Kako društvene mreže stvaraju lažne stručnjake
Piše: Selvir Mujanović
U današnjoj digitalnoj eri se čini kao da svako s pristupom internetu može postati ekspert u bilo kojoj oblasti - od kuhanja do kvantne fizike.
No, gdje se povlači granica između prave učenosti i prividne stručnosti? Kada učenici postanu uvjereni da su mudriji od svojih šejhova, bez da su svjesni vlastite zablude, dosežemo vrhunac moderne duhovne ironije.
Društvene mreže, s jedne strane, omogućavaju lahak pristup znanju i duhovnom vodstvu kroz online predavanja, tekstove i diskusije. S druge strane, mogu izazvati negativne posljedice poput stvaranja lažnog osjećaja učenosti ili oholosti.
Kao što je mudro primijetio Gazali: “Pogrešnost neke nauke može sagledati samo onaj ko dosegne njene krajnje granice, izjednači se s njenim najboljim znalcima, te ih nadmaši i dospije na stepen na kojem mu postaju razvidne one dubine i pukotine koje se ne otkrivaju njenim najboljim predstavnicima.” U doba društvenih mreža i instant informacija, često zaboravljamo da prava učenost zahtijeva vrijeme, trud i duboko razumijevanje.
Naši dragi učenici, pod uticajem digitalne ere i mogućnosti brzog “guglanja” odgovora, često ocjenjuju učenost svojih šejhova na osnovu površnog znanja. Hvaleći svoje šejhove riječima koje zvuče kao da su iz Marvela ili DC-a, pitamo se da li je ta učenost zaista autentična ili samo slika koju smo sami stvorili?
Fenomen društvenih mreža stvara iluziju da su ljudi učeniji nego što jesu, često bez stvarne osnove ili dubljeg razumijevanja. Ovo je posljedica selektivnog konzumiranja informacija, gdje se ljudi fokusiraju samo na sadržaj koji potvrđuje njihove postojeće stavove, zanemarujući širu sliku i potrebu za kritičkim razmišljanjem.
Uticaj društvenih mreža može stvoriti lažnu sliku učenosti. Kroz filtrirane fotografije, uređene statuse i pažljivo odabrane riječi, ljudi mogu izgledati kao intelektualci ili duhovni autoriteti, iako im nedostaje duboko razumijevanje ili iskustvo.
Ovaj fenomen poznat kao "virtuelno predstavljanje" može poremetiti percepciju stvarnosti, kako kod pojedinaca, tako i kod njihovih pratilaca na društvenim mrežama.
Konkurencija za pažnju na društvenim mrežama može dovesti do traženja načina da se istaknu ili pokažu svoju "superiornost". Ovo rezultira nekritičkim prihvatanjem informacija ili stavova koji se čine popularnim unutar određene društvene grupe, bez stvarnog razumijevanja ili analize.
Kako bismo izbjegli zamku oholosti i lažne učenosti na društvenim mrežama, ključno je razvijati kritičko razmišljanje i samorefleksiju. Moramo biti svjesni svojih granica znanja i spremni prihvatiti da uvijek ima više za učiti.
Također, važno je promovirati dijalog i razmjenu mišljenja umjesto nametanja svojih stavova ili traženja potvrde svojih uvjerenja.
Kao autor s prisustvom na društvenim mrežama i znatnim brojem pratitelja, svjestan sam dvostruke prirode tog prisustva. S jedne strane, društvene mreže omogućavaju širenje mojih ideja i poruka širokom krugu ljudi, što je korisno za podizanje svijesti o važnim temama. Međutim, upravljanje tim profilima zahtijeva vrijeme i pažnju, što može biti izazovno uz već zauzet raspored.
Društvene mreže mogu postati zamka koja troši vrijeme, uvlačeći me u beskrajno pretraživanje, čitanje komentara ili pokušaje praćenja brzog tempa objava. To može dovesti do zanemarivanja dubljeg promišljanja i istraživanja, fokusirajući se na kvantitetu umjesto na kvalitetu sadržaja.
Važno je pronaći ravnotežu između aktivnosti na društvenim mrežama i stvarnog života te biti svjestan vremena koje provodim online. Imam odgovornost da svojim postovima doprinesem konstruktivnoj razmjeni ideja i podstaknem dublje razmišljanje kod publike.
Istinski rad u džematu mnogo mi je važniji od prisustva na društvenim mrežama. To je mjesto gdje se osjećam ispunjeno i gdje mogu istinski doprinijeti. Društvene mreže mogu biti koristan alat za komunikaciju i promociju, ali pravo zadovoljstvo i ispunjenje nalazim u aktivnostima džemata i zajedničkom radu prema zajedničkim ciljevima.
U konačnici, dok su društvene mreže koristan alat za povezivanje i dijeljenje informacija, važno je koristiti ih odgovorno i svjesno potencijalnih efekata na našu percepciju stvarnosti i način na koji se predstavljamo drugima. Ovo je ključno kako bismo izbjegli zamku oholosti i lažne učenosti te nastavili da rastemo i razvijamo se kao pojedinci i zajednice.
(Preporod.info)