rijetkih knjiga biblioteka Univerziteta u Sarajevu i organizirati potrebne aktivnosti za Institut.

Nedjeljnu večer sam iskoristio za rad na zaključku knjige na kojoj s kolegom i prijateljem Elvedinom Mulagićem radim već više od sedam godina. Knjiga se temelji na izuzetno zahtjevnim i kompleksnim empirijskim istraživanjima zločina počinjenih na prostoru Zvornika. Pored toga, značajan dio istraživanja posvetili smo utvrđivanju identiteta ubijenih i nestalih osoba s ovog područja. Kasno popodne smo dogovorili mogućnosti sastanka naredne sedmice kako bismo finalizirali rukopis i poslali ga na recenziju. Ponosni smo što smo, unatoč svim izazovima i bez adekvatne podrške, uspjeli napisati dvotomno djelo s oko 4.500 fusnota. Kada mislite da ste završili knjigu značajnu količinu vremena i energije potrebno je uložiti u dodatne aktivnosti, poput sređivanja fusnota, izrade popisa skraćenica, popisa literature i registara.

Ponedjeljak, 28. oktobra 2024.

Početak dana obilježila je briga za zdravlje Ismihan. Nakon noći provedene u brigama, umjesto u školu, morao sam je odvesti u Dom zdravlja. Supruga je, naravno, s nama, što je značilo da Zejneb ostaje kod punice, što joj predstavlja veliko zadovoljstvo. Zbog poslovnih obaveza, nisam mogao ostati s njima i lično saznati uzrok povišene temperature. Kasnije sam saznao da je razlog upala grla, što će je udaljiti od školskih i drugih aktivnosti tokom sedmice. Najvažnije je, ipak, da ona bude dobro.

Kolege iz Instituta prezadovoljni su našim postignutim uspjehom i našom konferencijom, a čestitke i pozitivne reakcije ne prestaje pristizati sa svih strana. Realizacija ovog događaja predstavlja veliki korak za Institut, koji se sada sve jasnije pozicionira kao centar za istraživanje zločina protiv čovječnosti na globalnom nivou. Tome u prilog su i razni zahtjevi koje svakodnevno dobijamo. Jedan takav danas je stigao i od uglednog medija BBC.

Utorak, 29. oktobra 2024.

U toku dana, imali smo posebnu posjetu - tim TVSA-a, koji u saradnji s Ministarstvom za nauku i visoko obrazovanje realizira emisiju Naučnik IN, proveo je kod nas više od tri sata snimajući prilog o radu i djelatnosti tri instituta UNSA, među kojima je i naš. Iako će u konačnoj emisiji prilog o našem Institutu trajati 10 do 12 minuta, bilo nam je važno prikazati kompleksnost i izazove s kojima se susrećemo u našem naučnoistraživačkom radu. Iskoristili smo priliku da detaljno predstavimo važnost naše Arhive i Biblioteke i rezultate našeg dosadašnjeg rada.

Popodne sam prisustvovao prijemu u Ambasadi Republike Turske povodom obilježavanja 101. godišnjice osnivanja Republike. Bilo je lijepo podijeliti ovaj svečani trenutak s prijateljima i kolegama, odajući počast snažnim vezama koje njegujemo.

Veče sam proveo kod kuće, posvećen zdravlju naše Ismihan, čije je stanje nešto bolje, što nas sve raduje. Zejneb njeno ležanje baš i ne razumije i ne podržava, jer njena razdragana igra sa sestrom je nešto za što Ismihan mora uvijek biti spremna.

Posebno zadovoljstvo mi je donijela poruka i e-mail od kolege i prijatelja Jasmina Medića, koji je upravo završio dio svojih obaveza na našoj zajedničkoj knjizi (pored nas dvojice, koautor je i prijatelj Hikmet Karčić): Nastanak Republike srpske: Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991-1992). Pripreme za drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje privodimo kraju, i s radošću iščekujemo njegovu objavu. Također, planiramo knjigu prevesti, kako bi njena važnost i poruke doprle do šireg međunarodnog auditorija.

Srijeda, 30. oktobra 2024.

Danas smo, hvala Allahu, dž. š., dočekali puno bolje zdravstveno stanje naše Ismihan, što nas je sve obradovalo. Ponovno se pokazalo koliko je majčina posvećenost ključna, a moja supruga je pravo oličenje te brige i ljubavi. Ismihan se sada osjeća dovoljno dobro da kod kuće radi domaće zadatke, a danas sam preuzeo njenu zadaću od njene školske prijateljice i rodice Asje.

Radni dan bio je ispunjen redovnim sastancima koji su dio naše svakodnevne rutine, kao i interesovanjem javnosti za naš rad. Posebno su se izdvojile dvije obaveze: intervju za Televiziju 5, koji je prikazan istog dana, i redovna sjednica Senata UNSA, gdje imam čast biti član. Tokom sjednice raspravljalo se o brojnim akademskim pitanjima, no najvažnija tačka za mene bila je podrška Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, koja se suočava s izazovnim periodom. Nažalost, kao narod i društvo još uvijek nemamo dovoljno izgrađenu svijest o važnosti naših nacionalnih i kulturnih institucija, a trenutna situacija s ovom ustanovom samo potvrđuje taj nedostatak institucionalne svijesti i podrške.

Kao član Odbora za dijalog Memorijalnog centra Srebrenica, prošle sedmice trebao sam putovati u Poljsku, gdje su članovi ovog tijela posjetili Auschwitz i nekoliko drugih muzeja i memorijala koji su tokom holokausta bili logori za istrebljenje. Nažalost, nisam mogao prisustvovati zbog obaveza vezanih za pripremu i samu konferenciju koju smo organizovali. Danas sam dobio poziv od kolege iz Memorijalnog centra s ponudom da kao član ovog tijela putujem u Češku sredinom novembra, kako bismo posjetili najznačajnije memorijale i spomenike u toj zemlji. Načelno sam pristao, u nadi da ću uskladiti sve svoje obaveze, jer vidim to kao priliku za dodatnu edukaciju i usavršavanje.

Kasno večernje vrijeme iskoristio sam za pripremu nastave na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, gdje sam u ovom semestru angažiran na dva predmeta, što zahtijeva dodatnu energiju i vrijeme. Iako je to izazovno, svjestan sam koliko je obrazovanje važan segment našeg društva i posvećen sam tome s punom pažnjom, baš kao i svim drugim obavezama. Zasigurno, doprinos obrazovanju je neprocjenjiv i radujem se svakoj prilici da podijelim znanje i inspirišem studente.

Četvrtak, 31. oktobra 2024.

Današnje aktivnosti na poslu uključivale su dodatne pripreme s pravnom službom za novembarsku sjednicu Vijeća Instituta. Zbog manjeg broja sastanaka i uobičajnih obaveza, na koje sam već navikao i koje nisam posebno opisivao u svom sedmičnom dnevniku, uspio sam se više posvetiti naučnom radu i pisanju. Današnji dan sam iskoristio za rad na prilozima knjige o zločinima u Zvorniku. Dok knjiga bude na recenzijama, imat ćemo dovoljno vremena za uređivanje tog segmenta.

Kasno poslijepodne, odmah nakon posla, posjetili smo moju majku. Otac je i dalje u Osječanima. Na određeno vrijeme sam ih napustio kako bih prisustvovao promociji knjige prijatelja Anesa Džunuzovića pod naslovom "Heroji Bosne: ratne priče". Jedan sam od recenzenata ovog vrijednog djela. Promotori su moj prijatelj Jasmin Medić i meni draga Eldina Zolj-Balenović, koja je napravila moj prvi intervju prije desetak godina za sarajevsko Oslobođenje, na čemu sam joj iskreno i uvijek zahvalan. Promocije knjiga su često uobičajene, ali ova to, iz više razloga, nije bila.

Do kasno u noć sam sa suprugom i kćerkama bio kod majke. Dok nas je ispraćala, iznosila je razne proizvode i namirnice koje ćemo ponijeti. Negodovali smo, ali "majka k'o majka".

Navečer je prikazan moj intervju na TV BIR u podcastu "Mijena". Ovaj razgovor je zainteresirao mnoge prijatelje i kolege, od kojih stižu pozitivne reakcije.

Do kasno u noć radio sam na recenziji rada za jedan časopis. Nakon što sam završio tu obavezu, pregledao sam današnje vijesti, gdje ponovno dominiraju izvještaji iz Palestine i Gaze. Upravo čitam da su izraelski zračni napadi jutros usmrtili najmanje 95 ljudi. Suosjećamo sa žrtvama, a podaci o dosadašnjih 150.000 ubijenih i ranjenih Palestinaca duboko nas pogađaju. Svakodnevni izvještaji i slike iz Gaze podsjećaju nas na razmjere počinjenih zločina, dok fraza "Nikad više" po ko zna koji put gubi značenje.

(Preporod.info)