Od petka do petka: Ermin Sinanović

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 18. do 24. oktobra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Ermin Sinanović, direktor Centra za islam u savremenom svijetu na Univerzitetu Shenandoah u Virginiji.

Petak, 18. oktobra 2024.

Jučerašnji dan nam je bio naporan, popunjen i pun zabrinutosti. Naš 15-mjesečni Ibrahim je imao jednu manju operaciju i, bez obzira koliko govorili da je to rutinska procedura, roditeljska briga je uvijek tu. Hvala Bogu, sve je prošlo dobro. Nakon toga sam žurio u Arlington gdje sam držao predavanje o islamu u Jugoistočnoj Aziji na Institutu za inostrane poslove. To je, zapravo, američka diplomatska akademija gdje budući uposlenici američkih ambasada pohađaju kurseve vezane za dijelove svijeta i zemlje u kojima će služiti. Imao sam petnaest polaznika, od kojih svi idu u ambasade i konzulate u Maleziji i Indoneziji.

Petak počinjem razmišljanjem o Gazi i pogibiji Jahje Sinvara. U gradskoj biblioteci prekoputa moje zgrade je već počelo rano glasanje na američkim izborima. Nisam ni jučer ni danas vidio puno gužve. Vjerovatno će je biti kako se približavamo samom danu izbora. To je podsjetnik da izvršim svoju građansku dužnost. Podržavatelji genocida neće dobiti moj glas.

Na hutbi u ADAMS centru, najvećoj džamiji u ovom dijelu Virginije, trebam govoriti o nasilju u porodici. Vele da im svake sedmice dođe veći broj žena, muškaraca i djece koji se žale na ove probleme. ADAMS ima u svom okrilju nekoliko džamija, od kojih svaka drži po 2-3 džume, jednu za drugom, zbog nedostatka mjesta i velikog broja klanjača. Na svakoj od njih bude od dvije stotine i pedeset pa do hiljadu i više klanjača koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Vodeći se mišljenjem iz hanbelijskog mezheba, jedna od džuma je i sat vremena prije podne-namaza. Bude uvijek puna.

U zadnja dva dana dobio sam dva poziva, jedan od Al Jazeera Balkans i drugi od TRT World, da komentiram predstojeće američke izbore. Naredni period će biti popunjen i, nadam se, plodonosan.

Subota, 19. oktobra 2024.

Iako je vikend, obaveza ima napretek. Čitam dva akademska rada za koje pišem recenzije. Radi se o dva renomirana časopisa, jedan iz Holandije koji uređuje naš prof. Ahmet Alibašić, a drugi iz Pakistana. Za ovaj pakistanski, "Islamske studije", je pisao i rahmetli prof. Fikret Karčić. Recenzije su sastavni dio akademskog esnafa i one su naš način kontrole kvaliteta.

Navečer se odazivam na poziv na večeru koja obilježava 25 godina organizacije FAITH. Radi se o instituciji koju vode lokalni muslimani, a koja se brine o imigrantima i ženama, prevashodno iz muslimanskih zemalja. Organizacija nudi stipendije i školovanje za žene, pogotovo razvedene sa malom djecom. Cilj je postići samostalnost i samoodrživost. Prema njihovim iskustvima, 98% primalaca pomoći postaju samostalni za nekoliko godina. Zanimljivo je da su počeci organizacije vezani za pomoć koju su dali imigrantima iz BiH još 1999. Godišnji budžet organizacije je danas preko dva miliona dolara. U sklopu svoga rada imaju i prodavnicu rabljene robe koju doniraju članovi zajednice. Ona donosi dobar dio sredstava radu organizacije. Porodica Mirza, porijeklom iz Pakistana, koja je pokretač ovoga i mnogih drugih hajrata, je primjer kako usmjeriti lično bogatstvo na projekte i institucije od opće koristi. Tokom večere sam vidio mnoge prijatelje, uključujući i prof. Ingrid Mattson iz Kanade, s kojom pripremamo konferenciju o zekatu u februaru naredne godine u Kanadi.

Nedjelja, 20. oktobra 2024.

Većina vremena danas je posvećena porodičnim obavezama i aktivnostima, a uglavnom odmoru jer sam izgleda navukao nahladu. Ipak nalazim vremena da počnem pripremati prezentaciju koju ću održati na Univerzitetu u Michiganu o visokoškolskom islamskom obrazovanju u Sjedinjenim Američkim Državama. Radi se o jednodnevnom savjetovanju gdje ćemo razgovarati o trenutnom stanju islamskih fakulteta u Americi.

Pored pregleda i prikaza postojećih institucija razgovarat ćemo i o izazovima s kojima se susreću ove institucije, pogotovo po pitanju akreditacije. Moje izlaganje će biti o povezivanju rada i programa islamskih fakulteta s potrebama muslimanske zajednice u Americi. To uključuje obuku i pripremu imama, koordinatora za omladinske sekcije, osoblja koje pruža podršku za mentalno zdravlje, kao i vjerskih službenika na univerzitetima, u bolnicama i sličnim ustanovama.

Javljaju mi da se danas emituje intervju o američkim izborima koji sam dao za BIR TV tokom nedavne posjete BiH. "Ulovio" sam dio intervjua. Veli supruga da je ovaj što priča na televiziji jako pametan. Ma pusti, kažem, dosta je i njega i njegovog pametovanja.

Ponedjeljak, 21. oktobra 2024.

Danas je udarni dan za administrativne stvari - prije polaska za Michigan. Pripremam sastanak Izvršnog odbora našega centra, Centra za islam u savremenom svijetu na Shenandoah univerzitetu u Virginiji. Kao izvršni direktor centra, vodim i nadgledam svakodnevne aktivnosti. Iako je sastanak sutra, baš kada putujem za Michigan, nisam ga htio odgađati jer smo to već jednom učinili. Jedan dio našeg vrijednog tima je nedavno bio u Maleziji gdje su sudjelovali na konferenciji globalnog udruženja islamskih škola. Uz to su održali niz predavanja i obavili sastanke s malezijskom vladom i nevladinim organizacijama. Drugi dio tima, u kojem sam bio ja, je prisustovao seminaru o islamskoj misli koji smo organizirali s Centrom za napredne studije i Fakultetom islamskih nauka u Sarajevu. Vrijeme je da podnesemo izvještaje i planiramo naredne korake. Danas šaljem i emailove zahvale učesnicima seminara, kao i podsjetnik o dužnostima koje su prihvatili kako bismo mogli objaviti radove sa seminara.

Stižu mi poruke vezane za moj intervju na BIR TV o američkim izborima i mogućim promjenama na Balkanu. Mnogi čestitaju, neki imaju pitanja. Uglavnom očekivano. Očigledno je da mnoge zanimaju američki izbori. Neki vjeruju da su pobjede Trumpa i Republikanaca svakim danom sve izglednije. No, ankete i dalje uglavnom pokazuju ujednačenost uz blagu prednost Trumpa. Ni najiskusniji američki analitičari se ne usuđuju prognozirati rezultate. Mene jako zanima situacija u Michiganu koji je jedno od žarišta na ovim izborima. Željno iščekujem sutrašnje razgovore s kolegama na ovu temu.

Najavljena mi je posjeta kolegice iz Indonezije u četvrtak, prof. Murniati Mukhlisin. Upoznao sam je tokom moje nedavne posjete Indoneziji, posredstvom našeg Amera Bukvića koji trenutno radi u Džakarti kao regionalni direktor IsDB (Islamska banka za razvoj) za Jugoistočnu Aziju. Prof. Murniati se nalazi u posjeti Americi i želi da se posavjetuje po pitanju islamskih finansija. Uvijek su mi dragi susreti s muslimanima iz tog dijela svijeta.

Utorak, 22. oktobra 2024.

Nakon sabah-namaza i kahve, priključujem se na Skype. TRT World snima prilog o američkim izborima i Zapadnom Balkanu. Dvoje kolega i ja dajemo svoje viđenje ove teme u diskusiji koja traje nešto više od dvadeset minuta. Nakon intervjua, krećem ubrzano na Washington-Dulles aerodrom gdje imam let za Detroit. Srećom nema gužve pa stižem na vrijeme iako sam krenuo od kuće dosta kasno zbog snimanja.

Za Detroit me vežu posebne uspomene, jer sam tu po prvi put dodirnuo američko tlo, prije više od dvadeset i četiri godine. Dok sam čekao konekciju za Syracuse, gdje sam išao na studij doktorata iz političkih nauka, sjećam se da sam obavio podne i ikindiju-namaz u ćošku jednog gatea. Niko nije ništa rekao niti zasmetao. Bila su to neka druga vremena. Danas skoro svi aerodromi imaju prostorije za obavljanje molitve, a na muslimane se istovremeno gleda s puno većom dozom sumnje.

Dolazak u Ann Arbor, univerzitetski grad u Michiganu. Dočekuje me prekrasan jesenji dan. Neuobičajeno je toplo za ovo doba godine. Ne bunim se. Univerzitet u Michiganu ima preko pedeset hiljada studenata i budžet od preko trinaest milijardi (!) dolara. Jedna je od najboljih javnih visokoškolskih ustanova u Americi.

Šetnja gradom će pričekati, jer prvo moram obaviti sastanak našeg Izvršnog odbora. Dok držim sastanak, toranj pored mene (sahat-kula) odzvanja svakih 15 minuta. Konačno izlazim van. Ima nešto čudesno na američkim univerzitetskim kampusima. Stariji univerziteti, kao ovaj u Michiganu, imaju taj drevni čar koji podsjeća na neka druga vremena. Danas je obrazovanje isuviše korporatizirano, a na studente se gleda kao na potrošače i korisnike usluga. Dok hodam nekom od starijih univerzitetskih zgrada pokušavam bar na trenutak osjetiti duh nauke. Na jednoj od njih piše, "Religija, moral i znanje su osnova dobre vlasti i ljudske sreće". Ovo je razlog zbog kojeg sam i došao u Ameriku. Nažalost, moji snovi su se jako brzo rasplinuli nakon što sam se susreo s realnošću savremenog obrazovanja u ovoj zemlji. To je tema za neka druga pisanja.

Sastajem se s dvoje kolega, dr. Aliyah Khan i dr. Murad Idris, direktorica i zamjenik direktora Centra za globalne islamske studije na ovoj instituciji. Odmah nalazimo zajednički jezik. Razgovaramo o dekolonizaciji, antikolonijalizmu, američkim izborima, antimuslimanskoj atmosferi unutar vladajućih struktura univerziteta, ali i o budućim planovima i mogućoj saradnji. Dr. Aliyah je donijela peciva i kolače iz obližnje jemenske pekare. Poklanjaju mi po jednu od svojih knjiga, s posvetom. Nekoliko sati kasnije, nakon povratka s večere, osoblje hotela mi je donijelo majicu i druge suvenire koje su mi darovali. Hvala im!

Jedna stvar koju sam čuo od njih dvoje me zabrinula i ražalostila. Kažu mi da su nekoliko puta pokušavali kontaktirati bošnjačke džemate u blizini kako bi ih pozvali na različita predavanja i aktivnosti. Nažalost, niti jednom se niko iz bošnjačkih džemata nije javio ili odazvao na pozive. To je, inače, veliki problem koji sam primijetio kod naših džemata. Jako smo zatvoreni u sebe i vrlo rijetko sarađujemo s drugim muslimanskim ili obrazovnim organizacijama. Ovo nije prvi put da sam čuo ovakva zapažanja. Pokušavao sam ranije podići svijest kod naših džemata i vjerskog vođstva, ali je uglavnom bilo bezuspješno. Bojim se za buduće generacije, koje će sve manje biti vezane za maticu, a koje niko nije povezao s drugim muslimanskim organizacijama u Americi. Rezultat se već može vidjeti, a to je, uglavnom asimilacija.

Nakon ovog sastanka, nalazim se sa studentom doktorskog studija na političkim naukama, Hasherom Nisarom. Hasher je prije osam godina pohađao jedan zimski program iz islamskih nauka koji sam tada vodio. Tada je bio dodiplomac na prestižnom Middlebury koledžu u Vermontu. Nakon diplomiranja, magistrirao je na Oxfordu i imao kraću profesionalnu karijeru. Zatim je odlučio da nastavi doktorat iz političkih nauka na Michiganu. Razgovaramo o temi za njegovu disertaciju. Iznenadio me kad mi je rekao da mu je prilikom odabira teme pomogao jedan moj članak koji sam objavio prije više od dvadeset godina. Sjećam se da sam ga tada u Maleziji dao na čitanje rahmetli prof. Karčiću koji je odmah preporučio da ga prevedem i na bosanski i odmah objavim. To je jedan od najvećih komplimenata koji sam dobio. Na kraju je članak, pored engleskog, objavljen i na bosanskom u Glasniku IZ.

Večera u Sava's restoranu u blizini hotela s učesnicima sutrašnjeg seminara. Restoran vodi albanska familija koja je došla u Ameriku prije pada komunizma. Danas je ovo jedan od najboljih restorana u Ann Arboru, a na meniju se nalazi i nekoliko balkanskih specijaliteta, uključujući i burek. Nisam ga probao. Razgovaramo o islamskom obrazovanju u Americi, pogotovo fakultetima i sličnim ustanovama koje se bave obrazovanjem i obukom imama i drugih vjerskih radnika. Pošto ne postoji krovna organizacija u Americi koja regulira rad ovih institucija, postoje velike razlike među njima. Bez obzira na sve, jedna je stvar neupitna: predanost i požrtvovanost muslimana koji vode ove organizacije, često bez puno podrške iz zajednice i uz vrlo ograničene budžete.

Srijeda, 23. oktobra 2024.

Danas je cjelodnevni seminar o islamskim fakultetima u Americi. Predivan jesenji dan mami da se izađe van, ali nam valja sjediti u seminarskoj sobi, odmah pored Fakulteta političkih nauka. Dr. Nancy Khalil, profesorica američkih studija na Michiganu s harvardskim doktoratom, nas uvodi u temu i nudi prikaz različitih visokoškolskih islamskih institucija u Americi. Ima ih oko dvadeset i pet. Neke su akreditirane, druge nude dodiplomske i postdiplomske studije, ali nisu akreditirane. Treće preuzimaju model 'alimijja škola u nekim muslimanskim zemljama. Skoro sve ove institucije se suočavaju sa sličnim problemima. Finansijski su skoro uvijek u škripcu. Za razliku od većine drugih država, akreditacija u Americi nije vladin posao. Postoje zasebne, nevladine, regionalne institucije koje akreditiraju univerzitete i teološke škole. Ministarstvo obrazovanja nadgleda proces i odobrava rad ovih institucija, ali se ne miješa u njih. Jako zamršeno iz pozicije nas koji smo navikli na drugačiji sistem. Bez obzira, proces je rigorozan i dugotrajan. Zato je akreditacija zlatni standard za kojom žude obrazovne institucije.

Shazeeda Khan izlaže o kriterijima koje moraju ispuniti vjerski službenici (chaplains) u bolnicama, na univerzitetima i u vojsci. U prošlosti su mnogi vjerski službenici imali vrlo šturo znanje i slabe sposobnost čak i učenja Kur'ana. Danas se to mijenja. Dr. Mohamed AbuTaleb i Abdullah Jangda govore o izazovima s kojima se suočavaju institucije koje predstavljaju, Boston Islamic Seminary i Qalam Seminary. Ja sam izlagao o povezivanju nastavnih programa s potrebama muslimanske zajednice. Usput sam naglasio da, bez obzira na zahtjeve tržišta, ne smije se ispustiti iz vida filozofija islamskog obrazovanja koja naglašava formiranje islamske ličnosti i karaktera. Daniel Aleshire je radio u Asocijaciji teoloških škola, koja akreditira teološke fakultete, skoro trideset godina. Prenio je na nas svoje veliko znanje o procesu akreditacije. Ta asocijacija akreditira kršćanske i jevrejske, ali ne i islamske teološke fakultete. Mišljenja je da bi muslimani trebali pokrenuti svoju asocijaciju i dao nam je odlične savjete kako to poduzeti. Seminar se završava izlaganjem dr. Demetrija Morgana sa Michigana koji nam je govorio o kvalitetnom upravljanju nevladinim organizacijama. Nakon svakog izlaganja slijedila je iscrpna diskusija o raznim aspektima i izazovima za islamske fakultete. Dogovorili smo se da u skoroj budućnosti okupimo vodeće ljude islamskih visokoškolskih organizacija i predložimo stvaranje asocijacije koja će koordinirati njihov rad.

Odmah nakon seminara s dvojicom drugih učesnika idem na aerodrom u Detroitu. Letovi su nam u različito vrijeme. Moj je najkasniji. Kao i prije više od dvadeset i četiri godine, vrijeme je da obavim namaz, ovaj put akšam i jaciju. Sada postoji i posebna soba za vjerske molitve. Nakon što sam stao na sedžadu u prostoriju uđe muslimanka afričkog porijekla i stade iza mene. Upitah je da li čeka na mene. „Da“, kaže. Klanjali smo akšam i jaciju. U sobu je ušla još jedna osoba, kasnije vidim muška, ali nam se nije pridružio nego je klanjao samostalno. Nakon namaza upitah je gdje putuje. „Nashville, Tennessee.“ „Ti?“, upita ona. „Washington. Kako se zoveš?“ „Tula.“ „Ja sam Ermin. Odakle si?“ „Iz Etiopije. Ti?“ „Iz Bosne.“ Veli, ima prijatelje iz Bosne. „Sretan put“, rekoh, „i sjeti nas se dovama.“ „Hoću“, odgovori Tula.

Naručujem kahvu i pišem ove retke koje čitate. Ima još skoro dva sahata do polaska. Taman da pristignem neke druge obaveze koje su se nakupile. Povratak kući i dolazak skoro u ponoć.

Četvrtak, 24. oktobra 2024.

Dan počinje pripremom za čas na predmetu koji držim zajedno sa prof. Ahmetom Alibašićem na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Predmet Politika Bliskog istoka i Mediterana je na engleskom. Današnji čas je online, a tema je izraelsko-palestinski konflikt. Imamo sedamnaest studenata. Devet od njih dolazi izvan BiH. Iako je tema preteška, imam obavezu predstaviti historiju i genezu konflikta, kao i kako se došlo do današnjeg genocida u Gazi. Studenti jako dobro razumijevaju i nude svoje viđenje situacije. Naša diskusija mi vraća nadu da obrazovanje, ipak, može osvijetliti umove i ponuditi izlaz iz trenutne situacije.

Nakon nastave mi u posjetu dolaze prof. Murniati Mukhlisin, profesorica iz Indonezije, i Arif Mustofa, direktor IMAAM centra u Marylandu. To je indonežanska džamija s velikim brojem članova. Razgovarali smo o saradnji s univerzitetima u Indoneziji i povezivanju istih s kolegama u Americi. Prof. Murniati je u dvosedmičnoj posjeti Americi tokom koje je održala niz predavanja o temi islamskih finansija. Sutra odlazi na Harvard gdje će prezentirati na konferenciji koja se bavi baš tom temom. Ukratko mi je rekla o inovativnim pristupima na ovom polju u Indoneziji. Ima se puno naučiti od ove mnogoljudne muslimanske zemlje. Nadam se da ćemo naći načina približiti praksu indonežanskih muslimana drugim članovima ummeta.

Konačno je vrijeme da provedem malo vremena s porodicom. Igram se s Ibrahimom dok Manuela pravi kolač. Da Allah čuva svu našu djecu i porodice.

(Preporod.info)