Od petka do petka: Hasib Hadžić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 2. do 8. augusta 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Hasib Hadžić, predsjednik Bosna International Foruma i Poslovne unije dijaspore BiH te predsjednik alumnija Univerziteta Al-Azhar iz BiH.

Petak, 2. august 2024.

Ne mogu započeti današnji dan, a da se ne nadovežem na ono što se dešavalo u proteklom periodu, a pogotovo prošle sedmice, a radi se o manifestaciji "U susret domovini" koja je okupila veliki broj učesnika, preko 300 privrednih, akademskih i drugih subjekata, bosanskohercegovačkih građana iz svijeta i Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Na jednom mjestu našlo se mnoštvo ljudi, prvenstveno iz dijaspore, stručnjaka koji su imali priliku razmijeniti mišljenja, a u konačnici kroz zajednički nastup i krenuti ka realizaciji konkretnih ciljeva. Cijela priprema, koja je trajala mjesecima, bila je ogromno zadovoljstvo.

Ova manifestacija, koja se već planira i naredne godine ima za cilj da iz godine u godinu bude jedan od najvećih događaja u zemlji koji će na jednom mjestu okupljati stručnjake iz različitih sektora iz cijelog svijeta koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, te će na taj način, razmjenom iskustava i zajedničkim nastupom u realizaciji konkretnih ciljeva biti doprinos zajednici u svakom smislu.

Subota, 3. august 2024.

Kako bi čovjek drugačije doživio ulazak u rodni grad nego emotivno? Ovaj vikend iskoristio sam za posjetu rodnom Cazinu. Svaka posjeta, osim privatnog aspekta, uvijek se koristi i za jačanje prijateljskih i poslovnih odnosa, kao i za druge vrste kontakata. Ovaj put, od samog ulaza u grad posjeta Cazinu bila je drugačija, zbog enormnih gužvi izazvanih ljetnim odmorima i dolaskom naših sugrađana koji žive van zemlje. Preko 50% stanovnika Cazina živi i radi izvan rodnog grada, odnosno van Bosne i Hercegovine.

Primijetio sam da, za razliku od drugih krajeva Bosne i Hercegovine, posebno istočne Bosne, gdje velika prostranstva i zemljišta „plaču“ i čekaju na obradu, naši sugrađani iz Krajine većinom ne odlaze iz zemlje trajno. Svjesni su da će se vratiti u rodni grad, što se odražava na činjenici da se većina njih koncentrira u bližim zemljama poput Slovenije, Austrije i južnog dijela Njemačke, uz izuzetke onih koji su otišli u Skandinaviju ili Sjedinjene Američke Države. Iz tog razloga razvijaju, održavaju i ulažu u svoj rodni kraj.

Nedjelja, 4. august 2024.

Da li je zbog trenda društvenih mreža ili vremena u kojem živimo, uz sve olakšice putovanja i dostupnosti informacija, ili je to jednostavno prirodna sklonost čovjeka da teži onome što nije njegovo i što je daleko, mnogi se divimo Maldivima i drugim svjetskim atrakcijama, dok često nismo svjesni šta imamo u svojoj domovini. Naša regija, ovaj prostor, bogata je kulturnim, historijskim i prirodnim ljepotama, koje ostatak zemlje, nažalost ne poznaje dovoljno.

Nekad mi bude žao i teško kada, budući da živim u Sarajevu, čujem određene predrasude prema Krajini i njenim ljudima. Svaka zemlja ima regionalne nazive, pa tako i Bosna i Hercegovina. Ono što sam primijetio u Egiptu je da za svaku regiju ili ljude iz određenih područja postoje specifične karakteristike. Na primjer, ljude sa juga Egipta opisuju kao najhrabrije, one sa Sinajskog Gorja kao najmudrije, dok se za Aleksandriju kaže da su tu najplemenitiji ljudi. Ove karakteristike se u pozitivnom kontekstu vežu za određeni prostor i mentalitet ljudi, što je suprotno od onoga kako mi u Bosni i Hercegovini percipiramo ljude iz određenih regija. Na primjer, za Krajišnike često se misli da su ljuti, dok se za ljude iz istočne Bosne kažu da su škrtice ili imaju slične negativne karakteristike.

Jedna od manje poznatih činjenica o Krajini je da ovo područje, tokom cijelog historijskog perioda, nikada nije palo pod neprijateljsku vlast vojnim intervencijama. Čak ni 100 godina nakon što je Bosna i Hercegovina ostala pod osmanskom vlašću, Krajina se uspješno branila. Ova regija bila je poznata po svojoj otpornosti i samostalnosti, a Krajišnici su razvili dubok osjećaj za domovinu i pravdu zbog brojnih nepravdi koje su pretrpjeli. Iz tog razloga usađen je i razvio se i poseban gen, a i epitet "ljuti".

Krajišnici su često ostavljeni sami sebi, što ih je naučilo da se oslanjaju samo na vlastite snage i resurse. Jedan od manje poznatih specifičnih primjera je dolazak Josipa Broza Tita, koji tokom svog života nije posjećivao bogomolje osim kada je bio na teritoriji Krajine, gdje je nastojao pridobiti njihovu podršku za antifašizam. Tito je prepoznao hrabrost i osjećaj pravde kod Krajišnika, te iz poštovanja prema Krajišnicima prilikom ulaska u muslimansku kuću, kako i običaji nalažu, izuo cipele pa tek onda ušao.

Zanimljivo je da su mnoge džamije u Krajini izgrađene nakon rata, i da su Krajišnici sami, svojim sredstvima, gradili te objekte, te od stotinu novoizgrađenih, samo tri su sagrađene sredstvima donacija. Ovo je samo jedan od primjera koliko su posvećeni svojoj zajednici i koliko su spremni ulagati u svoju regiju i tradiciju.

Ponedjeljak, 5. august 2024.

Dok sam putovao od Krajine prema Tuzli, u razgovoru sa prijateljem putem telefona, spomenu mi kako je neko pao u depresiju. Nakon tog razgovora, sjetio sam se svog iskustva iz Kaira, kada sam morao prelaziti po deset i više kilometara kako bih se putem satelitskog telefona kratko čuo sa porodicom kod kuće. To je bilo najjeftinija opcija u to vrijeme.

Razmišljajući dalje, shvatio sam koliko je napredak u posljednjem stoljeću bio ogroman. U 20. stoljeću tehnološki napredak bio je veći nego u prethodnih 1.000 godina. U prvom desetljeću 21. stoljeća, napredak je bio još brži nego u prethodnom stoljeću. Svake godine, tehnologija napreduje brže nego u prethodnoj. Danas, svijet napreduje i mijenja se iz dana u dan, brže nego ikad prije.

Nekada nismo imali internet, telefone niti moderna vozila i avione, ali smo imali vremena za obići prijatelje, rodbinu i završiti obaveze, živjeti zdravije i bez depresije, bez savremenih bolesti. Sjećam se da su se u tom periodu pojavile društvene mreže, i aktivirao sam svoje prve profile kako bih ponovo uspostavio kontakt s ljudima koje smo izgubili u vremenu i prostoru. Mislio sam da će društvene mreže olakšati komunikaciju i održavanje kontakata, kako u početku i jeste izgledalo, ali su vremenom izgubile taj smisao.

Umjesto toga, društvene mreže su postale alat za manipulaciju i stvaranje nerealnih standarda. Svijet u kojem danas živimo često je lažan, kolektivno smo nametnuli sebi standarde koje nije prirodno dostići. Kroz društvene mreže, često vidimo blještavost novih modela telefona, razna ljetovanja i idealiziran način života koji zapravo nije stvarnost.

Nije iznenađujuće da čujemo da neko u 25. godini života pati i pada u depresiju, jer ne može živjeti onakav život kakav vidi na društvenim mrežama. Često ne shvata da je taj prikaz života lažan.

Poenta je da na ovom svijetu nismo stvoreni samo da uživamo u blagodatima, već da prolazimo kroz različite izazove i iskušenja. Suština je naučiti kako se nositi s njima. Nagrade koje dobijemo nisu uvijek vidljive na društvenim mrežama, već su prisutne u stvarnom životu i našem trudu zbog kojeg smo i stvoreni. Kroz svu tu borbu, i dobro i zlo, bit ćemo nagrađeni prema tome koliko smo se trudili i kako smo se nosili s izazovima.

Utorak, 6. august 2024.

Danas sam imao gosta iz Austrije, povod su pripreme za predstojeću predizbornu kampanju i izbore u Austriji koji će se održati krajem septembra. Igrom slučaja, zalutali smo u jedan od novootvorenih restorana u Sarajevu koji je bio pun arapskih turista. Počeo sam razmišljati o trendu arapskih turista u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina.

Na početku, lično sam svjedočio nekoj vrsti otpora prema dolasku arapskih turista, kao i navali na našu zemlju koja se počela pretvarati u jednu od svjetskih turističkih atrakcija. Jednom prilikom, sjedeći za stolom pored bračnog para iz Emirata, čuo sam kako su prvi put u Bosni. Oni su prethodno obišli Indoneziju, Maleziju, Francusku i mnoge druge zemlje, ali posebno mi se urezala u pamćenje izjava da su ovu ljepotu u Bosni doživjeli kao nešto neviđeno. Često nismo svjesni čime raspolažemo i što nam sve priroda nudi.

Bosna i Hercegovina se nalazi na lokaciji gdje imamo ravnomjerno raspoređena četiri godišnja doba, za razliku od zemalja gdje je stalno ljeto ili zima. Imamo dovoljno resursa za ugodan život, ali nismo dovoljno iskoristili te resurse u turizmu. I dalje su potrebne vize za arapske turiste, što može trajati i do mjesec dana, dok iste te Arape druge evropske zemlje dočekuju srdačno i gostoljubivo.

Važno je napomenuti da arapski turisti, iako većinom iz srednje klase, nisu „paradajz turisti“ i spremni su platiti usluge koje nudimo. Oni troše za jedan obrok više nego što bi neki prosječni restoran zaradio u cijelom danu. Ova situacija ukazuje na to da kao nacija i država još uvijek nismo spremni razmišljati o budućnosti, niti imamo jasnu viziju i strategiju u ekonomiji, privredi, nauci ili obrazovanju.

Pogledajmo primjere iz drugih zemalja. Sjedinjene Američke Države imaju veoma dugoročne planove. Čak i arapske zemlje, premda možda nisu na visokom nivou svijesti, koriste sredstva za razvoj strategije kroz inicijative poput Vision 2030, koje su već donijele rezultate kao što je Svjetsko prvenstvo u Kataru. Katar je uložio 200 milijardi dolara u prvenstvo, što je deset puta više od prethodnog najskupljeg prvenstva. Ova ulaganja su promijenila infrastrukturu i privukla globalnu pažnju. Zbog dolaska Ronalda i drugih fudbalskih zvjezda u KSA, danas osmogodišnjaci širom svijeta znaju za klubove poput Nasra, Etihada… I nose njihove dresove, a prije par godina nismo ni znali da postoji fudbalska liga u KSA.

Naša nesposobnost da iskoristimo ono što nam je priroda dala, uz sve znanje koje imamo rasuto po svijetu, čini nas jednim od rijetkih naroda koji ne zna šta će raditi sutra. Umjesto da gledamo u budućnost, često smo fokusirani na kratkoročne, uglavnom četverogodišnje ciljeve, a koje u praksi i ne dočekamo.

Sa velikim ponosom želim istaknuti da kroz projekat na kojem radimo sa dijasporom, nakon uspostavljanja komunikacije i odnosa s poslovnim zajednicama naših privrednika u svijetu, sljedeće godine započinjemo realizaciju projekta "Vision BiH 2040".

Srijeda, 7. august 2024.

Danas smo svečano otvorili nove radne prostorije Bosna International Foruma, koji ima cilj uspostavu saradnje s bosanskohercegovačkom dijasporom širom svijeta. Ovaj forum obuhvata sve sektore, od privrednih, kulturnih, akademskih i naučnih do obrazovnih, te omogućava razmjenu iskustava i znanja kroz praksu.

Nakon višegodišnjeg rada na analizama kako uspostaviti i realizovati ove odnose, došlo je vrijeme da institucije i organizacije iz Bosne i Hercegovine, kao i iz dijaspore, prepoznaju značaj ove inicijative. Kroz zajedničko udruživanje, cilj nam je razvijanje koncepta koji će doprinijeti izgradnji bolje slike naše zemlje u svijetu.

Pored svih prirodnih ljepota i bogatstava koje posjedujemo, najveće bogatstvo jedne zemlje su njeni ljudi. Na sreću ili na žalost, ti ljudi su rasuti širom svijeta. Naša misija je da povežemo te ljude kroz zajedničke interese i radimo na stvaranju boljih uslova i klime života u našoj zemlji.

Četvrtak, 8. august 2024.

Ono čime započinjem svaki dan i čime se završava svaki dan je misao na jedno posebno mjesto na planeti - Gaza. Svaki dan, putem mobilnih aparata, televizije i medija, svjedoci smo onoga što se dešava u Gazi. Ono što se događa više nije samo pitanje religije ili etničke pripadnosti, niti se može svesti na rat, genocid ili zločin; to je nešto za šta će se možda morati izmisliti novi naziv.

Dok čitamo o historijskim ratovima i zločinima, možemo ih razumjeti jer smo ih poznavali samo iz knjiga, a ne iz vlastitog iskustva. Danas, međutim, kada posmatramo slike iz Gaze i ostanemo ravnodušni, postavlja se pitanje možemo li se još uvijek smatrati ljudima.

Kao i mnogi drugi, osjećam se bespomoćno i znam da kao pojedinac ne mogu mnogo učiniti. Međutim, bar mogu govoriti i izraziti svoje mišljenje, poput mrava koji je gasio požar, iako je svjestan da možda ne može puno promijeniti, želim da na kraju, kada se budu pisale stranice historije, da znam i mogu reći na kojoj sam strani stajao.

Također me brine što u našoj zemlji, umjesto da gradimo i unapređujemo ono što imamo, još uvijek stagniramo i ne činimo dovoljno razumne korake da sačuvamo ono što smo stekli. Nebitno na kojem prostoru države živimo ili kako se zovemo, pitanje je kako očuvati i unaprijediti ono što smo postigli, i to u interesu svih nas.

(Preporod.info)