Od petka do petka: Fahira Fejzić-Čengić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 28. juna do 4. jula 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Petak, 28. juna 2024.

Najteže mi padnu ovakve prijelomne hefte, sedmice, u kojima napuknu dva mjeseca, jedan preko drugog - sad su se sudarili juni i juli 2024. jer na kalendaru obaveza listaš i juni i juli. Za razliku od solarne godine, u lunarnoj godini čisto - zadnja je hefta zadnjeg mjeseca, zul-hidždžeta 1443., pred Novu hidžretsku godinu. Nezapamćen zločin na Širokači, krvni porodični delikt za pravni jezik, užas za našu moralnu sliku: brat ubio brata i snahu pa se samoubio i sve skupa zapalio u vlastitoj rodnoj kući. Sličnih krvnih delikata učestalo objavljuju mediji. Rat je bio bolji, neko reče…Sjetih se da su nas još Ademovi, a.s., sinovi uveli u zločin iz zavisti, Kabil je ubio Habila, dakle, zločin je toliko star koliko ljudska loza.

Ako prolaze nekažnjeno tek tad su zločini opasni. Društva u kojima čuvari reda – policija i sudstvo zakažu moraju tražiti promjene.

U 'truhlom miru' kakav je dejtonski nastaju zločinstva koja vas prekinu. Kad mi stane dah jedna me otrežnjujuća rečenica pomogne. Napisao ju je Drago Jurak u knjizi 'Indijski psiho':

"Svaka nemoralna zajednica ili zajednica začeta u grijehu, ima tendenciju raspada. To je fizikalni zakon. Grijeh počinjen tokom stvaranja države širit će se njezinim kapilarima poput otrova. Umjesto novog svijeta i novog čovjeka pojavit će se korumpirana birokracija, politički gangsterizam, ciklična etnička čišćenja i izbuzemljeni ljudi".

Izbezumljeni ljudi rastu na bosanskim livadama na kojima su ubica i ubijeni natjerani da se bez pravednog mira i ratne odštete pomire, a da ubica nikad ne prizna grijeh i još se njime i ponosi. Ovaj pažnje vrijedan socijalni eksperiment još na dejtonsku farbu tukne. Etički bezdan. Besramlje likuje kezeći se svima s pitanjem: jesu li se udružili crna magija i bezdušje, frustracija i masovna psihoza, te svima treba dati samo što više hljeba i igara. Pjevaljki i mobitela s puno gigaaaa… Nek se jede i nek se pjeva dok gori Gaza i dok god u Beogradu ima mikrofona za nejač Bosne!

A petak je divan dan vjernicima, s mubarek džumom kao krunskim biserom u sebi. U petak je Adem, a.s., vjenčao Havu, Musa je vjenčao svoju ženu, Sulejman, a.s., je pomoću ismul-azama u gajbu preko snažnog Asira prenio Belkisin prijesto 'za treptaj oka' i vjenčali su se. Po Mesudu, r.a., prenosi se hadis da ko petkom odreže nokte do podne Allah, dž.š., će mu odstraniti bolesti do narednog petka. Hazreti Alija veli ko pusti suzu u petak sjedit će u Allahovom hladu. U petak je izveden Adem, a.s., iz Dženneta. U petak je bilo stvaranje dana.

Ovakvim lijepim riječima ponavljati i primirivati rasijane glave. Dok ne bude vrijeme da se tom rasijanošću udara na dušmane, ne ženu, ne brata, ne sestru, ne komšiju, ne prijatelja, ne rodnu kuću, ne samoga sebe. Skloniti se u tople skute mubarek dana.

Subota, 29. juna 2024.

I dok god ta nejač nema pojma šta je bilo prije dva'jest, tr'ijest godina, pištolji im u rukama, drogice i opijati posvuda dostupni, uz policiju 'neobuvenu i malobrojnu', koja je svratila na  piće u kafanu, po zabranama Logavine ulice parkirala svoja auta za vrijeme radnog vremena, pa hajd se ne pitaj - šta je u tome čudno? Ne mora niko nadgledati red i mir, to je za komuniste i truhle Evropejce… šta će nam red i mir, važno je napraviti selfi u Beogradu. Izbezumljeni mladi ljudi. Da li ih je neko lijepo odgajao, da li im je neko govorio o moralu, o porodičnoj historiji, o pravdi, nepravdi, o genocidu koji nad njima lebdi, o odgovornosti, o smislu njihovih malih života? O tome zašto su stvoreni i šta bi im trebala biti vizija i misija života? Je li se to u našim kućama više ne razgovara? Ne pripovijeda? Ne susreće? Je li to naši vrtići i škole ne nude moralne lekcije i moralne primjere? Je li to naši mektebi i medrese ne uče o visokim ciljevima roba Božijeg, o halalu i haramu, o Bogu i šejtanu, o životu i smrti, o Sudnjem danu na kom ćemo odgovarati za sva svoja djela? Gdje smo to toliko potukli i pali?

Stari je dedo kazao da će doći vakat kad će čovjek biti sretan ako sam sebe spasi, jer neće moći nikoga više. Eho rečenice odzvanja mi u duši, sve s nadom da će to tek doći, da još uvijek nije to taj vakat, da imamo kormilo u rukama i brodimo dobrim tokom vode.

Kad bi me još neko htio poslušati… Da, subota je dan nezgoda, nevolja, ne preporučuje se šišanje, brijanje, rezanje noktiju, u subotu je stvoren ruh.

Nedjelja, 30. juna 2024.

Ko preživi još ove popravne ispite i popodnevne vrele termine koji dolaze 'nek napiše memoare'. Tako i ja i moji studenti. S puno pažnje i posvećenosti im se obraćam i uz predavanja ukazujem trajno na moralne vrednote i odgovornosti za sve oko sebe. Većina posluša. Dok ih neki talasi bezumlja ne zakovitlaju.

Ali, ima jedno golemo ali na koje hoću ukazati. Iz vjere i duhovnosti. Tu nek se pronađu svi vjerski službenici svih konfesija, sve bule i muallime, svi imami i vaizi, muftije i nadmuftije. Zločin, smrt, nasilje, ubistvo, zvuk, osjet, srce - sve nauka proučava ali samo kao ono vanjsko i vidljivo, ali ruh ne proučava. I ne liječi ga. Oboljele duše niko više ne liječi. Taj sistem, taj naš ruh je vezan za Boga. A bezbožnoj nauci znanja o poštivanju božanskih zakona ne trebaju. Unatoč tome, na mikroplanu liječenja duša, trebaju raditi svi gore pobrojani. Liječiti onaj najnježniji i najsićušniji dio nas, naše atome, vodu u nama za koju dobre evlije vele da je sastavljena od dva dželala i jednog džemala, dakle dva atoma vodika i jednog kisika, (H2O) te tim najsigurnijim putem tražiti da popravimo njeno, vodino, odnosno insanovo stanje. 

Svijet melekuta (nevidljivi svijet) traži da popravimo stanje ruha i to tako što ćemo mnogo učiti Allahova lijepa imena. Ja mnogo učim Ajetul-kursijje gdje god stignem. Ojačavaju, osnažuju, čiste, nadahnjuju, smiruju, proljepšavaju. Nisu nam nekoć dovoljno glasno rekli da se češće vratimo sebi, udubimo u sebe, počnemo se promatrati i sastavljati naše razbacane komade u jedno. Kvantna fizika koju i vrapci na grani znaju, podsjeća nas da svaki tren i jesmo i nismo.

Ako to ipak ne stignemo od obuzetosti sobom, egom, položajima, varkama, spletkama, intrigama, naići će najveći spletkaroš i zavesti sve u nama, od dželala do džemala, od protona do elektrona, od duše do srca, od mozga do ruke i eto belaja, eto nasilja, eto ubistva, eto požara, eto užasa svih… građani svijeta su u strahu i u neznanju, ne znaš šta je gore. Sve ih oblikuje globalna industrija svijesti, stereotipi, predrasude, strahovi, mediji, pravo, politika, svi sve kontroliraju i samo nekima dopuštaju da misle. Vrli novi svijet.

Dodik piše o razdruživanju, puzajuće rasulo Bosne ne prestaje intrigirati, krajnje mutava i nepravedna vlast ni da mrdne. Ni sultani osmanski u doba dekadence ovoliko familijarnosti nisu dopuštali. Na djelu je svakovrsni revizionizam oko teških 90-ih godina, da je mučno koliko je bez svrhe i samoobmanjujuće, kako umiru pravi svjedoci tako se uzdižu ovi 'po narudžbi'. Naknadna pamet iz mira i drugog konteksta muti um narodu, kao da tih godina agresije jedne od najvećih vojnih sila Evrope, jugoslavenske vojske sa satelitima, potpunog embarga na naoružanje odbrambenim snagama BiH i bezizlaznim blokiranim gradovima od Drine do Une od Save do mora… kao da to uopće mijenja sivu dnevnost. Rahmetli Alija nije nikada nacrtao nijednu kartu podijeljene Bosne (njegova je prva autentična, koju je zvao laopardova koža, sve prošarana i nedjeljiva), to su mu crtali inoemisari poput Owena, Stoltenberga i ucjenjivali ga, on bi u njihovoj nemilosti (nisu krili odbojnost prema njemu) vraćao se u Sarajevo i pokazivao svojoj sviti šta je na djelu u i oko Bosne, pa bi zasjedali i odbijali sve redom te karte. Kad se ta imena epigona spomenutih u stenogramima danas pročitaju jasno je da su 'kuloarski djelitelji' bili efemerni i mahom pod zemljom. Zarad istine treba reći da je r. Alija u Dejtonu doslovno ucijenjen za potpis, rečeno mu je da ako ne potpiše da će Administracija proglasiti odbrambenu bosansku vojsku terorističko-islamističkom i gađati je dok se primicala Banjoj Luci, te svirati kraj oko ikakve budućnosti za Bošnjake i slobodnu Bosnu. Samo jednom je to priznao i napisao, ali slijepom je zalud namigivati. Lahko je mrtve prekopavati. On ni ostale svoje dušmane nije prokazivao, naprosto je bio otmjen u svim svojim poslovima. Rahmet mu duši plemenitoj.

Piše mi moja profesorica Emina Kečo, čudo je da smo ikako opstali kolika je islamofobija ovladala svijetom, i čini mi se da je to čudo bosansko ko čudo siročeta, bude bez ikoga pa opet nekako preživi. Ponekad se složim s mudrim hafizom Mehmedom Karahodžom, Lukmanom našeg doba, kad na 'Mesneviji' i u 'Sohbetu sa ženama Sarajeva', priznaje da ovu Bosnu Gospodar gleda k'o otrgnutog jetima pa prema jetimu vazda drugačije i pažljivije postupa. Mogli bi se nekako provući i u ova nadolazeća prijeteća vremena. Nedjelja je dobra za sjetvu, za gradnju kuća i džamija, u nedjelju je stvorena magla i prostor.

Ponedjeljak, 1. jula 2024.

Pijaca, dućan, banka, malo administracije, čekanja u redovima, cips, a valja i pisati. Nekoliko nedovršenih tekstova me čeka. Voljela bih sve dovršiti, jer poslije raspusta, insan onako raspuštan nerado se sjeća teških obaveza. A nema težih od pisanja i dumanja, šta, kako, koliko, kako pomoći. Nikad nisam ništa radila pa ni pisala ako nije imalo smisla za druge i ako nije moglo pripomoći, pa makar koliko zrno gorušice. Onaj Koji sve vidi mi je svjedok.

Gužve po uskim ulicama grada me svakog ljeta nagnaju da hodam uz tramvajske šine radije no uz središte gungule. Ko ostali 'ibadullah'. U dubokom zanosnom neznanju, te mase me podsjete na one devedesete kad se isto ili slično izbezumljeno hodalo, kupovalo, devize mlatile oko hotela 'Evrope', tračalo, bez zadrške. Ja sam za zadršku. Za ozbiljnost i malo više sjete i gordosti na svakom licu kojem je Bosna zavičaj. To bi nas učinilo dostojanstvenim i svojim. Barem onoliko koliko su npr. Islanđani, koji žive svoj san. Mimo svih protokola EU, MMF-a i sličnih skalamerija. Ove godine su odlučili da proizvedu sve što im hrane treba isključivo na svojim područjima, i to sve organik, bez pesticida, herbicida i hemije. I ustrajni u tome, od uličnog svirača do ministrice poljoprivrede. I niko ih ne dira, i ne opominje, jer su Islanđani. Možda bi nas satrapisali, pa ipak bismo mogli prestati uvoziti tuđu vodu kad svoje imamo na pretek, mogli bismo sve svoje voće i povrće i ono žitarica što prispije sami sebi prodavati i kupovati i u čuvene federalne rezerve pometati za slučaj gladi ili poplava ili drugih kataklizmi, mogli bismo sve ljekare odmah u jedan dan zaposliti kao što je to Tuzlanski kanton uradio za njih 67, mogli bismo i sve medicinske sestre i braću u jedan dan zaposliti jer ih fali, mogli bismo ulične zgubidane honorarno zaposliti u KJKP 'Rad' da ovaj napaćeni grad počiste svako jutro nanovo, da ne tuknu svi redom naši sokaci na usmrđeni otpad i truhlu hranu, mogli bismo sedmično i vodom oplakati ulice i šetnice da se smrad psećih i mačijih 'zapišaka' prelije i svježina zamiriše… mogli bismo… kad bi nam ikoja vlast radila ko što rade lokalne vlasti svuda po gradovima koje rado obiđemo, od Beča do Istanbula… Lijep primjer ovih dana stiže nam iz ASA bolnice u kojoj je sreću radnog odnosa nakon 27 godina radnog staža i izbjeglištva iz Palestine našao ovdje u Sarajevu, kao specijalista pedijatrije i hitne pomoći. Riječ je o Ahmedu Šahinu kome želimo sretan rad i ulazak u penziju u ovom lijepom gradu.

Fehim mi uz špricer-bozu na 'Slatkom ćošetu' poklanja knjigu 'Bošnjaci, svjedočimo da jesmo', koja je rezultat literarnog konkursa za priču na tu temu. Organizatori vrijedna ekipa iz zajednice Bošnjaka 'Behar' iz Sjedinjenih Država. Kao član natječajne komisije bila sam dio projekta. To su oni timski poslovi koje kad ih uradite tek nekad kasnije dočekate plod. To insana obraduje jako.

Na kahvi sa Senelom u 'Kući sevdaha' obradovah se što istražuje još jednog dobrog alima, hafiz S. Fazlića, fale nam mnogobrojne biografije i fali nam na tome izgrađeno dostojanstvo i ponos. Oboje se golemim trudom i radom ostvaruje. Heroji i herojsko doba. A mi svoje brzo zaboravljamo i začas omalovažavamo.

Ponedjeljak je dan trgovine i prodavanja, putovati je lijepo ovog dana, tad je stvorena voda.

Utorak, 2. jula 2024.

Nobelovac Bruce Lipton me oduševljava, kad god nešto o njegovom radu i istraživanjima proučim. Pokazao je egzaktno koliko na naš život utječe i placebo i nacebo efekat. Dakle, ako misliš dobro i bit će dobro, ako misliš zlo i bit će zlo. Njegovi su pokusi i zaključci genijalni, konstatirao je kako čovjek može proizvoditi vlastite moždane pilule. Ovim svojim stavovima. Iz pozitivnih misli dolaze određeni hormoni i oni izravno djeluju hemijskim reakcijama na tjelesne tečnosti. Tako je oca izliječio od raka. A znam i jednu našu Lejlu koja je sličnim putem izliječila svog oca od raka. Misli djeluju na DNK i time na hemijske procese u nama, a smireni govor sa ponavljanjima stvara sami čisti melatonin koji divno djeluje na organizam čovjeka. Zikr i fikr, dakle stvaraju melatonin. Kako ugodno.

Osvjedočujem se ovome na susretu sa sedamdesetak vrijednih žena koje djeluju na Travničkom muftijstvu, a kojima se skupa sa domaćicom Lejlom, rukovoditeljicom Safijom i muftijom Adilovićem obraćam dok one čista srca i pune ljubavi upijaju svaku riječ. Kako i koliko one mogu u radu na terenu pomoći osobi, porodici, džematu, zajednici. Iskustva im fascinatna, opseg djelovanja neograničen, pozitivna energija do neba, ljubav i vjera u svakoj crti lica. Koliko je lijepo vratiti se neposrednom susretu, direktnom razgovoru, onom najljudskijem u nama. Tako svoju novu knjigu naslovljava američka autorica, pedagog i psiholog Sharon Turkle 'Vratimo se razgovoru', nakon hiljada terapeutskih susreta s izgubljenim mladima generacijama iz tih bogatih i nesretnih sredina, koje više ne znaju razgovarati. Ne znaju usredotočiti pogled na ljudsko lice, ne smiju gledati u drugoga…

Aman jarabi, kad nas još i to stigne od bolesti iz ekraničke kulture, nakon nepovratne digitalizacije društva. Nameće nam se zato, jer ne valja. Kad ste još čuli da vam se nameće nešto što valja?

Usput, moram pohvaliti kolumnu koju čitam na portalu Preporod.info pod naslovom 'Mladi na internetu i u džamiji - klikovi, spektakl i stvarna promjena', ne nađoh ime autora, ali pogađa bit teme i dileme kako dalje u djelovanju ne samo u Islamskoj zajednici, već općenito među muslimanima naoružanim smartfonima.

Ako ikada ikome padne na pamet da recimo džumu predloži u online varijanti, znajte da je to kraj džematskog islama. Nije slučajno dragi Bog preko Svoga miljenika Muhameda, a.s., poučio nas da je sve bitno u našim životima i u našim zajedničkim ibadetima i poslovima raditi u direktnoj ljudskoj komunikaciji od oka do oka, od uha do uha, od srca do srca.

Kažu utorak se zautorčio, ne slučajno, ima u tom danu jedan zao čas, pa kad bi se u tom času pustila krv čovjek bi umro. U utorak je preselio Junus, a.s., spušten šejtan da zavodi narod, Azrailu je određeno da vadi duše, h. Havva je imala prvu menstruaciju, stvorena je noć i tmina.

Srijeda, 3. jula 2024.

Ko dnevno prati vijesti s informativnih portala može se razdružiti od dublje spoznaje stanja u kojem živi. Može se nasekirati i oboljeti. Zato je medijska dijeta najkorisnija stvar koju svako sam sebi može priuštiti. U odsustvu stvarnog istraživačkog profesionalizma, u namjernom izostanku rubrika i redanja vijesti po značaju i korisnosti, razvija se zarazno senzacionalističko izvještavanje, pristrasnih poluvijesti i mnoštvo propagandnih i marketinških trikova i plaćenih intriga da je ova dijeta prijeko potrebna. A dobar komentar ili korisna kolumna već su na izdisaju. Valja znati misliti. Valja znati to pretočiti u tekst. Ima mnogo načina kako korisnije svoje slobodno vrijeme iskoristiti, čitanjem knjiga i razgovorima s pametnijim od sebe, boravkom u prirodi, vrtlarenjem i slično, te tako vratiti sebe na 'fabričke postavke', normalnih ljudi koji misle svojom glavom i posjeduju zdravi razum. Sve je i dalje kako i treba biti. Sunce svoje poslove odrađuje, dan, noć, pšenica zrije 4,5 mjeseci, beba se razvija punih devet mjeseci, sahat ima 60 minuta, minuta 60 sekundi.

Očito je - desnica jača svuda po svijetu, da se to osjeti i kod nas, da najjačim resursima svijeta vlada psihopatokratija, da se svako treba pripremiti i boriti u životu na moralnim načelima, da gaji optimizam i zavrče šarafe a ne da zavrče fondove, kako napisa nedavno hafiz Sulejman Bugari. Očito je - da i kad najgori dani dođu i oni prođu i nakon njih dolazi novi dan. Osvane novo jutro i valja živjeti. Pripremati se za to novo jutro nužno je svakome. Kako? Tako kako svako ima svoj um i svoje ideje. Nema čovjeka bez bezbroj misli i ideja. Ići im u susret i raditi. Svakodnevno i marljivo. Da ruka dobra bude iznad ruke zla, da ruka koja daje bude gornja od ruke koja prima.

Kosmička vaga pravde i neumorni kudret-sahat ionako nikada ne prestaju vagati i mjeriti svačiju prolaznost zorno pokazujući da danas jesmo a sutra nismo. Svaki dan neko blizak ili poznat umre, i svako zna da je smrt jekin, pa ipak malo se ljudi priprema za dan smrti. I ostale važne dane koji dolaze nakon smrti. Čudom se ne može čovjek načuditi. Koja lahkomislenost, koja površnost i koja plitkost nas zabavlja. Sladoled, more, sunce, nova serija ili čudesni horor, pare s lahke strane i eto gdje smo…

Kod kuće preslažem knjige. Mnogo ih je. Svaki dan odnekud neka nova. Piše se, čita se. Odjednom postaju nedostupne kad su u dva sloja poredane. Ovo čekam deceniju, ako ne više. Knjige su najbolji prijatelji, najbolji svjedoci trajanja, i ništa ih ne može zamijeniti. U to će se uvjeriti i digitalni nomadi kad naredni put ponovo malo duže struje nestane. A kad malo duže struje nestane, bit će to prilika da se pitamo kako to da smo ovako malodušno i nezahvalno traćili vrijeme.

Vrijeme.

Čudesno zdanje, stanje, uokrug. Vrijeme, najveća vrijednost insanu.

Boli ova Gaza i dalje. Neki stignu svu statistiku pobrojati i poredati, tako da vas muka uhvati. Umjestio da se Gazi svakako pomogne, javno i tajno, i mir uspostavi, na 270. dan agresije na ovu divnu enklavu, petina stanovništva je u ekstremnoj gladi, djeca, starci, trudnice, porodilje, mlade majke, bukvalno gladuju, pa i umiru od gladi, valjda najteže smrti na svijetu. Jedan je švedski pisac napisao roman 'Glad', pretežak i za čitanje a kamoli doživljaj. Ne znam da sam težu knjigu čitala. A prolazim svojim ulicama i ibretim se količini bačene hrane po kontejnerima, oko njih, po ćoškovima… kako li se lahko insan uzoholi. A kako bi lijepo bilo da nije tako. I da u Sarajevu koje je gladovalo nikad ne bude bačene hrane!!!

Kad sam ovog januara putovala u Beč, te noći je zapadao veliki snijeg u Sarajevu i osvanuli smo u debelom minusu. Ali vrijedna posada Austria airlinesa na nogama je bila već od pola 6 ujutro. Nikada ranije nisam vidjela da su i krila i trup aviona potpuno bijeli sa dvadesetak cenata snijega i leda na sebi, i da su faktički prozorčići bili sami led. Obradovalo me što i na našem sarajevskom aerodromu postoji topla voda i zračne tople pumpe koje su začas otopile snijeg i led, otopile prozore i let je mogao startati. Ko ni ovakve promjene nabolje u našoj domovini ne vidi, zaista se može reći da je 'slijep kod očiju'. Mene silno obraduje svaki potez, svaki korak i promjena nabolje koje primjećujem. A nije da ih nema.

Jednog dana naše će se potomstvo ipak voziti po autoputevima, uzduž i upoprijeko Bosne. Jednog dana rijeke će nam biti blistave i lijepe k'o nekad davno, a mnogi će se ipak vraćati u svoje zavičaje, ma kako primamljiv bio ovaj ludi vrli svijet mamipara. Zašto ne spomenuti i lijepo uređene žardinjere na malim mostovima preko Miljacke, obnovljene historijske natpise nad svima njima, lijepe i svježe fasade na važnim historijskim zgradama grada Sarajeva, posebno u starom jezgru grada (Beledija ili čuveni zatvor posebno je svanuo), i nema sumnje ovo ide u prilog gradonačelnici Benjamini. Ona očito svojim ženskim pozitivnim kodom doživljava ovaj grad kao svoj dom i svoju porodicu, a sve dok svaki politički subjekt i ekonomski moćnik ne bude doživljavao svoj posao i zajednicu u kojoj živi kao svoj dom i porodicu, nećemo imati značajnijeg napretka. Ovo je moj rahmetli Hasan stalno ponavljao. I uistinu je tako! Preletači će prelijetati nadmećući se ko će više, ko će bolje ugoditi strancima, sve što visi će da otpada, posebno ovi što politiku i moć doživljavaju kao lični plijen, a ostat će samo ono što dragi Bog očuva, a On svakako hoće ovdje pobjedu, pa bit će sretni koji je dočekaju!

Kažu da je lijepo važne poslove započinjati srijedom, mnoga ulema je svoje dersove počinjala srijedom (Burhaneddin, r.a,. ili Ebu Hanife). U srijedu je stvoren nur, to je dan blagoslova, stvoren je biljni svijet.

Četvrtak, 4. jula 2024.

Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH u Italiji predložio da Italija usvoji rezoluciju podrške nezavisnosti i suverenitetu BiH pa ga ismijava neki dio bh. medija. Vjerovatno je akcenat na cjelovitosti zemlje jer puzajuće rastakanje, kiprizacija ili podjela Bosne, mirno razdruživanje kako već zvali neprijatelji države Bosne i Hercegovine procese koje vodi SANU i Srbija, SPC sa Svesrpskim saborovanjem, a ne neznanje da je Italija među prvim državama priznala našu zemlju još 1992. Nakon Rezolucije o genocidu u Srebrenici, R-A/78L57, koju je usvojio najviši organ političkog svijeta, Ujedinjeni narodi, 23. maja 2024., u 16,00 sati, pojačava se ova rezolucijska diplomatska forma vođenja politike, u koju bi svakako trebalo uvrstiti i rezoluciju o Sarajevu. Često s koleginicom Halimom to primjećujem. Gradu paćeniku, gradu stradalniku sa najdužom opsadom u povijesti mirnog doba svijeta. Ta naizgled formalna faktografija ostaje kao povijesni svjedok događanja u svijetu, ma kako deklarativna i papirna bila. I mali mrav je ponio kap vode da ugasi vatru na lomači potpaljenoj pod poslanika Ibrahima, a.s., pa na ismijavajući komentar koga ta kap može spasiti hladno je odgovorio, uglavnom nikoga, al' nek se zna na kojoj sam strani. S druge strane, osjećaj patriotske ljubavi prema domu, porodici, gradu, selu, zavičaju je toliko imanentan ljudskom biću da nema časnije uloge od one braniteljske i spasilačke naspram tog doma, porodice, grada, sela…I ona je uvijek korisna za ponoviti je i ponositi se njome. I nadasve biti pripravan!

Ne reagiraju državni organi, zakonodavna i izvršna vlast, posebno se oglušuje sudska vlast, famozni VSTV o antiustavnom, separatističkom djelovanju manjeg entiteta s Dodikom na čelu, bh. političari, što bi se reklo, iz režimskle garniture također 'mudro šute', tako da otpor stiže iz daleko manje čujnih krugova poput bošnjačke opozicije u RS-u, opozicije u Sarajevu i nevladinih organizacija na čelu sa Krugom 99. Pod geslom 'Bosna je bosanska' pokušavaju spasiti barem intelektualni obraz u uspavanoj domovini, pošto su im mogućnosti jačeg utjecaja smanjene samom pozicijom nevladinog sektora. Glas nekolicine važnih intelektualaca je važan, jak i nedvosmislen, oni 'čuvari Bosne' misle Bosnu kao cjelovitu, nedjeljivu i građansku državu koja svakom čovjeku na svakom pedlju zemlje nude sva moguća prava. Usamljeni su krik u trenucima koji se slamaju ko domino kocka-pad, od velikosrpske laži i snažne propagande kojom pozivaju na mirno razdruživanje dva entiteta. Nova je to usijana uljana lokva koja prži, nakon Svesrpskog sabora 2024., nakon 'Načertanija 1844., nakon Memoranduma SANU 1 - 1989., nakon Strateških ciljeva srpskog naroda u BiH 1992., nakon  Memoranduma SANU 2 - 2011. Metodom Dobrice Ćosića definiranim da je srpska laž najmoćnije oružje ovog balkanskog naroda koji evo barem 200 godina remeti stabilnost, mir i posebno opstanak Bošnjaka, nastavlja se falsificirati historija, prošlost, sadašnjost, budućnost. Tekst 'Sporazuma o regulisanju odnosa RS-a i Federacije BiH u skladu sa Dejtonskim sporazumom' pisan ćirilicom na srpskom jeziku objavio je portal 'Saff' na hrvatskom jeziku i latinici. Tzv. dokument ima 15 članova. Tekst govori o' dobrosusjedskim odnosima između Rs i Federacije', naglašava 'suverenitet strana što će reći entiteta' i potcrtava kako je RS starija od Federacije, 'RS nastala 9. 1. 1992., a Federacija 18. 3. 1994.' što je cinizam, laž, falsifikat u odnosu na kontekst sam po sebi. Niti jednim slovom se ne spominje Bosna i Hercegovina, i kako su entiteti rezultat banalnog Dejtonskog mirovnog ugovora, a ne da su se entiteti sami sobom dogovorili da će tvoriti BiH, a sad eto više neće pa se razdružuju. Dokumentom se naglašava 'da će međuentitetska granica postati stvarna granica nakon trogodišnjeg prelaznog roka.' Čak se omogućava i dvojno državljanstvo između RS-a i Federacije. U prelaznom periodu od tri godine strane će imati zajedničku valutu, carine i PDV sistem ali u odvojenim kancelarijama.' Sporazum bi trebali potpisati premijeri Višković i Nikšić.

Umjesto da su svi na ulicama i protestima, umjesto da parlamenti zasjedaju dan i noć, umjesto da sva zvona zvone na uzbunu, sudovi i tužilaštva reagiraju na državni udar, pohapse zavjerenike, da su svi spremni braniti stvarne hiljadugodišnje granice nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, strani faktori također da viče i bune se, u Bosni je sve mirno. Da sve skupa nije tragično, bilo bi komično, ali uistinu je dosad najdublji cinizam i prijetnja raspadu svih vrijednosti, odnosa i pravnih regula u državi. Smetena klika na vlasti bez zajedničke reakcije, bez ozbiljnog odgovora, bez damara, reklo bi se. Kao da neka golema proširena magija obenđijava sve građane, ljude i žene koji se ponašaju kao da se sve ovo ne odnosi na njih, i kao da će neke silne dobre vile opet pronosati sve nas i probuditi nas u začaranoj sobi s baldahinom i ispunjenim željama. Odsustvo liderstva, harizme kod bilo kojeg aktualnog političkog lica, odsustvo bosanskog pravnog uma i brzog odgovora s protutežom, slama volju za borbu ostatku naroda. Pojedinačne disonantne izjave, čak i dobronamjerne, ne ostvaruju cilj jer probosanska brana je očito pukla, i voda nešto krupno nosi, što bi kazao Lajoš Zilahi u istoimenom romanu 'Voda nešto nosi'. Koga će odnijeti samo se može slutiti.

Kažu da je četvrtak dan ispunjavanja želja. Ibrahim, a.s., je tad došao u Egipat i bio ljubazno primljen, dobro je ići vladarima za rješenje molbi, tad je stvoren životinjski svijet.

(Preporod.info)