Mostar: Predstavljena knjiga o životu i radu Šerifa Arnautovića

U organizaciji Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu i Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru sinoć je u Centru za kulturu Grada Mostara upriličena promocija knjige „Od Mostara do Beograda: politička i društvena djelatnost Šerifa Arnautovića“ autora Mehmeda Hodžića.

O knjizi su, pored autora, govorili prof. dr. Faruk Taslidža, prof. dr. Adis Zilić i dr. Hana Younis, dok je promociju moderirala dr. Dženita Sarač Rujanac.

Na promociji je istaknuta važnost ovoga djela za razumijevanje složenih društveno-političkih procesa kroz koje su prolazili Bošnjaci krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Knjiga svojim istraživačkim rezultatima već sada predstavlja vrijedan doprinos savremenoj historiografiji i razumijevanju pozicije naroda, posebno Bošnjaka, na prostoru Bosne i Hercegovine u vrtlogu geostrateških mijena na tlu Evrope.

Nedostatak analitičkih osvrta na ličnost Šerifa Arnautovića u zvaničnim historijskim tokovima bio je osnovni motiv kojim se Hodžić rukovodio tokom izrade ove studije, s ciljem jasnije artikulacije stavova tadašnjih vodećih bošnjačkih političara.

– Vidio sam da je ta osoba bila izuzetno prisutna u tadašnjim društveno-političkim dešavanjima i prosto mi je bilo nevjerovatno kako ne postoji zasebna studija, monografija o ovome političaru – istakao je Hodžić.

Prema njegovoj ocjeni, Šerif Arnautović, s obzirom na ulogu koju je imao, funkcije koje je obavljao, kao i po svom karakteru, odstupao je od ustaljenih matrica i tadašnjih normi ponašanja.

– Kroz njegovu biografiju možemo vidjeti sve te lomove u cjelokupnom društvu, posebno među bošnjačkom komponentom bosanskohercegovačkog društva. Kroz sagledavanje ovakvih pojedinaca možemo vidjeti da nije sve crno-bijelo. To je tipičan stav historijske nauke – nema crno-bijelih prikaza. Dakle, sve je nekako u sredini, sivo i mora se sagledati sa više strana, iz više diskursa. Arnautović je izuzetno dobar primjer jednog takvog političara, sa svim svojim oscilacijama i promjenama mišljenja. I bez obzira na to, imao je kontinuitet u svojim stavovima koji se može iščitati iz ove knjige – pojasnio je Hodžić.

Šerif Arnautović rođen je u Mostaru, gdje mu se otac doselio iz Bitolja, što ni najmanje nije utjecalo na to da se uvijek snažno zalaže za nacionalnu posebnost bosanskohercegovačkih muslimana, odnosno Bošnjaka.

– Nikada za sebe nije tvrdio ni da je Srbin ni da je Hrvat, iako je u određenim momentima bio u nekim koalicijama i dogovorima sa pripadnicima jedne ili druge strane, ali ono što je izričito uvijek isticao jeste posebnost bosanskohercegovačkih muslimana, odnosno Bošnjaka. Tu se može prepoznati njegov odnos prema nacionalnoj identifikaciji – kazao je Hodžić.

Prema njegovom zapažanju, Arnautović, koji je čitavo desetljeće bio vakufsko-mearifski direktor i praktični vjernik, u analizama političkog djelovanja može se posmatrati i kao sekularista, jer je u okviru tadašnjih organa Islamske zajednice, odnosno vakufsko-mearifske uprave, potencirao razvoj institucija koje će bošnjačkoj omladini omogućiti i vjersko i svjetovno obrazovanje.

Hodžićeva knjiga je prilagođena verzija njegovog magistarskog rada u kojoj se, pored kompletnog života Šerifa Arnautovića, autor osvrnuo i na prelomni period muslimansko-bošnjačkog stanovništva koje je bilo suočeno sa pukim preživljavanjem, što je istakla i dr. Hana Younis.

– Arnautović je kompleksna politička ličnost. Dosta često bio je u opoziciji, ali i u poziciji. Imao je važne političke uloge. Bio je blizak vlastima, posebno u kasnijem periodu nakon zatvora koji je preživio, kada je promijenio određene stavove. Kolega Hodžić nije upao u zamku da ga idealizira, nego je to sve iznio na jedan stručan i ozbiljan način – kazala je Younis.

Knjiga sadrži i biografske fragmente iz života Šerifa Arnautovića sa svim njegovim životnim i ličnim izazovima, što joj daje dodatnu dimenziju i omogućava čitaocima jasnije razumijevanje historijskih okolnosti.

– Ogromne promjene su se desile u periodu njegovog života – od austrougarske okupacije, odlaska Austro-Ugarske, formiranja Kraljevine SHS, pa do Kraljevine Jugoslavije. Sve su to brze promjene koje se kroz ovu knjigu jasno mogu pratiti. Može se vidjeti koliko je bošnjački narod često bio u dilemi ‘kuda dalje’. Nisam sigurna koliko smo se uspjeli iščupati iz toga ni danas, ali ovo može biti prilika da vidimo kako se to dešavalo prije 100 godina – naglasila je Younis.

Monografija Mehmeda Hodžića predstavlja značajan doprinos jačanju kulture sjećanja i poticaj za nova istraživanja o ličnostima koje su oblikovale političku i društvenu historiju Bosne i Hercegovine.

Politički put Šerifa Arnautovića

Šerif Arnautović bio je istaknuti bošnjačko-muslimanski političar s kraja 19. i početka 20. stoljeća, čija je djelatnost obilježila borba za vjersku i vakufsko-prosvjetnu autonomiju u Bosni i Hercegovini tokom austrougarske uprave. Politički je stasao u Mostaru, gdje se već u mladosti profilirao kao kritičar vlasti i aktivan učesnik autonomnog pokreta, posebno nakon slučaja Fate Omanović 1899. godine. Kao elokventan i angažiran javni djelatnik učestvovao je u pregovorima s vlastima te zagovarao saradnju muslimana i pravoslavaca radi očuvanja njihovih prava.

Zbog svog opozicionog djelovanja bio je izložen represiji – interniran je 1902. godine, a potom i osuđen na zatvorsku kaznu 1903, što je dodatno učvrstilo njegov politički autoritet. Bio je jedan od ključnih ljudi u osnivanju Muslimanske narodne organizacije 1906. godine i važan akter u političkom organiziranju Bošnjaka. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine postupno prihvata novu političku realnost te 1909. postaje vakufsko-mearifski direktor.

U kasnijem političkom djelovanju isticao se kao zastupnik u Bosansko-hercegovačkom saboru, gdje je branio interese muslimanskog stanovništva, te kao jedan od inicijatora ujedinjenja muslimanskih političkih snaga 1911. godine. Tokom Prvog svjetskog rata ostao je lojalan Austro-Ugarskoj, protiveći se stvaranju jugoslavenske države, ali se nakon 1918. prilagodio novim okolnostima i nastavio politički angažman u Kraljevini SHS.

Nakon izbornog neuspjeha 1920. privremeno se povukao iz politike, da bi se ponovo aktivirao tokom Šestojanuarske diktature, kada ponovo preuzima funkciju vakufskog direktora i postaje senator Kraljevine Jugoslavije. Njegova kasnija karijera bila je manje zapažena, a okončana je ostavkom 1933. godine. Umro je 26. januara 1935. godine.

Arnautović se smatra jednim od najvažnijih bošnjačkih političkih aktera svoga vremena, prepoznatljivim po borbi za autonomiju muslimana i naglašavanju njihove posebnosti u odnosu na druge južnoslavenske narode. Zbog svojih političkih zaokreta dugo je bio zanemaren u historiografiji.

(H.E./Preporod.info)