U Bihaću predstavljena knjiga “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini”

Na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću je predstavljena knjiga pod nazivom “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini” u izdanju Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokreta "Majke enklave Srebrenica i Žepa".

Knjiga sadrži devet presuda Haškog tribunala koje nedvosmisleno potvrđuju učešće Srbije i Hrvatske u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na promociji su govorili Munira Subašić i Kada Hotić, majke Srebrenice, Ajša Hadžimešić, novinar IIN Preporod i  mr. Suan Islamović sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću.

Moderator promocije je bio Murat Tahirović, predsjednik udruženja žrtava rata i svjedoka genocida. On je istakao da ova knjiga nije usmjerena ni protiv koga i da se u njoj iznose samo utvrđene sudske činjenice.

- Večeras u Bihaću prvi put promovišemo knjigu “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini”. Knjiga je zasnovana na devet presuda koje govore o učešću naših prvih susjeda u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Pet presuda je uokvireno u učešće Hrvatske, od Srednje Bosne, preko Kordića, pa sve do presude Prliću i ostalima, koji su u konačnici presuđeni za udruženi zločinančki poduhvat. Četiri presude se tiču agresije Srbije, počevši od presude Tadiću u Prijedoru, pa do presude Stanišiću i Simatoviću kojom je potvrđeno učešće vrha državne bezbijednosti Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Mi samo iznosimo činjenice. Ako neko smatra da u ovoj knjizi ima nešto što nije istina, ima pravo da nam prigovori. Međutim, ovo su fakti i od njih niti želimo niti možemo odustati – poručio je Tahirović.

Majka Munira Subašić, predsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“  je govorila o ostvarenjima Udruženja, o svojim iskustvima u komunikaciji sa istražiteljima Haškog tribunala, tužiocima i sucima.

- Muslimani u Bosni i Hercegovini su mnogo puta stradali i bili žrtve različitih vrsta zločina, ali nikada to stradanje i ti zločini nisu zabilježeni. U tom smislu sam tužna što Krajina nije u Prijedoru napravila jedan zajednički memorijal, onakav kakav smo mi napravili u Potočarima, s obzirom da se i ovdje u Prijedoru desio genocid. Bila bi to dva temelja Bosne; U Srebrenici i Prijedoru. Najveći povratak u Srebrenicu je bio sa 600 tabuta. Nažalost, naša djeca nisu se vraćala na svojim nogama, već u tabutima. Bijeli nišani u dolini mira u Potočarima su dokaz protiv kojeg se ne može niti jedna politika ili propaganda ispraviti. Prošle godine je preko 300.000 mladih iz cijelog svijeta posjetilo Potočare i to je naša satisfakcija i cij našeg aktivizma. Nije jednostavno slušati i gledati kako se negira genocid i veličaju Milošević, Karadžić, Mladić i drugi zločinci, koji su odgovorni za smrt naše djece. Zbog toga se, nažalost, dešava da se od ratnih zločinaca prave heroji i zbog toga su ovakva djela poput ove knjige važna i za nas, ali i za buduće generacije – poručila je na promociji majka Munira Subašić.

Mr. Suan Islamović je govorio o pravnom aspektu ove knjige i specifičnostima presuda koje su donesene u ovom kontekstu.

- Ovo nije obična promocija knjige. Pored nas su živi svjedoci onoga što je presuđeno na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Ova knjiga sadrži fragmente iz presuda Haškog tribunala u kome se nedvosmisleno utvrđuje međunarodni  oružani sukob u Bosni i Hercegovini. Sve ovo što se nalazi između korica ove knjige su aksiomi, nema se šta mnogo komentarisati, ali svakako u knjizi su pažljivo birane presude koje imaju kapitalnu vrijednost za Bosnu i Hercegovinu. Kada govorimo o agresiji Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, onda, budimo otvoreni, govorimo o projektu velike Srbije od Garašanina do Vučića. Samo je pitanje u kojem vremenskom periodu su se uspjele suzbiti grupe koje su nosile ove ideje i na čijem čelu su se nalazili ovi pojedinci. I kroz presudu Brđaninu se doslovno konstatuje da je Srbija imala potpunu kontrolu nad Bosanskim srbima. Dok se u presudi Tadiću ističe da je Vojska Srbije imala potpunu kontrolu nad političkim i vojnim ciljevima Bosanskih srba u Bosni i Hercegovini – konstatovao je mr. Islamović.

Svojim dugogodišnjim novinarskim iskustvom i aktivizmom na polju afirmacije kulture sjećanja i važnim činjenicama kada je u pitanju rad Haškog tribunala, knjigu je predstavila Ajša Hadžimešić. Ona je govorila o naporima majki Srebrenice, nevladinih i vladinih organizacija na sakupljanju dokaznog materijala i upornosti koja je krasila ljude koji su radili na dokazivanju zločina, a na kraju i proecesuiranju zločinaca.

- Haški tribunal je nastao iz razloga što je Međunarodna zajednica bila prisiljena da uradi nešto i da opere svoju savjest, te je željela da nešto uradi samo formalno. Krajina je odigrala veoma značajnu ulogu u radu Haškog tribunala. Ujedinjene Nacije su osnovale prvu ekspertnu komisiju nakon što su objavljeni prvi novinski članci o logorima u Prijedoru, zahvaljujući novinarima Royu Gutmanu, Penny Marshalu, Edu Vulliamy i drugima i na čelo te komisije imenuju Mahmuta Šerifa Basjunija. Iako su doznačili veoma skromna sredstva za rad komisije, Basjuni je iz svojih izvora obezbijedio 800.000 dolara. Ova komisija je prikupila ogroman dokazni materijal posebno o silovanjima u Prijedoru, Vlasenici, Sušici i Foči. I nakon brojnih mojih razgovora sa tužiocima, svi su mi rekli da je velika sumnja postojala da će Haški tribunal ikada početi raditi na procesuiranju ratnih zločinaca. Četnaest mjeseci smo čekali imenovanje prvog glavnog tužioca, gdje je Rusija uvjetovala da glavni tužilac ne može biti musliman i ne može biti iz zemalja članica NATO saveza. Na kraju smo dobili snažnu podršku od velikog Nelsona Mandele koji nam je ustupio Richarda Goldstona, afirmiranog borca protiv aparhejda. Ništa od pomenutih činjenica nije došlo samo, već je bilo mnogo truda i rada prije svega naših majki i naših prijatelja u svijetu. Ova knjiga koju promovišemo je pisana jezikom presuda i toplo je preporučujem kao pomoćni udžbenik za predmet historija. Presude haškog tribunala su naša pobjeda, donošenje rezolucije o genocidu u Srebrenici je naša pobjeda i nemojte dozvoliti da od pobjeda pravimo poraze. Naučimo od naših majki kako ostvariti pobjedu i kako se s njom nositi – poručila je Hadžimešić.

Na kraju promocije se na sadržaj knjige osvrnula i potpredsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ majka Kada Hotić, koja je u genocidu izgubila sina, brata, muža i 56 članova svoje porodice.

- Svjedok sam kroz šta je naš narod u Srebrenici prolazio do 1995. godine. Od gladi, neimaštine, ubijanja, mučenja i raznih vrsta maltretiranja. Vrhunac tih zlodjela se desio u julu mjesecu 1995. godine, gdje sam svjedočila ubistva, klanja, silovanja i druge vrste zločina. Uz sve to, mi majke nismo sebi dozvolile luksuz da samo žalimo i sjedimo u našim domovima, iako na to imamo puno pravo. Ustale smo, organizirale se i dajemo svoj doprinos da se istina širi i da se zločincima koji su počinili zločin genocida stane u kraj. Na kraju su istražitelji istraživali, svjedoci potvrđivali, tužioci podizali optužnice i sudije donosili presude. Neka se niko ne ljuti, pogotovo oni pojedinci koji su spomenuti u ovoj knjizi, jer je ovo samo istina i ništa drugo. Mi se nikome ne svetimo. Ova knjiga neće nikoga ubiti, niti ikoga ponovo osuditi. Potrebno je da narod kome pripadaju i ratni zločinci shvati da je katarza neminovna i da prihvati realnost presuda i da ih se odreknu, a ne da ih slave. Željela bih da ozdrave i da dođu na ispravnu stazu. Ja osjećam zadovoljstvo, jer smo u mnogome uspjeli – poručila je majka Kada Hotić.

Na promociji su prisustvovali muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, bivši muftija Hasan-ef. Makić, univerzitetski profesori, imami, te brojni građani Bihaća.

(Preporod.info)