Zbornik "Beharova sehara savremenih bošnjačkih priča" - Vjera u dobro kao svrha postojanja

Nakon raspisanog literarnog natječaja 2022. godine za nagradu „Isnam Taljić” i prispjelih 69 radova, stručni žiri je izdvojio 17 autora u 15 proznih i dva poetska priloga. S temom “Bošnjaci, svjedočimo da jesmo” inicijatori i organizatori: Islamski kulturni centar “Behar” (Grand Rapids, Michigen), Islamska zajednica Bošnjaka u Sjevernoj Karolini, te Islamski centar Belmont u New Yorku sačinio je zbornik s podnaslovom – „Beharova sehara savremenih bošnjačkih priča”.

Namjera je bila pokazati kako se perom i pisanjem brani svoja domovina i na taj način afirmira nacionalni, duhovni i kulturni identitet Bošnjaka. Žiri je u tom smislu imao izuzetno odgovoran i zahtjevan zadatak.

Predsjednik žirija akademik Ferid Muhić posebno je u predgovoru pledirao na samosvijest bošnjačkog bića pri čemu je istakao da su, i pored svega kroz šta su kao narod prošli, pisci - učesnici natječaja dokazali i „na najbolji način uvjerili da ona neuporediva dobrota i blagost Bošnjaka nije iščezla, da je njihova nepokolebljiva vjernost vlastitom nacionalnom biću i duhovnim vrijednostima itekako živa.” Živa riječ pisaca u ovome zborniku to najbolje svjedoči.

Njihova privrženost, odanost i dakako literarna umješnost nije izostala. Obraćajući se Bošnjacima, Amela Avdić-Unkić u pjesmi izričito poručuje: „Uči, čitaj / Perom svjedoči! / Da drugi ne bi ti mijenjali zbilju! / Da ne bi met'li zastor na tvoje oči! / Pa da ne znadeš kuda si hodio, / niti kuda treba da kročiš.”

Čuvanje i njegovanje svog bosanskog jezika otuda se nameće kao imperativ i motiv ove zbirke. Slijedeći pisani trag rahmetli Isnama Taljića, pisci su ovim odali i počast književniku koji je utro i osvijetlio put kojim Bošnjaci trebaju da kroče. I to na način, kako je to napisala u svojoj priči „Sat” Emina Đelilović- Kevrić, koja je izbjegavši u Njemačku na jednom času, o identitetu rekla: „Moja me vjera uči da je sve stvoreno odraz Božije moći i stvaranja.

Mi, Bošnjaci, svjedočimo da jesmo upravo to - oni koji iskreno jesu samo Božiji robovi ispunjeni potragom za konačnim svjetlom i smislom. To što nas neko istjera iz naših domova ne znači da je iz nas istjerao naš duh i duh vremena koji su naraštaji utkali u nas.” I druga priča - priča “Crno i bijelo odijelo” Enesa Topalovića progovara o izbjegličkim danima u Švedskoj u koju je izbjegao iz Kevljana i Prijedora.

A, to što je izbjegao leži i u ovom razlogu koji navodi: „Meni je moje ime lijepo pristajalo u djetinjstvu i mladosti u mom selu, ali kad sam sazrio i pošao u školu počelo mi je zagorčavati život.” Naprosto, nije se mogao školovati za učitelja, jer mu je to branio izvjesni Slavoljub. Na to je i stari Ertem u priči „Obraz” Senade Đešević (priča nagrađena za njegovanje govorne tradicije Bošnjaka) skrenuo pažnju: „Šuti, sinko ne hulji! Sve je bolje od bezvlašća kad svaštočine zagospodare. Daleko bilo!”

I, stvarno, daleko bilo od takvih štetočina i zločinaca koji nemaju morala, stida i obraza. Priče ostalih autora u ovoj zbirci razobličuju te i takve spodobe koji mrze druge samo zato što su oni bolji od njih, čime samo potvrđuju da nemaju ljudskog dostojanstva te da su spremni prodati ga za stotinjak eura (priča „Rubikova kocka” E. Subašića).

Velid Bajramović uočava u priči „U hladu naninih jablanova” kako kroz „historiju najviše stradaju oni koji su bili dobri” i oni koji ne bi ni mrava zgazili. Tu osobinu Bošnjaka neprijatelji su znali pa su je i iskoristili, No, „i dalje ćemo biti dobri, ali nikad više naivni”, zaključuje on.

Na tom fonu i prvonagrađena priča na natječaju pod nazivom „Bošnjaci, svjedočimo da jesmo” autorice Vernese Manov ukazuje na one koji pjevaju „o nestanku naše vjere mržnjom zadojeni.” Međutim, „čista vjera ne može nestati”, istaći će i naglasiti: „Bošnjaci vjeruju, hvala Allahu, dž.š. To ih i spašava!”, te posvjedočiti da poslije onoga što nam se dešavalo ‘9295 niko ne smije reći da sumnja u našu opstojnost i naš integritet.

Baš onako kako i naš književnik Isnam Taljić kazuje da Bošnjaci ne trebaju ni pred kim pognuti glavu. Ova zbirka bošnjačkih priča to i dokazuje.

(Selman Selhanović/IIN Preporod)