Ugovor države i Islamske zajednice u BiH opet "zapeo" u raljama politike!

Iza tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine održana je još jedna sjednica u nizu, a da se bitna pitanja nisu našla na stolu.

Od kako su za sto sjeli članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović, Željko Komšić i Željka Cvijanović, ni na jednoj sjednici, a bilo ih je na desetine, o pitanju potpisivanja ugovora Islamske zajednica BiH i države nije se govorilo.

Kako vrijeme prolazi, a i sjednice jedna za drugom, sve je izvjesnije da je to pitanje završilo ponovo negdje u ladici i da čeka da se neko sjeti o njemu govoriti.

Islamska zajednica u BiH očekuje da se ovo pitanje koje se tiče skoro dva miliona muslimana konačno riješi.  To pitanje je davno trebalo biti riješeno, ali nije bilo političke volje.

Zadnji put o ugovoru države i Islamske zajednice u BiH govorilo se na sjednici Predsjedništva BiH 18. oktobra 2021. godine, kada je tadašnji i sadašnji član Željko Komšić insistirao da se ovo pitanje riješi, ali kočničar je bio Milorad Dodik.

Tada je rečeno da će se o ovom pitanju nastaviti govoriti na nekoj od narednih sjednica. I od tada do sada ni riječi više.

Kako bi muslimani bili ravnopravni sa ostalim narodima, katolicima i pravoslavcima, pitanje ugovora države i Islamske zajednice BiH je prvorazredni zadatak, u suprotnom, diskriminacija muslimana će se nastaviti i dalje. O diskriminacije ne bi govorili da ovo pitanje nije riješila Pravoslavna i Katolička crkva.

Bosna i Hercegovina je, podsjetit ćemo, kao država s Katoličkom crkvom, odnosno Svetom Stolicom, potpisala Temeljni ugovor 2006. godine. Nakon Svete Stolice, Srpska pravoslavna crkva je također potpisala ugovor sa Bosnom i Hercegovinom, te je Osnovni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i države BiH potpisan 2007. godine.

Islamska zajednica u BiH je 2009. godine dostavila Predsjedništvu BiH inicijativu za potpisivanje sličnog ugovora, a njegovo potpisivanje još se čeka.

Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica iz 2004. godine u članu 15. predviđa da se pitanja od zajedničkog interesa za Bosnu i Hercegovinu, neku ili više crkava i vjerskih zajednica mogu uređivati sporazumom koji zaključuje Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, vlade entiteta i crkva, odnosno vjerska zajednica.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je, gledano iz današnje perspektive, sa zakašnjenjem u odnosu na Katoličku i Srpsku pravoslavnu crkvu, 2009. godine dostavila Predsjedništvu BiH inicijativu za potpisivanje sličnog ugovora te su i formalno započeti pregovori o tekstu i sadržaju i ovog ugovora.

U te svrhe tim Vijeća ministara i Komisija ispred Rijaseta Islamske zajednice su skoro dvije godine održavajući brojne sastanke radili na pripremi prijedloga ugovora.

Taj prijedlog pratio je prethodna dva potpisana ugovora koliko god je bilo to moguće te uključivao ispregovarane izmjene samo tamo gdje je to potrebno kako bi se zadovoljile konkretne specifičnosti koje razlikuju islam od druge dvije religije, što je i jedan od razloga zašto se ovakvi pojedinačni ugovori potpisuju.

Takav ispregovarani i dogovoreni prijedlog ugovora Vijeće ministara usvojilo je u septembru 2015. godine, te je isti dostavljen Predsjedništvu na usvajanje.

Ugovor do danas nije usvojen, iako u njemu nema ništa sporno. Međutim, nekima jeste sporan odlazak na džumu, obavezni namaz za muškarce petkom.

Država BiH ugovorom garantira Islamskoj zajednici slobodu komuniciranja s ostalim islamskim zajednicama, slobodu vršenja vjerske misije, slobodu obavljanja vjerske službe, nepovredivost službenih prostorija i vjerskih objekata, nepovredivost prava vlasništva i raspolaganja vakufskom imovinom, sloboda posjedovanja, štampanja, izdavanja i distribuiranja knjiga, novina, časopisa i audiovizualnog materijala, pravo osnivanja radijske i televizijske stanice, pristup sredstvima javnog informiranja, slobodu isticanja znaka, zastave, atributa i drugih znamenja i nadležnost za standardiziranje, akreditiranje i certificiranje halal kvaliteta hrane.  

Prijedlogom sporazuma reguliraju se i garancije slobode vjeroispovijesti za slobodno vrijeme za obavljanje iftara i sehura tokom mjeseca posta, pravo na odsustvo s posla radi obavljanja hadža, obred kurbana, obrezivanje muške djece, obavljanje molitve, izbor prehrane, izbor odijevanja i izgleda.

Kako ugovor nije potpisan, imamo slučajeve da se zbog hidžaba žene pred Ustavnim sudom BiH bore za svoja prava, što je samo jedan od jasnih primjera diskriminacije.

Sve bi drugačije bilo, da ugovora ima. A njegovo potpisivanje je "zapelo", kao političko pitanje, a to uopće nije.

(A.N./Preporod.info)