Zločin u Raštanima još uvijek je živa rana preživjelih žrtava

Prigodnim memorijalnim programima danas je u prisustvu brojnih delegacija iz javnog, društvenog i političkog života, mještana Raštana i građana Mostara obilježena 31. godišnjica svirepog zločina počinjenog nad nedužnim civilnim stanovništvom. U ratnom pohodu jedinica HVO-a 24.avgusta protupravno su ubili više od 30 osoba, među kojima je bilo troje djece od osam do trinaest godina i jedanaest zarobljenih pripadnika ARBiH što se shodno ženevskoj konvenciji također smatra ratnim zločinom.  

- Na današnji dan 1993.g. je počinjen stravičan zločin, kravi pir bojovnika HVO-a, koji je bio sastavni dio Udruženog zločinačkog poduhvata. Tada su izvršili etničko čišćenje, ubistva, silovanje, pljačku i progon civilnog bošnjačkog stanovništva preko Neretve. U znak sjećanja na te događaje upravo na mjestu prelaza rijeke bacili smo ljiljane u Neretvu i na taj način poslali poruku da ne smijemo zaboraviti šta se desilo u Raštanima 93. godine - podsjeća član organizacionog odbora obilježavanja ove godišnjice i  član Upravnog odbora Udruženja civilnih žrtava rata Grada Mostara Adnin Hasić. On je još jednom pozvao  Tužilaštvo i Sud BiH da procesuiraju sve ratne zločine, pa i ovaj počinjen u Raštanima jer, kako je kazao, samo na taj način, adekvatnim presudama zločincima i njihovim naredbodavcima žrtve mogu pronaći smiraj.

Hasić napominje da Udruženje civilnih žrtava Grada Mostara neće dozvoliti da se zaboravi bilo koji zločin u Gradu bez obzira na nacionalnu pripadnost žrtava.

- Sve žrtve zaslužuju da ih se sjećamo. Ta vrsta kulture sjećanja nije samo na nama, porodicama žrtva i udruženjima, ona mora biti valjano tretirana i na većem, institucionalnom nivou. Pokrenuli smo inicijativu koju je usvojilo Gradsko vijeće Mostara da 13.juni bude proglašen Danom civilnih žrtava rata Grada Mostara i tada se sjećamo svih civila koji su nedužno ubijeni tokom agresije na BiH u gradu Mostaru - naglasio je Hasić.

S tegobom u duši i bolnim osjećajima u srcu danas se tih strašnih događaja još jednom prisjetila Džena Beglerović Mujić, kojoj su tog kobnog 24. avgusta pripadnici HVO-a ubili oca Uzeira, majku Ćeru i tri sestre Fadilu, Edinu i Šaćiru.

- Već trideset i jednu godinu svakodnevno živim i nosim ta osjećanja. Ta bol je u srcu, i s njom svakodnevno emotivno živim. Ne možete to izdvojiti i baciti iz srca. Ja s tim živim“, kaže Džena. Prisjeća se da je tog jutra s prvim pucnjem osjetila da neće na dobro izaći. S ubistvom roditelja i sestara nestao je gotovo cijeli njen život. „Sve je otišlo s njima. Teško je bilo dalje nastaviti. Korak po korak. Riječ po riječ. Ali eto, hvala dragom Allahu, to je jedno veliko iskušenje u životu... Zahvalna sam dragom Allahu kakve sam roditelje imala, kakve sam sestre imala, da sam ponosna. To mi je vjetar u leđa da idem dalje - kroz suze nam kaže Džena.

Zehra Žuškić, rođena Pinjić još uvijek nosi jasne detalje stravičnih slika i iste emocije. Njoj je na rukama izdahnuo rođeni brat. Ona ga je dok je trajao napad u tim uslovima morala sahraniti.

- To vam ne mogu nikako opisati , to je trauma za cijeli život - priča nam Zehra.

Bojovnici HVO-a su joj istog dana ubili i oca. Svirepo su ga,pred svjedocima strijeljali ispod nekog drveta. Dok pred još uvijek živom majkom krije emocije, na svoju djecu nastoji prenijeti svaki detalj koji pamti kako se sličan zločin nikada i nikome ne bi više dogodio. 

- Slike mi se često vrate. I svaki put se uzbudim. To se ne može izbrisati dok je čovjek živ.  Najveća greška je to što naša omladina o tome nema pojma šta se dešavalo, a može se, ne daj Bože, ponovo desiti - poručila je Zehra.

Nakon polaganja cvijeća kod spomen obilježja u mjesnoj džamiji je poklonjena hatma dova  pred duše svih žrtava zločina počinjenog u Raštanima 24. augusta 1993.godine.  

(Preporod.info)