Odgovornost i urednost u našim poslovima

Piše: Fuad Sedić

Aiša, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Zaista Uzvišeni Allah voli kada neko od vas obavlja neki posao da to uradi onako kako je najbolje." (Bejheki i drugi) 

Sličan ovome je i ovaj hadis: "Zaista Allah, dž.š., voli radnika, kada obavlja posao, da ga lijepo i čestito uradi." (Bejheki)

Učenjaci kažu da ovaj hadis znači, da Allah, dž.š., daje ovom poslu berićet i blagoslov, čuva i njega i njegovog vlasnika od svakog zla, te da se smiluje tom čovjeku na ovome i na budućem svijetu. Ovo je vrlo poučan hadis za sve one koji rade neki posao, imaju neko zanimanje a istovremeno žele da bude od onih koje naš Stvoritelj voli.

Nalazimo se na početku nove školske godine, kada su mnogi po prvi put kročili u školske razrede, ili oni koji su nastavili svoje školovanje, pa je vrlo bitno, da svi mi, kako profesori, nastavnici i odgajatelji tako i učenici svoje obaveze izvršavamo krajnje odgovorno i sa potpunom predanošću tom poslu. Ne samo da posao "otaljavamo i otkačimo", tek tako da smo to "odradili" nego da tom svom poslu budemo potpuno posvećeni, kako bi smo ispoštovali emanet i povjerenje koji nam je ukazano. Prema tome onaj ko svoju obavezu izvršava sa puno elana i želi da to bude uistinu onako čime će, prije svega biti zadovoljan njegov Gospodar a potom i ljudi.

Pejgamber, s.a.v.s., u jednom drugom hadisu kaže: "Svaki čovjek je pripremljen da sa lahkoćom obavlja onaj posao koji mu je predodređen" (Taberani-sahih, J. Memić, br. 396) tj. ono za šta ima smisla i što mu ide od ruke, te ima volje da to radi. Prvenstveno se ovo traži od vjernika, jer njihov korektan i odgovoran odnos prema poslu je istovremeno predstavljanje njihove vjere. Vrlo je ružno i s njihove strane nekorektno, kada neki ljudi rade posao to ne urade kako treba, čak i ne ispoštuju ono što su pri dogovoru posla obećali. Oni na taj način nanose štetu i sebi, a što je još pogubnije nanose štetu svojoj vjeri koja ih ne uči takvom odnosu prema poslu i prema ljudima.

Povod izreke ovoga hadisa je bio događaj kojem je prisustvovao jedan dječak po imenu Kulejb, r. a. On kaže: Bio sam dječak u godinama kada sam mogao razumjeti i zapamtiti ono što se dešava. Bili smo sa Pejgamberom, s.a.v.s., na mezarlucima, gdje je donešena dženaza pa pošto kabur nije bio dovoljno i prikladno iskopan i pripremljen, Pejgamber, s.a.v.s., je povikao: - Poravnajte i lijepo pripremite ovaj kabur! Kada se Pejgamber, s.a.v.s., pobojao da će ljudi misliti da je to sunnet, okrenuo se njima i rekao: - Ovo zaista (uređivanje kabura) neće koristiti mejjitu niti će mu štetiti, ali zaista Uzvišeni Allah voli kada neko od vas radi neki posao da to uradi onako kako je najbolje." (El-Isabe, Ibn Hadžer, 3/305)

Sličnu predaju je zabilježio Ibn Sead u svojim Tabekatima (8/155): Pejgamberova, s.a.v.s., supruga Marija je imala sestru koja se zvala Sirina i bila je udata za Hasanom ibn Sabitom, r.a. Ona pripovijeda: Gledala sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je njegov sin Ibrahim izdisao. Ja sam tada plakala a moja sestra mi to nije branila. Kada je izdahnuo, onda su nam zabranili da plačemo. Njega je okupao Fadl ibn Abbas, r.a., a Pejgamber, s.a.v.s., je sjedeći čekao. Nakon toga sam ga vidjeli skupa sa Abbasom, r.a., pored kabura. U kabur su ga spustili Fadl i Usama ibn Zejid, r.a. Tada se sunce pomračilo, pa su ljudi rekli da je to zbog smrti Ibrahima. Pejgamber, s.a.v.s., je na to rekao: -Sunce se ne pomračuje niti zbog nečije smrti niti zbog nečijeg života. Nakon toga je Pejgamber, s.a.v.s., ugledao rupu između zemljanih blokova (kod nas su daske) kojima je kabur zaziđivan, pa je naredio da se to zatvori. Kada su ga o tome upitali on je rekao: - To niti šteti niti koristi mejjitu, ali je u tome zadovoljstvo za žive, i zaista kada čovjek radi neki posao, Allah, dž.š., voli da on to lijepo i stručno uradi.

Ako je poravnavanje kabura i ljepota zatrpavanja mejjita bila povodom ovako jake i važne Pejgamberove, s.a.v.s., izreke, šta je onda sa vrlo važnijim poslovima i preuzetim odgovornostima. U lijepom obavljanju posla treba ustrajati, a ne da to bude samo na početku rada, kako bi se pridobile simpatije poslodavca, jer se u jednoj predaji kaže: "Nemojte se diviti poslu radnika dok mu ne vidite kakav će mu biti kraj." (Taberani-hasen, J. Memić, br.1890) ili kako narod kaže: "Konac djelo krasi."

Danas su muslimani u najvećoj potrebi za primjenom ovog hadisa, pogotovo zbog onih koji ne voli islam niti muslimane, zbog pogrešnih informacija o propisima vjere islama. Ako svoje obaveze izvršavaš onako kako treba, tvoje djelo će biti omiljeno Allahu, dž.š., i On će te zavoljeti, a nakon toga bit ćeš omiljen i kod ljudi. Uz sve to ćeš pokazati pravu sliku svoje vjere, jer je to vjera pedantnosti, čistoće, reda i urednosti, samo je problem što su neodgovorni muslimani pogrešno prikazali vjeru, pa ljudi o njoj imaju pogrešnu predstavu.

Na ljepotu obavljanja poslova, korektnost i stručnost pri tome, ukazuje i ovaj hadis: "Zaista je Allah, dž.š., propisao ljepotu u svakom poslu, pa kada ubijate, lijepo to činite, i kada koljete, lijepo koljite, i neka onaj koji kolje naoštri svoj nož tako da prilikom klanja olakša životinji koju kolje." (Muslim) Iz ovoga se razumije da je ljepota i korektnost pri obavljanju poslova vjerska obaveza.

(islam.ba)