Od petka do petka: Dževada Šuško

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 17. do 23. maja 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Dževada Šuško, voditeljica Odjela za međunarodnu saradnju i bošnjačku dijasporu u Upravi za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Petak, 17. maja 2024.

Petak je zadnji dan u radnoj sedmici, ali tempo obaveza nimalo ne popušta. Kao voditeljici Odjela za međunarodnu saradnju i bošnjačku dijasporu pri Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini moja svakodnevna rutina obuhvata brojne odgovornosti koje su ključne za održavanje i unapređenje odnosa s međunarodnim organizacijama, diplomatskim predstavništvima, visokoškolskim ustanovama u inostranstvu te bošnjačkom dijasporom širom svijeta. Danas sam pratila delegaciju Ambasade Francuske u posjeti Fakultetu islamskih nauka i Gazi Husrev-begovoj biblioteci, institucijama od kulturne i historijske vrijednosti. Ove posjete pružaju prilike za direktnu komunikaciju, razmjenu iskustava i umrežavanje. Uvijek nastojim predstaviti bogatstvo kulturne baštine naše zemlje, razgovarati o mogućnostima saradnje i razbijati predrasude o muslimanima u Bosni i Hercegovini. Zatim sam radila na organizaciji triju tribina o genocidu u Srebrenici, u saradnji s njemačkim institucijama, kao što je, npr. Centar za borbu protiv antisemitizma u Berlinu. Paralelno sam pregledala bilješke s jučerašnje posjete delegacije Konrad Adenauer Fondacije iz Njemačke reisul-ulemi, pri čemu sam konsekutivno prevodila. I, najzad, pred kraj radnog dana završila sam svoje izlaganje o govoru mržnje u BiH u saradnji s Vijećem Evrope. Žurim kući, jer valja najmlađeg, ali već punoljetnog sina Selmana ispratiti na ekskurziju. Šaren dan, a ja volim šarenilo.

Subota, 18. maja 2024.

Radna subota na seminaru Savjeta Evrope pod nazivom „Uloga religije i vjerskih zajednica u borbi protiv govora mržnje“ na Jahorini. Raznolika grupa učesnika: akademski radnici, aktivisti, novinari i predstavnici Islamske zajednice u BiH, Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve, Jevrejske zajednice, Evangelističke crkve, ministarstava, nevladinih organizacija i medijskih kuća. Svi smo došli sa zajedničkim ciljem: razumjeti i boriti se protiv govora mržnje u Bosni i Hercegovini. Govor mržnje predstavlja ozbiljan društveni problem ne samo u BiH nego i širom Evrope. Ovi verbalni ili pisani izrazi promovišu mržnju, nasilje ili diskriminaciju protiv pojedinaca ili grupa na osnovu različitih karakteristika poput religije i etničke pripadnosti. Najviše me zabrinulo što je govor mržnje u BiH u porastu i često prolazi nekažnjeno; izvještaj Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice upravo to pokazuje. Seminar je završen zaključkom da svi, od pojedinaca do institucija, snosimo odgovornost za suzbijanje govora mržnje. Edukacija, pravna regulativa i aktivno suprotstavljanje put su ka izgradnji tolerantnijeg i pravednijeg društva.

U povratku, dok sam se vozila nazad za Sarajevo, nosila sam u sebi osjećaj nade i inspiracije. Svi mi možemo biti dio promjene koju želimo vidjeti u svijetu. Kroz međusobno poštovanje, edukaciju, saradnju i hrabrost možemo se suprotstaviti zlu i zajedno stvoriti svijet bez mržnje.

Nedjelja, 19. maja 2024.

Jedan dan u sedmici, a većinom je to nedjelja, odvojen je za kućne poslove koje nisam stigla obaviti tokom radne sedmice. Često slušam podcast emisije, vijesti i talk show programe koji obrađuju aktuelna pitanja našeg društva ili telefoniram s roditeljima i dragim osobama. Ovo mi omogućava da spojim korisno s ugodnim, zadržavajući informiranost dok sam produktivna kod kuće.

Jedna od mojih stalnih briga je da li dovoljno čitam. Često se pitam da li posvećujem dovoljno vremena učenju Kur'ana, a spisak knjiga koje želim pročitati ne jenjava – kako pročitam jednu knjigu tako se nađe novi naslov na spisku.

Ne bi nedjelja bila nedjelja da se porodično ne okupljamo, jer radnim danima svako ima svoj ritam i više se mimoilazimo nego što se sastajemo. Danas smo svi bili na doručku i nakon toga svako je otišao za svojim planovima. Pored redovnih kardio treninga, nedjelja je i dan za trčanje – najradije ujutro dok svi spavaju. Trčanje, planinarenje i provođenje vremena u prirodi neizostavni su dijelovi mog života, jer ne samo da poboljšavaju moje fizičko zdravlje već mi pomažu da se i mentalno opustim – zdravlje je, zaista, najveće bogatstvo. Večer najčešće koristim za čitanje knjige (tako sam i ove nedjelje) ili jednostavno uživam u mirnom trenutku kod kuće – sve su ovo načini na koje obnavljam energiju za nadolazeću sedmicu.

Ponedjeljak, 20. maja 2024.

Danas sam konačno pregledala komentare recenzenata za poglavlje koje sam napisala za „Yearbook of Muslims in Europe“. Ovogodišnje izdanje renomirane izdavačke kuće Brill predstavlja nezaobilazan izvor za analizu muslimana u Evropi. Poglavlja o 46 evropskih zemalja ukazuju na trenutne trendove, javne debate, transnacionalne veze, pravni status te aktivnosti i inicijative muslimanskih organizacija iz istraženih zemalja. Od početka ove godine prikupljam informacije o stanju muslimana u Bosni i Hercegovini. Bilo je to iscrpljujuće, ali i izuzetno zadovoljavajuće iskustvo. Kroz analizu štampe i drugih izvora uspjela sam sastaviti sveobuhvatan pregled trenutne situacije i izazova s kojima se muslimani i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini suočavaju. Kao i u svakom ozbiljnom radu, recenzenti su se ozbiljno posvetili i ukazali na sve što bi trebalo izmijeniti. Kad sam otvorila dokument s njihovim komentarima, uzbuđenje i strah su se miješali. Svaki komentar ima smisla i pomogao mi je da usavršim tekst.

Iako je vremenski zahtjevno, važno je da istražujemo, pišemo i objavljujemo. Objavljivanje kvalitetnih istraživanja o muslimanskim zajednicama može imati pozitivan utjecaj na političke odluke. Pri tome je važno da se čuje glas bosanskih muslimana iznutra, jer ako mi ne pričamo o nama, neko drugi će, a to često vodi do predrasuda i netačnih informacija. Jedva čekam da pošaljem revidirano poglavlje urednicima i radujem se konačnom objavljivanju knjige.

Utorak, 21. maja 2024.

Ovaj semestar vodim predmet „Uvod u BiH politiku“ na SSST-u. Danas, na kraju predavanja, rasplamsala se diskusija o učešću žena u politici, feminizmu i patrijarhalnim strukturama u BiH. Dotakli smo se učestalog femicida koji je rezultat rasprostranjenog nasilja nad ženama, a nasilje nije samo fizičko, već i verbalno, ekonomsko, psihičko i duhovno. Iako je bilo oprečnih stavova između studenata i studentica, saglasni su da feminizam nije borba za jednakost muškaraca i žena, nego za ravnopravnost, koju naše društvo nije postiglo upravo zbog patrijarhalnog mentalnog sklopa.

Dok se vozim nakon nastave, razmišljam da religija i feminizam idu ruku pod ruku, jer se feminizam temelji na Božijoj riječi koja je platforma za ravnopravnost i zajedničko djelovanje žena i muškaraca. Nije sramota biti feministica. To je karakteristika ljudskog i građanskog aktivizma za društvenu pravdu. Bez feministica, ne bi danas žene hrabro i smjelo radile kao naučnice, biznismenke, političarke, učiteljice itd. Ljudi često osuđuju na temelju poluinformacija i nespremnosti da se nauči. Zato je ključno educirati se i razumjeti da ravnopravnost između žena i muškaraca te uključivanje žena u instance gdje se donose odluke koristi cijelom društvu. I sjetih se jednog citata: „Tek kada nesposobna žena bude postavljena na rukovodeću poziciju, tada smo doživjeli ravnopravnost“.

Srijeda, 22. maja 2024.

Današnji dan bio je ispunjen susretom s dragim ljudima i učenjem. Prisustvovala sam svečanosti nove međureligijske inicijative „Muslim Jewish Leadership Council“ u prekrasnom ambijentu Bošnjačkog instituta, zajedno s mladim vjerskim liderima iz islamskih i jevrejskih zajednica širom Evrope. Samo što se završila ova svečanost, s mojim prijateljem đakonom Branislavom Rajkovićem, koji je također prisustvovao ceremoniji, prošetali smo Ferhadijom do Hotela Evropa gdje smo, kao eksperti, pozvani da učestvujemo u globalnom istraživačkom projektu „Uloga religije i vjerskih zajednica u očuvanju mira“. Inače, Branislav govori arapski jezik i uči ilahije. Čini mi se da Branislav živi međureligijski dijalog – vrijednost za koju se i ja zalažem. Uživam u susretima s istinskim vjernicima.

Diskusija s istraživačima iz inostranstva, s univerziteta iz Velike Britanije, SAD i Kanade te domaćim akademskim radnicima i praktičarima bila je intenzivna i izuzetno zanimljiva. Seminari, konferencije i predavanja zaista nude neprocjenjive prilike za učenje. Učešće na ovakvim događajima omogućava susret s ljudima iz različitih zajednica i kultura. To je prilika za razmjenu ideja, iskustava i primjera pozitivne prakse. Upoznavanje drugih pogleda na temu obogaćuje naše razumijevanje i pomaže u kreiranju sveobuhvatnijih rješenja za izazove s kojima se suočavamo.

U Bosni i Hercegovini nemamo alternativu nego se međusobno poštovati i sarađivati. Učešće na seminarima i konferencijama omogućava nam da radimo na tome zajedno. Inspirativne diskusije i radionice daju nam alate i znanja potrebna za prevenciju i borbu protiv govora mržnje te nas usmjeravaju ka izgradnji boljeg društva za sve nas.

Četvrtak, 23. maja 2024.

Dan je prošao u iščekivanju glasanja o Rezoluciji o Srebrenici u Ujedinjenim narodima. Dok pratim uvodna izlaganja pojedinih članica, pišem izlaganje o paralelama genocida u Srebrenici i Gazi, koje ću sutra prezentirati na međunarodnoj konferenciji o islamofobiji. Razmišljam o pojedinačnim sudbinama ljudi iz Srebrenice i Gaze. Miješaju mi se emocije tuge, zgroženosti i nemoći. Sličnosti između Srebrenice i Gaze su očigledne. U Gazi svjedočimo sistematskom ubijanju civila, uništavanju njihovih domova, bolnica, škola i kompletne infrastrukture. Okrutnost vojnika, civile napaćene od gladi, straha i boli – sve smo to vidjeli u Srebrenici. Međunarodna zajednica je iznova saučesnik i nijemi posmatrač u genocidu, jednako kao u Srebrenici. Međunarodno pravo je postalo besmislica. Države Zapada su pokazale svoju dvoličnu politiku. Svesrdno pomažu Ukrajini, a zatvaraju oči pred Palestinom. Arapske države u okruženju kalkulišu. Sistematsko ubijanje već 36.000 civila i najava novih vojnih operacija izaziva bojazan da će prerasti u veći sukob. Pitam se kuda sve ovo vodi? Kao majka troje već odrasle djece ne mogu da na to gledam hladne glave. Ipak, divim se dostojanstvu Palestinaca. Naučili su nas lekciju o predanosti Bogu.

I taman čujem kako najavljuju glasanje o Rezoluciji i minut kasnije: usvojeno! Sad mogu rahat na promociju knjige Hansa Künga „Islam: prošlost, sadašnjost, budućnost“. Šta sve stane u jedan dan, a još više od petka do petka...

(Preporod.info)