Od petka do petka: Mensur Pašalić
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 14. do 20. juna 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info sa hadža piše Mensur Pašalić, voditelj Odjela za džemat i imamet u Upravi za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Petak, 14. 6. 2024.
Mubarek je petak u Blagoslovljenoj Mekki, elhamdulillah! Danas su pred našim hadžijama brojni ibadeti, oblačenje ihrama te zahtjevan odlazak na Arefat.
Prethodne večeri je, do kasno u noć, rukovodstvo hadża imalo sadržajan sastanak sa vodičima, šerijatskim konsultanticama i vođom medicinskog tima radi adekvatnih priprema za uspješnu realizaciju predstojećih obreda hadža.
Sabah-namaz sam klanjao u Haremu koji je udaljen od našeg hotela svega tri minuta vožnje besprijekorno čistim autobusima. Vozači, mahom Egipćani, su stručni, srdačni i susretljivi spram hadžija koje primaju sa osmijehom i flašicom okrijepljujuće hladne vode.
Nakon ranog doručka spremamo se za džumu-namaz. Prethodnog petka sam sa Muhedinom pješačio do Harema tridesetak minuta, jer je saobraćaj bio blokiran.
Ovoga puta, maestralnom organizacijom nadležnih i transportiranjem značajnog dijela hadžija na Minu, autobuski prijevoz do Harema je funkcionirao te smo i ovu džumu komforno klanjali u Mesdžidu-l-haremu.
Tradicionalnu "ićindijsku" kahvu smo popili sa g. Sabahudinom Klisurom, načelnikom Fojnice koji je iskazao želju da iz drugog dijela Mekke dođe u hotel Meridijen i kahvom počasti fojničke hadžije. Muhabet je bio srdačan, iskren i emotivan. Konstatirali smo da je blagodat imati moralnog, obrazovanog i posvećenog načelnika koji je, pored drugih volonterskih aktivnosti, čak dvadeset i četiri godine član džematskog odbora svoje džamije.
Nakon jacijskog namaza obukao sam ihrame i zanijetio hadž za mog dedu Rasim-agu Čohadžića koji je preselio na ahiret davne 1950. godine. Bio je poznati fojnički derviš i kahvedžija u svojoj bosanskoj kafani "1001 noć". O njemu je pisao šejh Mustafa-ef. Čolić koji 1941. godine dolazi za imama u Fojnicu pa u kafani zatiče kahvedžiju Rasim-agu kako u pauzi od gostiju "devami" Delailul-hajrat. A Zijah Dizdarević, najpoznatiji bosanskohercegovački pripovjedač spominje ga legendarnom narudžbom kahve "Rasima-aga, jednu sa dva".
Dragi dedo, iskreno molim Allaha da ti od tvog unuka ukabuli ovaj bedeluk-hadž!
Subota, 15. 6. 2024.
Ahmed-ef. Skopljak, vrijedni i predani vodič Grupe 37, obavještava nas da u 7.30 sati krećemo ka Arefatu. Uz zajednički nijjet, telbijju i tekbire na Arefat smo stigli bez ikakvih problema.
Naše hadžije su smještene u deset klimatiziranih šatora sa prostrtim ćilimima, a svaki hadžija je imao fotelju-ležaj, prekrivač sa jastukom i suncobran. Tokom Arefata hadžijama su poslužena tri obroka, a kahve, čaja, vode i sladoleda je bilo u izobilju. Sve navedeno, kao rezultat izuzetne Rijasetove organizacije, omogućilo je hadžijama da se posvete ibadetima i smjernim dovama Milostivom koje su učili sjedeći i stojeći.
Podnevski i ikindijski namaz smo klanjali zajedno i skraćeno, sa jednim ezanom i dva ikameta. Nakon proučenog tespiha i dove priređen je tradicionalni arefatski program koji bijaše satkan od učenja ajeta iz Časnog Kur’ana, ilahija i kasida te sadržajnih, informativnih i nadahnutih obraćanja uleme: Dževad-ef. Hadžića, rukovoditelja Ureda za hadž i umru, Izet-ef. Čamdžića, glavnog vodiča, te muftije Nusret-ef. Abdibegovića, reisul-hudždžadža.
Dragom Allahu sam zahvalan na ukazanoj prilici, časti i povjerenju da otvorim arefatski program, moderiram njime te proučim završnu dovu.
U predakšamsko vrijeme arefatsku dovu je na arapskom i bosanskom jeziku proučio Nusret-ef. Abdibegović, reisul-hudždžadž, a naše hadžije su stojeći, okrenuti prema kibli, uz tople suze iz dubine mu’minskih srdaca, iskreno i glasno izgovarale "amin".
Time smo finalizirali arefatske ibadete te izvršili temeljni i obavezujući hadžski šart, boravak-stajanje na Arefatu.
Od akšama hadžije su organizirano i etapno, uz vođstvo svojih neumornih vodiča, autobusima preveženi do Muzdelife.
Ja sam sa kolegom Hasibom ostao uz 450 hadžija koji se zbog zdravstvenih razloga nisu smjeli uputiti ka Muzdelifi i Mini. Rijaset je, stoga, angažirao devet autobusa kojima smo ove hadžije dovezli u hotel u Mekki u periodu od 21.00 sahat do 1.30 sati narednog dana. Za njih su kamenčiće na velikom džemretu bacile druge hadžije. Osobno, zahvaljujem Izet-ef. Čamdžiću koji je to učinio za mene.
Allah im svaki hajr podario!
Nedjelja, 16. 6. 2024.
Danas je Kurban-bajram.
U hotelu klanjamo sabah-namaz sa hadžijama koje smo prevezli direktno sa Arefata.
Pred podne-namaz krećem ka Haremu radi obavljanja hadžskog tavafa i sa'ja. Izlazeći iz autobusa susrećem se sa h. Begom Korkutovićem i njegovim bratom Mevludinom koji su pošli na podne-namaz. Prethodna četiri dana smo dogovarali susret i kahvu, ali nismo uspjeli. Sada smo, Allahovim emrom, pred Mesdžidul-haramom i oni mi se pridružuju u tavafu i sa'ju. Zajedno smo, uz učenje tekbira, salavata i različitih kur’anskih i Poslanikovih dova, obavili tavaf, klanjali kod Mekami-Ibrahima, pili Zemzem te završili sa'j. Radosnih čehri mubarećlejsali smo obavljanje hadža te se uputili ka hotelu radi šišanja i skidanja ihrama. Braća Korkutovići su, inače, iz Neđeljišta, a blizu dvadeset i pet godina žive u Carlisle, SAD, gdje daju značajan doprinos funkcioniranju i razvoju džemata. S rahmetom smo se sjetili njihovog brata hadži Zuhdije koji je tokom agresije teško ranjen, a neophodna amputacija noge je izvršena bonsekom i bez anestezije. Sve je to hadži Zuhdija stojički podnio, s hanumom djecu izveo na Pravi put pa obavio i hadž. Allah mu džennet podario!
Nakon šišanja i skidanja ihrama bajramsku kahvu smo popili u sobi hadžija Korkutovića sa hadži Enesom Gutom, hadži Aldinom Camovićem i hadži Bećirom Arzićem. Uz zlatnu džezvu, bosanske lokume i muhabet o poznatim alimima, mudrim šejhovima, bošnjačkoj tradiciji, politici i budućnosti, obilježismo Kurban-bajram izvan naše domovine. Inače, neumorni h. Bego je preuzeo za mene bacanje kamenčića na Mini drugi i treći dan. Allah ga počastio svakim dobrom!
Uvečer me je hanuma obradovala informacijom da je ovog Bajrama i naša jednoipogodišnja unuka Zejna djelila kurbane sa svojim bratom Zejdom, elhamdulillah.
Inače, moja devedesetogodišnja tetka, hadži Zineta-hanuma, kćerka dede Rasim-age, uz suze radosnice je primila vijest da je definitivno obavljen hadž za njenog babu. Allah ga džennetom nagradio!
Ponedjeljak, 17. 6. 2024.
Nakon sabah-namaza obavljam oproštajni tavaf. Dovim u blizini Kabe za din-islam, zdravlje, sreću, nafaku, bereket i porodični mir. Molim Milostivog za naš plemeniti i hrabri bošnjački narod, za našu Islamsku zajednicu pod vođstvom Reisul-uleme koju zajedno gradimo kao bastion naših univerzalnih vrijednosti, za slobodnu i prosperitetnu državu Bosnu i Hercegovinu do Kijametskog dana jer, rekao je svojedobno r. Omer Pobrić, "kakva bi to bila Bosna bez miruha islama, a kakav bi to bio islam bez države Bosne i Hercegovine?". U dovama su mi dragi merhumi koji mi jako nedostaju, bosanski šehidi koji su poput svijeća koje sagorijevaju sebe da bi osvijetlile prostor drugima te poimenično moji prijatelji koji su svakog petka u mojim džumanskim dovama, jer su bili uz moju porodicu kada nam je bilo najteže.
Rastanak od Kabe je bio sa ahom, suzama i pitanjem da li će moje oči ponovo vidjeti Bejtullah.
Tokom popodneva posjetio me je prijatelj Dževad Alić iz Strazbura. Bratski smo razgovarali o hadžu, dragim insanima, džematu i našoj Bosni. Inače, Dževad je iz Kozarca i tri mjeseca je kao dvanaestogodišnjak bio zatočen u logoru Trnopolje sa mamom Semkom i osmogodišnjom sestrom Dževidom. Sve te tegobe i presije hadži Dževad je prevladao i sa porodicom je jedan od stubova džemata u Strazburu koji je prošle godine izgradio predivni Islamski centar.
Iza jacije sa kolegama Bahrudinom i Hasibom krećem ka Svjetloj Medini radi pripreme smještaja hadžija u hotelu Maien Taiba.
Putujemo savremenim, brzim i čistim vozom koji povezuje dva harema, Mekku i Medinu.
Tihim učenjem salavata pripremam se za susret sa Poslanikom, njegovom džamijom i Medinom, gradom Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
Utorak, 18. 6. 2024.
U Medinu smo stigli u 1:30 sati. Dakle, 430 km prešli smo za dva sahata i deset minuta.
Tokom putovanja intenzivno sam razmišljao o Poslaniku, njegovoj hidžri iz Mekke u daleku Medinu, neizvjesnostima i iskušenjima koje je podnio sa Ebu Bekrom, ne da bi sačuvao goli život nego da bi sačuvao, razvio i afirmirao neuništivu ideju tewhida.
Nakon smještaja u hotel, u 2.30 izašli smo na večeru, kupili poznati brost koji smo pojeli u obližnjem parku sjedeći na travi. To iskustvo nas je vratilo u dječačke dane bezbrižne igre i sretnih lica.
Uz realizaciju zadataka, namaze obavljamo u Poslanikovoj džamiji koja je od hotela udaljena svega pet minuta lagahne šetnje.
Srijeda, 19. 6. 2024.
Završavam hatmu koju sam počeo učiti u Mekki pred duše mojih roditelja Salke i Šehzade (Čohadžić), deda Mustafe i Rasim-age, nana Zibije (Ivojević) i Zulejhe (Mujabašić), punca Refika Topalovića i punice Rahime (Karahmet), mog medresanskog stipenditora hadžije Šaćira Selimovića i njegove hanume Rabije (Zulum) te ostalih dragih merhuma.
Neka im svima Allah podari Svoj rahmet i magfiret!
Četvrtak, 20. 6. 2024.
Danas sam sa kolegama Bahrudinom, Safetom, Belminom i Hasibom posjetio Revdu, jednu od džennetskih bašći. Iznimno dragocjeno vrijeme proveo sam u namazu, učenju Kur’ana, salavata i dova. Neopisiva emocija je biti uz kabur poslanika Muhammeda, a.s., i nazvati mu selam: Es-selamu alejke ja Resulallah, ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Takvi momenti mi bijahu inspiracija da u Poslanikovoj džamiji "u dah" napišem sljedeće stihove:
"Čitavog života žarko sam žudio
S tom željom se iz snova budio
Da zijaretim Medinu, grad našeg Poslanika
Muhammeda, Allahovog miljenika.
Učio sam salavate i selame
Razmišljao i noći i dane
O trenu kada ću u Revdi biti
I svoju ljubav prema Poslaniku
U riječima sliti
Es-salatu ves-selamu alejke ja Resulallah!
Maštao sam o ljepoti zelenog kubeta i Poslanikove džamije
U kojoj sa svih strana svijeta
Milioni muslimana još od Resulovih dana
Sriču neispričanu priču
Es-salatu ves-selamu alejke ja Habiballah!
I bosanski musliman učini sedždu u ovoj džamiji
I bosanska muslimanka u keranoj šamiji
Šukur čine Velikom Allahu
Što stigoše dragom Resulullahu
Da mu uruče selame bosanskih muslimana
Koji će ga slijediti do Kijametskog dana
Es-salatu ves-selamu alejke ja Šefi’allah!"
Medina, 20. 6. 2024.
(Preporod.info)
