Priča o djedu kojem su islam i zdravlje - jedno

Na ahiret je danas preselio hadži Bešlaga Bajrektarević iz Špionice, a u znak sjećanja na njega podsjećamo na tekst objavljen u Islamskim informativnim novinama Preporod

Piše: Esma Zejnilagić

Ovaj tekst je priča o bošnjačkom mujezinu starom 96 godina kojeg su vjera i svakodnevni ibadeti održali vitalnim i pomogli mu da pobijedi brojna stanja i bolesti. Inspirativno je ovo kazivanje i o tome kako možemo, pravilnim duhovnim životom i umjerenom prehranom, očuvati svoje psihofizičko zdravlje

Bešlaga Bajrektarević (96) je bošnjački mujezin (više od 80 godina) i hadžija koji je radio teške zemljoradničke poslove, a živi u Špionici Donjoj, grad Srebrenik, Tuzlanski kanton. Otac, djed i pradjed skromnim porodicama Bajrektarević i Zejnilagić. Čovjek koji je za svog života zaslužio poštovanje mnogih i koji ga i dan danas rado posjećuju. Ja bih da vam ispričam drugu stranu ove priče, malo više medicinsku, jer sam zdravstveni radnik.

Ja sam Esma Zejnilagić, doktor medicine iz Srebrenika. Radila sam u Domu zdravlja Srebrenik u Službi hitne medicinske pomoći (SHMP), a trenutno radim u Dječijem dispanzeru Zdravstvenog centra u Brčkom. Također, angažovana sam kao spoljni saradnik na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli na predmetu Histologija. Prva sam godina postdiplomskog, doktorskog studija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Kao neko ko je čitav život odrastao u muslimanskoj porodici, kome je vjera bila na prvom mjestu, a nakon toga medicinska struka, uvijek sam povezivala ta dva pojma – medicina i vjera, zdravlje i duhovnost. U ovom vremenu, u 21. stoljeću kada je uznapredovala medicina, ali i shvatanje vjere kao temelja života, teško se držati osnovnih stvari. Danas imamo modernu medicinu i moderne pristupe religiji. I to je uredu, jer mijenjamo se i mi. No, nikad ne treba zaboraviti od čega smo krenuli, nikad ne treba zaboraviti šta je farz. Onaj ko se drži farza i ko se drži Hipokratove zakletve, taj neće pogriješiti.

Upornost kao put ka hadžu

Kroz moje kratko iskustvo u struci, vidjela sam sam mnogo bolesnih ljudi, mnogo bolesne djece, mnogo lijekova, izlječenja ali i smrti. Vidjela sam i da se "čuda" dešavaju, da ozdrave teško bolesni ili da neočekivano umru "zdravi".

Moj djed Bešlaga je 2016. godine trebao ići na hadž. Regularno se prijavio, uplatio i, prije nekih krajnjih priprema, prije neophodne vakcinacije i ikrar-dove, djed se razbolio. Recimo iz nekog vjerovatno prividno zdravog stanja završio je na intenzivnoj njezi UKC-a Tuzla. U pitanju je bila metabolička acidoza, poremećaj rada srca, ali sama činjenica da je bio na odjeljenju intenzivne njege dovoljno govori o stanju. Djed je 20 dana bio hospitalizovan, u međuvremenu smo otkazali njegovu prijavu za hadž, umjesto njega su se prijavili mama i babo. Te godine je i daidža išao na hadž kao i mamina, sada rahmetli, tetka (djedova sestra). Tokom boravka u bolnici, doktori nisu bili optimistični za djeda, spremali su nas na najgore.

Djed je izašao iz bolnice, ni tada nije bio u najboljem stanju, bio je nepokretan zbog iscrpljenosti. Njegova velika želja i volja, njegova upornost, njegova čak ću reći i navala da ide na hadž je smekšala i nas, pa je daidža u dogovoru s mamom odlučio da djeda prijavi. S obzirom da je polazak trebao biti za nekoliko dana, nekako smo u kratkom vremenu uspjeli ispuniti sve zahtjeve potrebne za odlazak, između ostalog i pravu ikrar-dovu koja je proučena u staroj džamiji u Špionici Donjoj. Djed je obavio hadž u kolicima zahvaljujući pomoći mog babe prvenstveno, zatim mame i daidže, ali i još nekoliko mlađih tadašnjih hadžija. Nakon dolaska kući djed više nije koristio kolica, niti je bio lošeg zdravstvenog stanja.

Nakon nenine smrti (2019. godine), djed je ostao sam u kući, nije želio napuštati svoj kraj. Mi ga svakodnevno obilazimo. Djed više od 35 godina posti Davudov post. On kaže da je to više od 35 jer se ni sam ne sjeća kad je tačno počeo. Posljednje dvije godine djed je počeo zaboravljati stvari, zaboravi da li posti ili ne posti, pa on za svaki slučaj posti. Znao je po nekoliko dana zaredom postiti. Sada pije neophodnu terapiju pa je spriječen od te vrste pohvalnog posta, ali nijednog vakta ne izostavlja a na džumu ide u džamiju. Jedno ne zaboravlja - učenje Kur ana. Djed puno uči Kur an i uči mukabelu u džamiji.

Koristi i dimenzije posta

Koji je cilj posta? Osim obaveze s vjerske strane, s medicinske strane nam je cilj da se organizam "pročisti". Tokom ramazana se nastoji da hrana za iftar i sehur bude što kvalitetnija, da obroci budu uravnoteženi, da se pije dosta tečnosti, da se ibadeti (teravija i mukabela) i samim tim imamo i neophodnu fizičku aktivnost. U nekoliko slučajeva sam bila svjedok da su nene i djedovi koji poste i piju terapiju za šećer ili pritisak imali referentne vrijednosti šećera u krvi i normalan pritisak. Naravno, svi znamo da teško bolesni i oni čija terapija zahtijeva konzumiranje lijekova nekoliko puta dnevno nisu dužni postiti. Post nam nije naređen da bi nam bilo teško. Dakle postite. Evo vam primjer moga djeda Bešlage.

Kažu "ne mogu postiti i raditi". Moje kolege iz SHMP Srebrenik su postile i radile po 12 sati smjenu, terenski rad, zahtjevan rad, iftar u sanitetu tokom transporta. Ali ti iftari s njima su mi ostali u veoma lijepom sjećanju.

Kažu u zdravom tijelu zdrav duh, ali ja bih rekla da je možda i obrnuto. Kada je duhovna strana čovjeka zdrava, onda je i čovjek zdrav. Umjerenost je bit svega. Umjereno jesti, umjereno piti, kada je najslađe završiti obrok.

Djed je početkom 2022. godine bio Covid pozitivan. On, koji je čitavu epohu pandemije proveo u kući, koji je na džumu nosio masku. Ja sam djeda liječila kod kuće i hvala Bogu sve je dobro prošlo. Djed je imao početak upale pluća, nisku saturaciju. Njegova čula, njegovi refleksi su sniženi, počinju atrofirati, a on se ne žali na bol, na nemoć pa je nekad i teško procijeniti njegovo stanje.

Možda zvuči kao kliše, ali pravilna, uravnotežena ishrana, umjerena svakodnevna fizička aktivnost, konzumiranje vode, pa čak i korištenje suplemenata jer u današnjici se ishranom ne unosi dovoljno vitamina i minerala, su osnovi zdravlja. Na tu temu bih dodala i jedan savjet. Čitajte šta od suplemenata koristite i koristite ono što vam treba, a ne "vitamine od A do Ž". Često se u apotekama radi besplatno mjerenje vitaminsko-mineralnog statusa gdje možete saznati koji deficit imate. Na tržištu je veliki broj lijekova i dodataka prehrani - razne marke i cijene. Apoteke su nam postale kao supermarketi gdje doslovno idemo u podmjeru. Kao što znate izabrati određenu prehrambenu namirnicu tako trebate uraditi i s vitaminima. Mogu vam garantovati da vam je jeftinije prevenirati bolest nego liječiti.

(IIN Preporod)