Od petka do petka: Nirha Efendić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 12. do 18. jula 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Nirha Efendić, viši naučni saradnik Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Petak, 12. jula 2024. godine

Dan poslije dženaze, Potočari su prazni i pusti. Poneki prijeratni stanovnik još je tu, povratnici sređuju kuće i avlije. Dan je džume i Musala je srećom opet prilično popunjena vjernicima. Izvlačenje iz konteksta riječi majke Munire od strane srbijanske premijerke Brnabić, kao i učitavanje pogrešnog značenja skandalozno je - reakcija na riječi očekivano gorda i dostojanstvena - spustite glavu i stidite se! Ako je neko sposoban da pročita riječi mira i poruke za bolju budućnost - gradite je radi svoje djece i unučadi - kao prijetnju, onda je zastrašujuće iz kakvih misli i košmara u glavi proističe njihovo čitanje u potpuno suprotnom značenju. Nije li to ista ona škola koja je upravo od Vučića došla, a to je da jedan muslimanski život vrijedi stotinu srpskih. Te sramotne poruke izgovorio je niko drugi do sadašnji predsjednik Republike Srbije, lično.

Subota, 13. jula 2024.

Već od deset sati u Srebrenici kreće program polaganja cvijeća na stratištima gdje su ubijani Srebreničani 1995. godine. Organizirano se kreće od Čaršijske džamije u Srebrenici, potom se polaže cvijeće kod zgrade Osnovnog suda u Srebrenici, stare Policijske stanice u Srebrenici, zgrade elektroprenosa u Potočarima, Budaku, Kravici, Novoj Kasabi, Orahovcu, Petkovcima, Brani, Kozluku, Branjevu i posljednjem zloglasnom stratištu, Pilici. Prema podacima do kojih sam do sada došla, u Pilici je ubijen i moj brat, koji je tog ljeta trebao napuniti 20 godina.

Noć je ipak lijepa, mirna i ljekovita. Obilježena je promocijom Kopče u Kiseljaku u organizaciji BZK Preporod, općinskog društva u Kiseljaku koje vrijedno vodi Benjamin Mujić.

Nedjelja, 14. jula 2024.

Na današnji dan, prije tačno petnaest godina, uz Božiju pomoć na svijet sam donijela zdravu djevojčicu. Dali smo joj ime Umihana. Ime je dobila iz tradicije, po našoj čuvenoj pjesnikinji, po ženi iz čije kuće je Poslanik uzdignut na Noćno putovanje - Isra. Bila je to jedinstvena čast koju mu je Svevišnji ukazao. Na tom putovanju Poslanik se osvjedočio u postojanje svjetova o kojima je svome narodu govorio, o Uputi koja je preko njega stizala.

U Americi se dogodio oružani napad na Donalda Trumpa. Prošao je okrznut. Mnogi mediji, upravo iz tog razloga, najavljuju njegovu pobjedu na predstojećim izborima. Svijet je usplahiren oko te vijesti na svim portalima, kao i u svim medijima. Sve druge vijesti padaju u sjenu ovog pokušaja atentata.

Dani su i dalje vreli, vode je manje. Sve nas neumoljivo podsjeća na naše nevolje iz prošlosti.

Ponedjeljak, 15. jula 2024.

Dani i noći su i dalje vreli, nigdje daška predaha. Vraćam se na posao i gomila zadataka je već na stolu. Odgovaram što je najhitnije trebalo odgovoriti, potom slažem. Umorna sam, ali dženaza je prošla i osjećam izvjesno olakšanje da sam i ove godine propratila sav program i prisustvovala dženazi u Potočarima. Ako igdje mogu naći mrvu mira 11. jula, onda je to tamo, s njima. Svakome ko je, unatoč teškom i vrelom danu, ipak došao na dženazu u Potočare, želim najiskrenije zahvaliti.

Popodne sam u Stalnoj izložbi Zemaljskog muzeja "Urbani život Bosne i Hercegovine u 19. vijeku" snimala dokumentarnu emisiju o sevdalinci za BH Telekom.

Utorak, 16. jula 2024.

U Frankfurtu sam naredna tri dana, ovdje je ugodnih 22 stepena. Neobično je da sam baš ovdje pojela afganistansku samosu kakvu nikada nigdje nisam probala, mislila sam da su pakistanske bolje. Sarajevo i širu okolinu zahvatio je talas iznimno visokih temperatura i vreline koje nikako da prođu.

Uz temperature i sparinu na koju nismo navikli zasjedaju nas vijesti koje nam nisu nove, a nisu, nažalost ni strane. Ne volimo ih čuti. Jedna takva je da se Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu nalazi u takvoj finansijskoj katastrofi da najavljuje svoje zatvaranje. Duboko osjećam ovaj kolektiv i nevolje kroz koje prolazi zadnjih trideset godina. Kao da se niko u ovoj zemlji nije zapitao zašto je gorjela Vijećnica. Sasvim sigurno nije zbog toga samo što je lijepo, orijentalno i reprezentativno izgledala, ona je u prvom redu zapaljena hicima s četničkih linija zato što je nosila simbol nacionalne biblioteke, a zemlja Bosna ne smije da ima naciju. Sve što je zadržalo simbol nacionalnog u državi Bosni i Hercegovini, osuđeno je na propadanje i zatvaranje i uzalud se mi pitamo ko je tome kriv. Krivi su svi koji se pretvaraju da vole ovu zemlju, a zapravo se gramzivo bore za svaki njen resurs, za ličnu korist i sujetu.

Večeras je noć uoči Ašure.

Srijeda, 17. jula 2024.

Danas je dan kada su pripadnici zloglasne paravojne srpske formacije Škorpioni pobili zarobljene Srebreničane u Trnovu 1995. Umjesto spomena na ovaj zločin, koji je dokumentovan čak i snimkom o izravnom ubijanju iz vatrenog oružja šest Bošnjaka, svjedočili smo kako delegacija EU odaje počast stradalnicima ukopanim na srpskom Vojnom groblju u Bratuncu. Sve se bojim da nije još živih srodnika i preživjelih sugrađana, danas niko ne bi položio cvijeće na ovo stratište.

Biden najavljuje povlačenje iz predsjedničke utrke ukoliko to njegovo zdravstveno stanje bude zahtijevalo.

Naša delegacija u Briselu bez mogućih milijardu eura, nije ispunila reformski program zbog opstrukcija iz entiteta RS.

Četvrtak, 18. jula 2024.

Nakon niza vrelih dana i noći čujem da je u Sarajevu konačno pala kiša. Vraćam se s nadom da će biti malo lakše narednih nekoliko dana do novog vala. Razmišljam o nagomilanim poslovima u Muzeju, recenzijama koje moram uraditi, ali i osigurati recenzente za pristigle radove koji su došli na poziv za 52. broj Etnološke sveske Glasnika Zemaljskog muzeja. Tu su i prve prijave na konferenciju povodom 250 godina od Fortisova bilježenja Hasanaginice koju planiramo održati u Zemaljskom muzeju krajem oktobra ove godine.

U Srebrenici mirno, organizirano se odlazi do mezara Hatidže Mehmedović, rahmet njenoj lijepoj i napaćenoj duši. Preselila je na današnji dan 2018. Ukopana je u porodičnom mezarju u Sućeskoj, svom rodnom mjestu. Za svog burnog i teškog života zračila je i snagom i znanjem i hrabrošću. Ostat će, između ostalih njenih vakufa, i činjenica da mi je kazivala mnoge usmene pjesme koje je zapamtila kao djevojčica od svojih starijih ukućana, ali i musafira koji su odsjedali u hanu njezina oca i djeda.

(Preporod.info)