Od petka do petka: Izedin Šikalo
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 23. do 29. augusta 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Izedin Šikalo, vlasnik Izdavačke kuće "Dobra knjiga".
Petak, 23. augusta 2024.
Nikada nisam pisao dnevnik. Ne znam zašto, ali, eto, naprosto nisam. Za takve zabilješke nužna je, valjda, posvećenost i koncentracija. Lakše je ne misliti o svakom detalju, jednostavnije se živi kad se dnevne aktivnosti izvršavaju rutinski. Samo, kad mi naumpadne da Vilijam Čitik govori kako rutina uništava vjeru! – nastojim biti što pribraniji.
Dan se okratio. Niti je sabah više tako rano, niti jacija onako kasno, pa bude više vremena za spavanje. Radno vrijeme u Dobroj knjizi počinje u 7.30 - nastojim biti prvi...
Danas je dvije stotine šezdeset četvrti dan kako se gaib učinio moj ahbab Hadžem Hajdarević. Nema dana da ga se ne sjetim i ne konstatujem koliko mi nedostaje. Sve mi se čini sad će se na vratima pojaviti dječak srebrene kose s ruksakom na desnom ramenu.
Kažu da nema nezamjenjivih, cinici govore i to da su groblja puna nezamjenjivih ljudi. Možda je sve to tačno, ali svjedočim da nije istina. Nemam zamjenu za Hadžema, jer je po svemu bio poseban, drukčiji i svoj. Znali smo dugo razgovarati na različite teme, a i satima piti kafu i šutjeti. U uvodu meni posvećene knjige njegovih rubaija "Arabeske od vode" napisao je: "A to što knjigu posvećujem prijatelju Izedinu Šikalu, samo je iz razloga što... je on jedan od onih rijetkih mojih prijatelja s kojim se mogu razumjeti i u onome u čemu se nas dvojica ne moramo nimalo slagati!"
Eto, to je naš Hadžem, moj Hadžem – da ga Allah obraduje Džennetom.
Subota, 24. augusta 2024.
Za mnoge neradni dan. Ne i za mene.
Nastojim se ne kontamirati vijestima. Tek poneka informacija sklizne do mene. Slike iz Gaze već deset mjeseci normalnom čovjeku mute um. Teško je procesuirati sve one slike užasa – stentovi se bune. Civilizacija je izgleda odlučila dotaknuti dno. Svakodnevni direktan prijenos genocida u Palestini ruga se homo sapiensu svjedočeći svu bestijalnost onih koji već decenijama nekažnjeno čine zlo – kao da nam poručuju: Ne možete nam ništa!
Kroz Bosnu je ovih dana nenajavljeno protutnjao direktor jedne velike obavještajne službe. Ne znam kako se zove, samo, moćan neki čovjek. Nije David Copperfield, ali je kadar običnom porukom od međeda napraviti miša! Licemjeri na uzici. Do kad?
U Mostaru počela prijevremena predizborna kampanja Ultraša. Druga generacija uzepeovaca nastoji od Mostara napraviti "grad slučaj". Jedan dvanaestogodišnji dječak Bošnjak u Malom polju kod Blagaja pretučen jer navija za pogrešan tim – na sebi je imao majicu s natpisom "Red Army"; u Baćevićima uznemiravani povratnici srpske nacionalnosti; u Opinama i na Luci, pretučeni dječaci Bošnjaci od strane nepoznatih napadača u terencima sa zatamnjenim staklima… Do kad?
Moj Hadžem bi rekao: "Težak vakat! Ozne nema, a Boga se ne boje."
Nedjelja, 25. augusta 2024.
Na današnji dan, prije tačno trideset dvije godine, agresorska vojska s okolnih brda zapaljivim granatama spalila je sarajevsku Vijećnicu u kojoj je bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine – bosanskohercegovački hram pismenosti. Tom prilikom uništeno je oko dva miliona bibliotečkih jedinica, knjiga, časopisa kao i rukopisi neprocjenjive vrijednosti, koji svjedoče historiju naše države.
Gledam kako političari rone krokodilske suze za uništenim blagom, a ne vide da su danas upravo oni ti koji vlastitom nebrigom spaljuju današnju Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine, jednu od sedam institucija kulture od značaja za državu, čije finansiranje evo već tri decenije nije riješeno. A puna im usta države.
Još je neko napisao da su Vijećnicu zapalili primitivni nepismeni mrzitelji knjiga. Potpuno netačno! Ne sjećam se da je zapaljena ijedna biblioteka koju su kontrolirali baš ti primitivci.
Istina je da su Vijećnicu zapalili doktori različitih znanosti, (doktori psihijatrije, šekspirolozi, doktori biologije...) vrlo obrazovani razduhovljeni civilizirani barbari koji su svoju naobrazbu stjecali koristeći knjige baš ove Biblioteke i njihovi sponzori iz Beograda.
Ponedjeljak, 26. augusta 2024.
Zbog štrajka zaposlenih u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine ne može se izvršiti katalogizacija knjiga (CIP i ISBN).
Koji apsurd!
Mi, izdavači i štampari, koji na godišnjem nivou na račun Nacionalne i univerzitetske biblioteke uplatimo desetine hiljada maraka, jedini smo pogođeni, ili smo barem najpogođeniji, opravdanim nezadovoljstvom uposlenika Biblioteke, jer im je ta nesretna katalogizacija jedini mehanizam zaštite koji imaju.
Samo nam je još ovo trebalo, uz sve nedaće koje već duže vrijeme prate bosanskohercegovačke izdavače.
Neko se nekad zabrojao pa je u Federalnoj vladi malobrojnijoj komponenti dao ministarstvo viška, i to baš Ministarstvo kulture.
S odgovornima, (barem sami političari tako kažu kad preuzimaju vlast da zapravo preuzimaju odgovornost), trebalo bi sprovesti jednu dnevnu akciju i objasniti im da se u našoj tradiciji ostavlja fildžan viška, a nikad ministarstvo!
Utorak, 27. augusta 2024.
August je na izmaku, a Federalno ministarstvo kulture nije raspisalo konkurse. Sve fondacije, i ona za izdavaštvo, i za bibliotekarstvo, pa i ona za kinematografiju miruju. Filmadžije prave galamu, a izdavači odlučno šute. Šutim i ja! Zapravo, evo pokušavam ne šutjeti. Zaposlenici u fondacijama već dva mjesece nemaju platu! I oni šute! Do kad?
Ne treba puno pameti da se razvidi kako je nekome u cilju tiho umiranje bošnjačke kulture. Opet boli nebriga odgovornih, (onih koji su preuzeli odgovornost!), onih koji upravljaju, ili bi barem trebali upravljati, društvenim procesima, a nisu kadri ni sobom upravljati.
Opet se sjetih Hadžema. Koliko je samo puta u javnom prostoru, u medijima i na promocijama, galamio o tome da je Bosna i Hercegovina jedina država u Evropi, a možda i u svijetu koja nema ministarstvo kulture na državnom nivou! Govorio je i to da je naš javni prostor kontaminiran, a da Bosna i Hercegovina, u sve većoj mjeri, postaje kulturna kolonija naših susjeda i komšija.
Na kraju, postavlja se pitanje šta činiti?
Predstoji nam borba. Valja imati punu svijest o tome da je na našu generaciju pao teret odbrane i muslimanstva, i bošnjaštva i bosanstva. Valja pisati, objavljivati i čitati knjige, jer neko dobro reče da više knjiga unište oni koji ih ne čitaju, nego oni koji ih spaljuju!
Srijeda, 28. augusta 2024.
Odslušao sam izvođenje dva tradicionalna bošnjačka mevluda: prošli mjesec u Pridvorici, Borač kod Gacka i sredinom ovoga mjeseca u džematu Vrbanjci kod Kotor-Varoši. Nakon više od trideset godina osjetio sam kako žilama ponovo struji Gašević. Iz dubina moždanih iskrsavaju slike djetinjstva, slike mevluda u mostarskim mahalama, posebno ljetnog mevluda u Gnojnicama i slika dugogodišnjeg imama u džematu Gnojnice, rahmetli Halila Čolakhodžića.
Razmišljam o tome kako je samo lahko biti Bošnjak i musliman na Čaršiji i ovdje u Hrasnici, a kako je biti to u Vrbanjcima. Vrijedne, hrabre i posvećene džematlije Vrbanjaca, na čelu s imamom Emirom Bilićem i mutevelijom Nedžadom Smajlovićem, osim obnovljene džamije s dvije munare uz magistralni put, organizirali su i školu na bosanskom jeziku. Lekcija svima nama.
Uz šehidski mevlud, upriličena je i promocija "Velike avlije" i otvor džamijske biblioteke. O Avliji je nadahnuto govorio recenzent knjige prof. dr. Orhan Bajraktarević i glavni imam Medžlisa Kotor Varoš Samir-efendija Delić.
Nakon Mevluda, otvorili smo džamijsku biblioteku. Budući da je Dobra knjiga donirala stotinjak naslova, dobio sam i Zahvalnicu, a zahvala zapravo pripada Allahu i ovim vrijednim domaćinima.
Profesor Bajraktarević je nakon šehidskog mevluda održao i inspirativno predavanje za pamćenje. Naš Orhan, moj Orhan!
Četvrtak, 29. augusta 2024.
Na današnji dan, 29. augusta davne 1189. godine, napisana je Povelja bosanskog bana Kulina, na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom, bosančicom – najstariji dosad pronađeni dokument na domaćem jeziku kod svih Južnih Slavena i najvažniji dokument u povjesti bosanskog srednjovjekovlja – kazali bismo rodni list današnje države Bosne i Hercegovine. Povelja je i najstariji diplomatski dokument srednjovjekovne Bosne koji svjedoči historiju bosanske državnosti i historiju bosanskoga jezika.
Treba li još što?!
U okviru manifestacije DANI POVELJE, a u organizaciji Javne ustanove Bosanski kulturni centar “Alija Izetbegović” Kalesija, organizirana je promocija romana “Velika avlija”. Domaćin nam je bio direktor Centra, profesor bosanskog jezika i književnosti Fahrudin Sinanović. Domaćin u punom smislu te riječi.
Uvodno slovo i vlastite dojmove o knjzi (svaki put osjetim nelagodu kad hvale Avliju) kazao je domaćin Sinanović, a poslije njega urednik knjige, književni kritičar, novinar i putopisac (sve češće ga porede s Evlijom Čelebijom i Zukom Džumhurom) Hamza Ridžal.
Uvijek se unezgodim kad trebam kazati koju riječ o svome romanu. Sjetim se kako je Artur Rembo (Arthur Rimbaud) rekao svojoj strogoj majci kad ga je pitala šta je zapravo htio kazati pjesmom Ofelija: "Htjedoh kazati baš ovo što u pjesmi piše!"
(Preporod.info)
