Od petka do petka: Senad Hevešević

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 24. do 30. oktobra 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše mr. Senad-ef. Hevešević, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Osijek, Republika Hrvatska.

Petak, 24. oktobra 2025.

Jesenski, kišni dan džume. Posljednji petak u ljetnom računanju vremena, a u Medžlisu Islamske zajednice Osijek džuma-namaz tokom cijele godine obavljamo s početkom u 13 sati. Velikom broju džematlija taj termin više odgovara i toga se držimo kroz cijelu godinu. Vrijeme prije džuma-namaza postalo je uobičajeno vrijeme za susrete s ljudima iz različitih oblasti, iz različitih institucija s kojima, kao glavni imam, komuniciram. Osnovne i srednje škole, fakulteti, bolnice, zatvori... Svima njima i brojnim drugima, MIZ Osijek je sagovornik i saradnik.

U posljednjem sahatu pred džuma-namaz postavljam sažetak hutbe na aplikaciju/web-stranicu koja služi kao arhiv hutbi, ali i nudi automatski prijevod hutbe na albanski, engleski, arapski, urdu i bangla jezik. Jednostavnim skeniranjem QR koda pristupa se prijevodu hutbe, a hutbu mogu pročitati i oni koji su morali biti odsutni iz različitih razloga. Nuđenje prijevoda je postala obaveza s obzirom na sve veći broj prisutnih klanjača iz Egipta, Pakistana, Indije, Bangladeša... Važno je pružiti ruku i otvoriti vrata našoj braći koji postaju dijelom naše zajednice. To su naše nove džematlije koje su došle za poslom i koje stalno susrećemo u gradu, pomažemo u njihovom snalaženju dok tragaju za halal mesom, namaskim vremenima i brojnim drugim pitanjima koja svjedoče njihovu snažnu brigu za očuvanje vjere. S jedne strane, nove džematlije, a prije džuma-namaza članarinu je došla uplatiti 88-godišnja vitalna gospođa, bivša učiteljica. Njezina je familija redovan član Islamske zajednice u Osijeku od 1946. godine. Donijela je Mali ilmihal iz kojeg je učila da bi taj ilmihal ostao u džamiji, a ilmihal je štampan 1943. godine.

Nakon džuma-namaza, opet tradicionalno, kahva s džematlijama. Posebna je vrijednost u tom susretu jer mnoge džematlije prelaze više desetaka kilometara da bi prisustvovali džuma-namazu. S dvojicom mladih džematlija detaljno razgovaram o dizajnu buduće web-stranice MIZ Osijek. Iako su web-stranice, same po sebi, u određenoj mjeri prevaziđene, ipak je neophodno imati takvu vrstu online prisustva zbog osnovnih informacija. Uz to, želja nam je da ta web-stranica bude baza sutrašnjeg business huba na kojem će džematlije, ali i musafiri, moći pronaći informacije o različitim poslovnim uslugama, restoranima i drugim stvarima kojima se bave muslimanke i muslimani MIZ-a Osijek. Plan je da izađemo iz uobičajenih okvira i da ostvarimo vrlo kvalitetno online prisustvo koristeći integrativne i interakcijske alate koji su danas dostupni. Uz to, uz kahvu sam slušao dojmove mladića iz naše omladine koji je nakon četiri mjeseca došao iz SAD-a gdje je bio u programu Work and travel. Fascinantna iskustva, zanimljiva zapažanja o stanju društva, Islamske zajednice u SAD-u... Lijepo je imati tako zrelu i odgojenu omladinu.

Predvečer je tu privatna obaveza brige o treninzima djece. Gimnastika i fudbal su njihovi trenutni odabiri, lijepo ih je vidjeti kako uživaju s vršnjacima, živeći u gradu koji ima svoju specifičnu ljepotu. Petak još nije gotov, večernji sati su odvojeni za druženje omladine u našoj halki hadisa. Posebna je tu šarolikost, druže se momci i djevojke koji su Albanci, Bošnjaci, Sirijci iz Damaska i Halepa, Palestinci iz Gaze, Hrvati (osobe koje su prihvatile islam) i mnogi drugi... O svakome od njih bi se imalo šta napisati. Velika su inspiracija u svakodnevnom radu. Pratim njihove životne puteve, završavali su srednje škole, neki od njih fakultete, sada su već zaposleni, brakovi su sve bliže... Na različite načine su došli do našeg mesdžida u Zagrebačkoj ulici u Osijeku, ali tu su, jedni s drugima. Treba li reći koliko znači gledati lica i slušati sve što nam naša palestinska omladina iz Gaze ima za reći? Zar nije bogatstvo imati sagovornika iz Sirije koji će na tako šamski, ahlakli način govoriti o svojoj državi? Blagodat su i Erasmus razmjene studenata. Na naša druženja dolaze studentice i studenti, muslimanke i muslimani, iz Španije, Njemačke, Turske, Tadžikistana, Indonezije, Francuske... Svi oni provedu nekoliko mjeseci s nama, govore o svojim iskustvima, upoznaju naše društvo i naš džemat.

Subota, 25. oktobra 2025.

Jutarnja priprema za mekteb. Sin Muhammed, učenik trećeg razreda osnovne škole, provjerava je li naučio šta je trebao za mekteb. Specifičan je izazov pripremiti mektepsku nastavu za izrazito miješane grupe, od predškolaca do završnih razreda srednje škole. Svi istovremeno budu prisutni u prostorijama mesdžida. Ponekad su razdvojeni u različitim prostorijama, a nekada nastavi prisustvuju zajedno. Veliki broj učenika dovoze roditelji koji prelaze više desetaka kilometara i nema smisla očekivati da će za svaku odvojenu grupu dovoditi po jedno svoje dijete. Nastavu organiziram i uz pomoć asistenata, mladih stipendista Islamske zajednice, koji pomažu u preslušavanju Kur'ana. Atmosfera zaista bude vesela, s obzirom na učenje, čašćenje slatkišima, igranje fudbala, stolnog tenisa...

Redaju se lekcije, sure, harfovi, kur'anski ajeti, obavlja se i namaz u džematu. Lično, posebno mi je drag aspekt postojanja velikog broja prijateljstava koja su začeta u mesdžidu, na mektepskoj nastavi. Kako? Ta djeca se nemaju prilike sresti negdje drugdje, ne idu u iste škole, često žive desetinama kilometara jedni od drugih, a vrlo često su oni u svojoj školi jedini muslimani (eventualno u nekim školama ima još jedno ili dvoje djece koja su muslimani). I odjednom, subotom, na mektepskoj nastavi, okruženi su većim brojem djece koja su im tako bliska. Ponekad treba proći dosta vremena da oni razmijene vijesti između sebe, kažu i pokažu jedni drugima sve što bi htjeli, pa malo „pati“ nastavna disciplina. No, ništa ne može zamijeniti dubinska „obilježavanja“ mesdžida kao prostora lijepih uspomena u srcima te drage djece.

Večernji sati subote odvojeni su za rekreacijski fudbalski termin s omladinom. Opet, učesnici su „internacionalni“, tu je ummet u malom, uz mješavinu jezika i stilova igranja fudbala. Odabirem da protumačim kao kompliment komentare da se tačno vidi da je efendija nekad dobro igrao.

Nedjelja, 26. oktobra 2025.

Nedjeljom semalo više vremena odvoji za rad na doktoratu. Tema je muslimanski religijski autoritet u zapadnoj Evropi. Meni lično vrlo značajna i interesantna tema, a čast je i odgovornost dati sve od sebe da se disertacija uradi na kvalitetan način, na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, uz mentorstvo prof. dr. Ahmeta Alibašića. Na redu je rad na vodiču za intervju s ljudima s terena (iz više evropskih država, od imama, preko aktivista do akademskih stručnjaka). Uslijedit će razgovori i pomno bilježenje svega što će doprinijeti da disertacija odgovori na postavljena pitanja, uz ispunjavanje svih metodoloških zahtjeva. Kako nastaje muslimanski religijski autoritet, kako se širi, zašto se umanjuje (ili nestaje) i kakvi sve faktori utječu na njega? Zahtjevna, široka tema koja pokriva društveno-političke ali i religijske faktore.

Od samih početaka rada na ovoj temi bilo mi je zanimljivo primijetiti da je organizirana zajednica kao što je naša Islamska zajednica zaista velika blagodat. Iznimna kompleksnost uspostavljanja vjerskog života u zapadnoj Evropi, organizacijska neuvezanost, snažna izloženost brojnim promjenjivim faktorima, sve to je obilježilo posljednjih više od 40 godina iskustva muslimanskog religijskog autoriteta u zapadnoj Evropi.

Još je jedan „naučni“ dio u ovome danu: sin radi lektiru „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Sreća je da voli čitati, razgovarati o sadržajima priča, pa sve ide bez problema.

Ponedjeljak, 27. oktobra 2025.

Danas smo obavili gasul i dženazu rahmetli Mehmedaliji Bojiću, dugogodišnjem džematliji, porijeklom iz Čelića. Prije nekoliko dana sam ga zijaretio, bio je bolestan, ali smo fino porazgovarali i proučio mi je jedan salavat koji je naučio od svoga Abdulah-efendije kojem se nije mogao sjetiti prezimena. U tom salavatu se spominju i meleci, spominje se i melek Azrail... Da Allah pridruži rahmetli Mehmedaliju društvu poslanika, vjerovjesnika i dobrih ljudi koje će meleci selamiti u lijepom Džennetu!

Dženaze su okolnosti u kojima većina prisutnih budu nemuslimani. Pažljivo se provodi sve što je vjerska obaveza, pazeći da se prisutnima pojasni smisao, svrha i način na koji se dženaza obavi. Duh dostojanstva i brige doista prožima propis dženaze – od gasula, ćefina, pa do pažljivog polaganja u mezar u Muslimanskom mezarju u Osijeku. Od davne 1935. u Osijeku postoji Muslimansko mezarje, a vrlo je rijedak slučaj u Hrvatskoj da muslimani imaju svoje, odvojeno mezarje. Svaki dolazak na mezarje podsjeća na neupitnu budućnost svakog pojedinca.

Nakon dženaza-namaza, dok sam još u automobilu, dovršavam dopis i šaljem ga Gradskoj upravi u vezi s problematikom asfaltiranja i uređivanja parkirališta ispred Muslimanskog mezarja koje je odmah pored starog Židovskog groblja u Osijeku. Trenutno je pristup mezarju zaista neuvjetan. Nadam se da ćemo uspjeti realizirati zamišljeno. Prekoputa Muslimanskog mezarja polahko niče i budućnost Islamske zajednice u Osijeku.

To je budući islamski centar u Osijeku. Veliki je posao još pred nama, desetinama godina se sanja i želi islamski centar u Osijeku, a finansijski izdaci pred nama, u ovim vremenima poskupljenja, vrlo su zahtjevni. Prilika je još uvijek prisutna za sve one koji žele biti vakifi, koji se žele uključiti i koji nas žele podržati. Čast je biti dijelom generacije graditelja džamija, a što je posebno važno: džemat je tu, džemat je spreman, džemat daje sve od sebe, uz neizmjerno vrijednu podršku Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i muftije akademika Aziz-ef. Hasanovića. Važno je reći da, hvala Allahu, ne gradimo prostorije koje će zjapiti prazne.

Popodnevni sati su prilika da se isprati utakmica Rijeka – Osijek. Osijek, nažalost, ne postiže dobre rezultate ove godine, nadamo se da će biti bolje jer je, ipak, Osijek grad u kojem je najnoviji hrvatski stadion. Neki kažu da je i najljepši (mada ja to, kao navijač Hajduka, ne mogu prihvatiti). Za Osijek igraju četvorica igrača koji su redovni u svojim dolascima u džamiju, lijepo ih je vidjeti u safu, a kao efendija, ponosan sam na njihovo ponašanje i primjer koji daju mlađima. Djeci je posebno drago vidjeti igrače koje gledaju i na televiziji. Moj sin je ovih dana na svojim treninzima ponosno nosio dres koji mu je poklonio reprezentativac Bosne i Hercegovine Nail Omerović nakon utakmice Malta – BiH. Prije odlaska na utakmicu u Rijeku, porazgovarao sam s igračima, znaju da je Islamski centar u Rijeci par stotina metara zračne linije od riječkog stadiona. Važno je da su nam džamije orijentacija u prostoru.

Utorak, 28. oktobra 2025.

Izraz „da Bog da živio u zanimljivim vremenima“ opisuje se kao kletva i kaže se da je to stara kineska kletva. Izvori kažu da takva kletva kod starih Kineza nije postojala, već je više u vezi s kolonijalnim tumačenjem i razumijevanjem nekih diplomatskih susreta. I to nam puno govori. Živimo u svijetu na koji su utjecali historijski događaji u kojima su, pak, trijumfirali narodi koji su kasnije širili svoj utjecaj. Odatle i dan-danas dominiraju „kolonijalno“ prenošene i tumačene poslovice (ili kletve). A kako sada živimo u svijetu koji su oblikovale posljedice Drugog svjetskog rata i taj svijet dolazi svome kraju, volim čitati knjige o okolnostima koje su dovele do Drugog svjetskog rata, kao i o događajima tokom rata. Nakon Churchilovih memoara, čitam specifičnu knjigu, posuđenu iz biblioteke, koja nosi naslov „Hitlerov papa“, a autor je John Cornwell.

Objavljena je još 1999. godine, a kritična je prema ulozi pape Pija XII koji je bio praktički ključna ličnost u Vatikanu u prvoj polovici 20. stoljeća, da bi na kraju bio izabran i za papu 1939. godine i to je bio do smrti 1958. godine. Kod čitanja ovakve literature treba biti veoma oprezan prema pristrasnim tumačenjima i objašnjenjima (knjiga je kritikovana u određenim prikazima upravo zbog ovoga), ali sve u svemu, knjiga daje prikaz ponašanja vjerskih ljudi u vremenima iznimnih društvenih, a napose političkih izazova. Kako se vjerski autoriteti mogu nositi s političkim pritiskom, kako reagirati na zločinačke izjave i zločinačko djelovanje na način koji neće dodatno ugroziti vjerujuće ljude (pazeći opet da se ne „sklizne“ u relativizaciju zla)? Živjeti u „zanimljivim“ vremenima velikih zločina, raznolikog ponašanja brojnih političkih lidera, uz potpunu neizvjesnost daljnjeg razvoja događaja i stalnu opasnost za sigurnost (ponekad i fizičku), iznimno je zahtjevno za vjerske predvodnike. A zahtjevno je i kasnije pisati historiju i tumačiti kako su se oni ponašali u tim situacijama. Sreća pa vjerski predvodnici muslimanskog svijeta nisu iskušani ovakvim izazovima, je li tako?

Stiže email od vjersko-prosvjetne referentice IZ u Hrvatskoj, muallime Emine Mešić, o seminaru iduće godine. Zaista se valja na vrijeme pripremati da bi se ponudio sadržaj koji vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima može pomoći u izvođenju nastave. Mladi ljudi se suočavaju s iznimno širokom lepezom izazova, a vjeroučitelji, kao vjerski ljudi koji su često u dvostrukoj ulozi duhovnog vodiča i edukatora, svakodnevno pomažu. To ne dolazi samo od sebe, već je rezultat osjećaja misije kombiniranog sa stalnim obrazovanjem.

Srijeda, 29. oktobra 2025.

Pronaći pravu riječ u pravo vrijeme jedan je od najvećih misijskih zadataka. Velika je to odgovornost u vrlo raznolikim životnim situacijama koje ljudi spominju u razgovorima s imamom. (Ne)slučajni susreti u šetnji gradom znaju iznenaditi, pa tako, naprimjer, danas sam porazgovarao s čovjekom koji se javio na ulici, upitao za izgradnju islamskog centra, a onda, kroz razgovor, dođemo do toga da je musliman. U većinskoj mjeri – ljudi oko njega to ne znaju. On živi vjeru, nalazi duhovni smjer, vrlo specifična priča. I valja tada, u takvoj situaciji, pronaći pravu riječ. Da mu Allah olakša i otvori put ka onome što je najbolje za njega!

Drugi je to sličan slučaj nakon jednog mladića s kojim sam nedavno u džamiji razgovarao, sada već „punopravnog“ džematlije, koji je pune dvije godine bio musliman, a nije poznavao nijednog muslimana. Klanjao, postio, trudio se, poprilično daleko od džamije živio... Najlakše bi bilo svakom razgovoru pristupiti šablonski, nuditi jednostavne i generičke odgovore, utemeljene na pravovjerju, i svima objašnjavati kako bi se trebali uvijek ponašati tačno onako kako smo mi to zamislili u predodžbi „idealnotipskog“ džematlije. U takvom postupanju zaboravili bismo individualni (a ne individualistički!) put duhovnog razvoja koji je potreban svakoj vjerujućoj duši.

Četvrtak, 30. oktobra 2025.

Niz emailova, susreta i razgovora o jednoj specifičnoj temi koja se, zaslugom zainteresiranih pojedinaca, opet pokreće i biva aktualnijom, a to je pitanje tragova osmanske ostavštine u Osijeku. Stotinu pedeset i jedna godina prisustva Osmanlija u Osijeku nije kratak period, a zabilježeno je postojanje preko 60 vakufskih objekata (šest većih džamija, mnogo manjih mesdžida, medresa i drugih objekata). Najpoznatiji je most sultana Sulejmana koji je bio čudo gradnje tadašnjeg svijeta, a u Osijeku su bile tri posebno istaknute džamije: džamija Kasim-paše, džamija Mustafe-paše i džamija sultana Sulejmana (kao najstarija od tri navedene).

Poznate su lokacije gdje su te džamije bile, a i dan-danas je obilježeno mjesto temelja Kasim-pašine džamije, uz koju se nalazi i turbe. Džamija istog vakifa nalazi se u Pečuhu, u Mađarskoj. Vidljivi trag osmanske ostavštine u Osijeku je dio tvrđave ili bastiona koji nosi naziv po Mustafi-paši (Filibeli ili Kibleli) te postoji inicijativa da se to mjesto označi prikladnom informativnom tablom koja bi na dostojan način označila to mjesto koje se nalazi par desetaka metara od tačne lokacije nekadašnje džamije Mustafe-paše. Po trenutnim istraživanjima, ovdje se radi o Mustafi-paši Sokollu (Sokoloviću) u čijem popisu vakufa se nalazi i džamija u Osijeku iz 16. stoljeća. Tačan identitet se još utvrđuje, ali vjerujem da će se uskoro doći i do konačnih rezultata. Da spomenem i još jednu zanimljivost: jedan od prvih dokumenata koji uopće spominje grad Osijek iz 1196. godine, isprava hrvatsko-ugarskog kralja Emerika Arpadovića, spominje i muslimane, Ismailćane koji posluju u luci u Osijeku.

A i sutrašnja hutba se polahko privodi kraju. Djelo „Liječenje duša“, Ibn Hazma el-Endelusija, koje je 1997. prevedeno i objavljeno kod nas (prevodilac prof. Mehmedalija Hadžić) ima interesantnu misao, kao inspiraciju za hutbu: „Kada od znanja i bavljenja znanjem ne bi bilo nikakve druge koristi, osim što onoga koji se bavi njima čuva od ubitačnog haluciniranja, što odagnava od njega pusta nadanja koja samo zabrinutost pribavljaju, kao i misli koje dušu more, bio bi to najveći razlog da ga se nastoji steći“.

O koristima znanja često vazimo, tako će biti i ovoga petka, ako Bog da. Naglasak ćemo staviti na to što nam donosi znanje, kako nas čuva, kako gaji našu dušu, kako nam „čisti“ naše misli i kako nam osvjetljava put u svijetu koji nam ne dozvoljava da budemo i da ne mislimo samo na to kako da trošimo zarađeno. I još nešto kaže Ibn Hazm u ovom lijepom djelu: „Neznalice su me dva puta naljutili u životu: prvi put govoreći o onome što nisu poznavali, a dok sam ja bio neznalica, i drugi put kada su se ustegli od govora u mom prisustvu. Jer oni uvijek šute kada bi im bilo korisnije da govore, a govore kada bi im bilo bolje da šute. Učeni su me dva puta obradovali u životu: jednom kada su me podučavali dok nisam znao, i drugi put ukazujući mi, kada sam počeo saznavati, na značaj znanja i ibadeta na ovom svijetu. Jer ovo dvoje Allah, dž. š., dariva samo onima koji su ih dostojni i zaslužuju ih s pravom.“

(Preporod.info)