Posjetom šehitlucima i časom historije obilježena 32. godišnjica oslobođenja Mostara

Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Grada Mostara danas je posjetom mostarskim šehitlucima u Blagaju, Liska haremu, Drežnici, Potocima, Vrapčićima i centralnim mostarskim Šehitlucima obilježila 32. godišnjicu oslobođenja Mostara od srpsko-crnogorskog agresora.

Uspomene na to sudbonosno važno vrijeme za Grad Mostar i opstojnost države Bosne i Hercegovine sa prisutnima je podijelio jedan od učesnik tih događaja Esad Eminović, borac ARBiH i komandant jedne od brigada IV korpusa.

Izrazito nepovoljan položaj pripadnika, ali i hrabrost, odvažnost pripadnika Samostalnog bataljona odbane Mostara u to vrijeme ilustrirao je općim nepovoljni prilikama prouzročenim političkim odlukama, s obzirom na to da je krajem aprila 1992. godine prema instrukcijama Mate Bobana i Franje Tuđmana, koristeći silu i ultimatume HVO uspio ovladati vojnom scenom u Mostaru.

Eminović je podsjetio je da je tada samoproglašena Republika Herceg Bosna donijela odluku o ukidanju TO RBiH i kao jedinu vojnu silu nametnula HVO.

- Pod takvim pritiscima i otvorenim fizičkim prijetnjama raspušten je i Krizni štab Mostara a od jedinca TO formiran je Samostalni bataljon odbrane Mostara. Tadašnji predsjednik SDA Mostara uz odobrenje Predsjedništva BiH, koje je bilo zaokupljeno opsadnom Sarajeva, pristao je da mi možemo formirati samo jednu jedinicu. Posljedice te pogrešne odluke mi i danas osjećamo - kazao je Eminović.

Bataljon je kao multietnička jedinica formiran 1. maja 1992. godine imao je četiri čete: Carina. Luka-Tekija, Donja Mahala, Šantićeva - Cernica, vod minobacača i vod PAM-ova.

- Ove jedince su bile osnov za razvoj i jačanja ARBiH na ovim prostorima - naglasio je. 

Samostalni bataljon je proveo 40 dana, do konačnog pada, herojski borio protiv agresorske vojske na lijevoj strani rijeke Neretve. U tim borbama, do 11. maja 1992. godine poginuo je 21 pripadnik ove jedinice.

- U tih 40 dana bilo smo stalno u borbi, nismo išli na desnu obalu i nismo znali da tamo ljudi skoro normalno žive i da rade kafići - prisjetio se Eminović.

Nakon povlačenja sa lijeve obale jedinca se konsolidovala i pod komandom rahmetli generala Arifa Pašalića usaglasila međusobne odnose sa HVO-om kojim je komandovao Jasmin Jaganjac.

Tokom jednomjesečne obuke na Đubranima i Raškoj Gori, gdje je glavnina jedince boravila, HVO je ultimativno insistirao da svi potpišu prisegu što su oni jednoglasno odbili, uz niz drugih pojedinosti prisjetio se Eminović.

On je potom opisao pravce vojnog djelovanja jedinica HVO-a i Samostalnog bataljona u akciji oslobođenja od jedinca JNA i jedinica Vojske Rs-a. Bataljon je imao najteži pravac, samo središte grada, dok je HVO uglavnom djelovao artiljerijskom vatrom sa rubnih planinskih visova. Samostalni bataljon je u borbena dejstva, ključnu operaciju oslobođenja Mostara, ušao sa oko 350 boraca.

Na više pravaca i čamcima su prešli Neretvu i uz žestok otpor agresora u dva dana uspjeli su osloboditi sve važne strateške tačke i sva mostarska okupirana naselja.

Eminović je s posebnim emocijama navodio imena saboraca koji su poginuli u tim borbama. Govorio je i o drugim pojedinostima s kojima su se suočavale borbene grupe jedinica Samostalnog bataljona odbrane Mostara. Važnu ulogu u tim operacijama, dodao je, imao je i generali Arif Pašalić i Midhad Hujdru Hujka.

- U ovim operacijama oslobođenja Mostara poginulo je 14 boraca, a 57 je ranjeno. Želim naglasiti da je nama rat bio nametnut i da smo mi vodili oslobodilački, prije svega pravedan rat. Samostalni bataljon je bio časna jedinica bez ijedne "packe" i počinjenog zločina - poručio je Eminović.

Prije posjete centralnim mostarskim šehitlucima brojne delegacije su danas posjetile i spomen-ploče postavljene na mjestima pogibije poginulih boraca Samostalnog bataljona odbrane Mostara: Envera Enke Salčina, Azera Huskovića, Semira Masle, Ozrenka Vrtikape, Elvedina Tire, Fadila Džihe, Šerifa Huskovića, Amera Spahića, Derviša Begića, Miralema Ćupine, Ahmeta Hadžića i Salke Repka.

(H.E./Preporod.info)