Zašto se uči ikrar dova

Ikrar dova - to je ona manifestacija na kojoj se obznanjuje da musliman želi ispuniti petu islamsku dužnost, obaviti hadždž. U našoj bosanskoj tradiciji islama, ona se još naziva hadžijska ili dova za ispraćaj hadžija. Riječ dova u naš jezik vjerovatno dolazi od arapske riječi "dua" što znači zov, molba.

A riječ "ikrar" glagolska je imenica koja znači potvrđivanje, svjedočenje, prihvatanje, pristanak, potvrda.

Odluka da se ispuni Allahova, dž.š., naredba sadržana u ajetu:

"Allaha, dž.š., radi dužan je svaki onaj koji je u stanju hadždž obaviti." (Ali Imran, 97) - potvrda je čovjekovog imanskog uspona, potvrda da se on kroz život mijenjao i u vjeri sazrijevao.

Kelimei-šehadet su riječi svjedočenja. Svjedočenja pripadnosti jedinom ispravnom putu. Ali istinsko svjedočenje je svjedočenje djelima. Ako bi naše svjedočenje pripadnosti ostalo samo na riječima, to bi bio formalni iskaz vjere. Riječ šehadet znači svjedočenje i riječ ikrar znači svjedočenje. Prvo je svjedočenje riječima, a drugo svjedočenje djelima.

Odluka da se Allaha, dž.š., radi, krene put Mekke u danima hadždža svjedočenje je da je namaz mijenjao čovjeka, da ga je post osnaživao i u bogobojaznosti učvršćivao, da ga je zekat odgajao i podučio da je od dunjaluka čovjekovo ono što na Božijem putu potroši. Ako je Kelimei-šehadet svjedočenje pripadnosti, onda je ikrar svjedočenje iskrene pripadnosti, jer hadždž svjedoči čovjekovu duhovnu, tjelesnu i imovinsku spremnost da kroči stazom koja vodi ka Bogu. Ako bi postojalo mjesto na kojem se uspješno bolesti tijela liječe, svi bismo rado pristali otići tamo. Ni novca ne bismo žalili na putu ka tjelesnom izlječenju potrošiti. Bez razmišljanja svaki bi od nas uzviknuo da pristaje otići tamo.

Riječ ikrar znači pristanak. Svi su ljudi manje ili više grješni, "oboljeli". Postoji mjesto, o grješni čovječe, s kojeg se kući bez grijeha vraćaš, mjesto gdje se teuba, pokajanje, prihvata. Prvi korak na putu do tog mjesta jeste dova ikrar na kojoj se od Allaha, dž.š., moli da siguran put podari onom ko Allahu, dž.š., i Poslaniku u goste ide, na kojoj se moli da do poslanikovog mezara i Revde sigurno stigne onaj koji je svjestan Poslanikovih riječi: "Ko me posjeti poslije smrti kao da me je posjetio dok sam živ."

Ikrar dova je obznana da čovjek ide na hadždž. To je dobrovoljni pristanak da se bude drukčiji, da se bude hadžija. Ikrar znači pristanak. "Pristajem", govore naše hadžije, "biti primjer iskrenog, radinog čovjeka, biti primjer dobrog muža, oca, sina, pristajem biti primjer dobre majke, supruge, kćerke, pristajem biti dobar komšija, džematlija, pristajem biti prepoznatljiv u društvu po dobru. Želim čin hadždža nositi ponosno." Hadždž, dakle, čovjeku omogućava preokrenuti životnu stranicu i početi život na drukčiji, vjernički način. Hadždž je čovjekovo novo rađanje jer je on nakon hadždža jednak novorođenčetu po grješnosti.

Riječ "ikrar" znači i potvrda. Ovogodišnje hadžije će potvrditi svoju namjeru da obave hadždž. Oni će svojim ikrarom svjedočiti da je njihov šehadet bio iskren, da se vjera iz srca pretakala u djela i da sad na zov Ibrahima, a.s., spremno kreću Allahu, dž.š., i poslaniku Njegovu u goste. Oni ikrarom svojim nama kazuju da pristaju otići na mjesto gdje se potpuno izliječi, s kojeg se zdrav kući vrati. Oni, dakle, pristaju otići na mjesto odakle će se čisti, bez grijeha vratiti. "Zar ne znate da hadždž briše ono što je bilo prije njega?" - pita Poslanik.

Od tada oni su u našim očima drukčiji. Zašto? Zato što poslanik Muhammed, a.s., veli: "Ko naumi učiniti dobro djelo, piše mu se to dobro makar bio spriječen učiniti ga." Oni svojevoljno pristaju biti drukčiji, biti plemenitiji, pristaju biti pozitivan primjer u društvu, pristaju biti obilježeni hadždžom.

Mi koji ćemo uveličati ikrar ostajemo žuditi da i naš šehadet bude što prije okrunjen svjedočenjem, ikrarom. Da što prije učimo i razumijemo poruke ihrama, tavafa, sa’ja, da što prije razumijemo i živimo poruke hadždža. Do tada, neka nam u ušima odzvanja Poslanikov hadis: "Za ispravno obavljen hadždž nema druge nagrade osim Džennet."

(islam.ba)