Od petka do petka: Senaid Kobilica
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 3. do 9. maja 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Senaid-ef. Kobilica, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj i savjetnik reisul-uleme za Zapadnu Evropu.
Petak, 3. maja 2024.
Ovaj mubarek dan počinjem s ranim doručkom u najjužnijem norveškom većem gradu - Kristiansandu. Doručak je u hotelu u centru ovog lijepog grada. Danas je drugi “proljetni” dan u Norveškoj, jer smo imali dugu, dosta hladnu i prilično dosadnu zimu. Imali smo snijega za izvoz. Možemo slobodno kazati najmanje šest mjeseci dugu zimu. Kao nikada prije, mnogi govore. Svi se raduju proljetnom danu i suncu koje ovoga puta grije. Na doručku sam, uglavnom okružen mlađim predstavnicima muslimanskih zajednica iz 15 evropskih zemalja. Inače, ova komuna, odnosno općina svake godine organizira nešto što se zove “Sedmica demokratije”. To ima za cilj jačanje demokratije, ljudskih prava i slobode izražavanja.
U okviru ove sedmice, organizirana je konferencija na Univerzitetu Agder u režiji organizacije MEET, općine Kristiansand i Univerziteta Agder, a u saradnji s Evropskom komisijom i Vijećem Evrope.
Konferencija tretira nekoliko važnih tema kao što je uloga dijaloga u rješavanju sukoba, vjerski lideri i njihov pristup i uloga u izazovnim situacijama, s fokusom na rat u Palestini, kao i jačanje društvene kohezije u zapadno-evropskim zemljama.
Prvi dan je obilježio nekoliko korisnih sesija s vrlo otvorenim i konstruktivnim diskusijama. Na jednoj od sesija učestvovao sam i ja kao predstavnik muslimana Norveške i govorio o aktuelnim izazovima i vremenu kada je potrebna naša angažiranost, hrabrost, dosljednost, mudrost, pribranost i strpljivost.
Zajedno s jednim brojem učesnika konferencije klanjao sam džumu u našoj džamiji u Kristiansandu. Džumu je predvodio naš imam u Kopenhagenu Alen-ef. Delić. Nakon toga smo ručali, a ručak su pripremile naše čestite Bošnjakinje iz džemata Kristiansand. Na kraju smo s našim Bošnjacima imali ugodan razgovor uz bosansku kahvu i kolač.
Subota, 4. maja 2024.
Ponovo je u hotelu doručak i ovoga puta koristim priliku da uz doručak razmijenim razmišljanja o jučerašnjim i sinoćnjim sesijama i diskusijama. Dakle, ova konferencija je prilika za tretiranje aktuelnih tema, kao i prilika za konstruktivne diskusije i razmjenu iskustava, posebno imajući u vidu dosadašnja iskustva starijih i očekivanja mlađih generacija. Univerzitet u Kristiansandu je siguran prostor (safe space) za slobodno izražavanje i otvoren razgovor o aktuelnoj situaciji na Bliskom Istoku. Predstavnici iz drugih evropskih zemalja su osjetili jasnu razliku između Norveške i drugih evropskih zemalja, jer smo svjedoci da propalestinske aktivnosti i aktivisti u zapadnim zemljama bivaju limitirani, uklonjeni i sankcionirani. To nije slučaj u Norveškoj i to su naši gosti iz drugih evropskih zemalja odmah osjetili.
Međutim, imao sam potrebu da ovom prilikom, komentirajući jučerašnji dan, kažem jednom dijelu učesnika da bez obzira na poteškoće u mnogim evropskim državama primjetno je da se previše žalimo na zemlje i politike zemalja u kojima živimo. Naravno, treba kritizirati, ali skoro niko nije spomenuo i adresirao dio naše odgovornosti u ovim društvima.
Neorganiziranost muslimana kroz krovne organizacije i njihova društvena i politička neangažiranost nesumnjivo doprinosi stvaranju nemuslimanskog ambijenta i sentimenta, a i osjećaja kod nas kao da su svi protiv nas.
Imao sam potrebu da mladim ljudima ukažem na opasnost izbjegavanja samokritike.
Upravo oni moraju tu vrstu promjene napraviti. Isto tako sam kazao da ne bismo trebali praviti iste greške i padati u istu zamku, u koju smo padali posljednjih 20 godina zauzimajući uvijek ulogu žrtve (playing the victim). Svjedoci smo da to posljednjih mjeseci radi veliki broj Židova, židovskih zajednica i organizacija.
U poslijepodnevnom vremenu autobusom sam se vratio iz Kristiansanda u Oslo. Četverosahatno putovanje autobusom iskoristio sam za pisanje Facebook statusa, kao i pripreme za sutrašnju međureligijsku posjetu ostrvu Utøya, gdje je terorista Breivik ubio 69 momaka i djevojaka.
Nedjelja, 5. maja 2024.
Nakon rane jutarnje kahve, uzimam voz za Oslo i pridružujem se drugim vjerskim liderima i predstavnicima ispred jedne od gradskih crkava u Oslu. Cijeli dan je predviđen za međureligijski “hodočasni obilazak” u organizaciji Norveške crkve. Dva su mjesta koja posjećujemo. Nakon informativnog dijela ispred crkve, zajedno odlazimo do Vladine četvrti, gdje je terorista Breivik snažnom ekplozivnom napravom napao zgradu Vlade i tom prilikom ubio osam osoba. Tu se nalazi spomenik posvećen ubijenim osobama u zgradi Vlade. Nakon kratkog boravka na ovom mjestu, sjedamo u autobus i vozimo se oko 45 minuta do mjesta gdje se nalazi spomenik posvećen žrtvama terorističkog napada na ostrvu Utoja. Radi se o mjestu odakle uzimamo trajekt za Utoju. Prije uzimanja trajekta imamo prvi dio programa u prisustvu većeg broja učesnika, koji su se pridružili vjerskim liderima, jer žele biti dio ovog obilaska. Na tom mjestu su pročitana imena svih 69 ubijenih na Utoji.
Poslije uzimamo trajekt i prelazimo na ostrvo Utoja. To je oko 550 metara od kontinentalnog dijela. Na ostvu provodimo četiri-pet sati. Ovaj boravak uključuje ručak, obilazak ostrva i molitvu. Ovo je bila prilika da predstavnici različitih vjera prouče ili pročitaju nešto iz svoje tradicije, a što poziva na mir i toleranciju.
Ja sam imao priliku da u dva navrata kažem nekoliko riječi, pa sam podsjetio na opasnost od zaborava, kao i činjenicu da dolazak različitih generacija, posebno školaraca na Utøyu znači život. Isto je to i s odlaskom i posjetama Aušvicu i Srebrenici. Tako se borimo protiv zaborava i tako se borimo protiv zlih i destruktivnih snaga unutar naših društava.
Na kraju dana se vraćam kući i vršim pripreme za rani jutarnji let iz Sandefjorda za Zagreb.
Ponedjeljak, 6. maja 2024.
Ranim trajektom prelazim s istočne na zapadnu obalu Oslofjorda, gdje me čeka jedan dio delegacije koja je na putu za Banjaluku. Naime, delegacija Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj, koju čini 11 članova, imama i članova Izvršnog odbora ima dogovoren susret s reisul-ulemom u Banjaluci, a povodom jubileja 30 godina od osnivanja Islamske zajednice. Dakle, iz Sandefjorda letimo za Zagreb u 09:15 i u Zagreb slijećemo oko 11:30. Prema dogovoru, čekaju nas dva auta i vozimo za Bosnu. Prethodno smo dogovorili da na putu u Banjaluku posjetimo Bosansku Gradišku, gdje bismo posjetili mezare i proučili Fatihe pred duše Mine Majdanac, Mehmeda Biščevića i Begana Dure, rahmet im duši. Sve troje osnivači Islamske zajednice, a rahmetli Mina u administraciji Islamske zajednice provela je preko 30 godina. Također smo posjetili Medžlis Islamske zajednice Bosanska Gradiške i tom prilikom se sastali s glavnim imamom Zejnil-ef. Latifovićem koji nas je upoznao s aktivnostima Medžlisa.
Oko 16 sati krećemo prema Banjaluci, gdje stižemo poslije 17 sati, smještamo se u hotel i pripremamo za prijem kod reisul-uleme. U 19 sati reisul-ulema nas je primio u zgradi Muftijstva. Tom prilikom smo proveli kvalitetan sahat vremena u upoznavanju i razgovoru o historijatu, organizaciji i mogućnostima Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj.
Odmah nakon prijema kod reisul-uleme uputili smo se prema Arnaudiji, gdje počinje mevludski program. Na mevludu sam bio jedan dio, a onda se pridružio večeri u hotelu Bosna, gdje su bili gosti iz BiH, Hrvatske i Sandžaka.
Utorak, 7. maja 2024.
Umjesto doručka, iniciram kahvu u centru grada, gdje se priključuje jedan dio gostiju uključujući i dio norveške delegacije. Proveli smo ugodnih 45 minuta uz kahvu i razgovor u blizini Boske. Nakon toga smo se vratili u hotel i presvukli za otvorenje Arnaudije. Moram kazati da sam se skroz sigurno osjećao noć prije i na jutarnjoj kahvi u centru Banjaluke. Često smo i šetali. Nikakvu neugodnost niko nije doživio. Kod Arnaudije smo bili već poslije 10.30 sati. Program je počeo, a nažalost, i kiša s njim. Međutim, to nije omelo domaćine i goste. Program je bio vrlo bogat, a obraćanja puna dobrih poruka i poziva na mir i nadu. Vrijeme će pokazati koliko su politički zvaničnici uistinu iskreni kod izgovaranja svih onih riječi. Jedno je istina, a to je da se imamo pravo nadati boljem sutra. Moram, također kazati da je organizacija ceremonije otvorenja Arnaudije bila na najvišem nivou i želim pohvaliti i zahvaliti muftiji banjalučkom Ismail-ef. Smajloviću i cijelom njegovom timu na odličnoj organizaciji i odlično urađenom poslu. Veliko hvala na toploj dobrodošlici i gostoprimstvu. Ovaj utisak uistinu dijeli cijela delegacija iz Norveške.
Nakon programa i otvaranja džamije, uslijedio je podne-namaz i ručak u hotelu Bosna. Ručak je bio prilika da dodatno sretnem više dragih osoba. Poslije ručka sam u društvu dvojice imama iz Norveške Derviš-ef. Varešlije i Aladdin-ef. Mujezinovića, kao i jednog člana Izvršnog odbora Emina Mukića uputio se autom prema Zenici. Pauzu smo napravili u blizini Tešnja, pa onda na Almy kod Zenice, gdje smo se nakratko sreli sa Adisom Arifagićem. Adis je naš mladi džematlija i poduzetnik u džematu Gjøvik u Norveškoj. Kupovinom vakufskog objekta u drugoj polovini prošle godine u ovom džematu, Adis je dao nevjerovatno veliki doprinos prilikom kupovine, a onda prilikom kompletnog renoviranja da bi evo uskoro ovaj objekat mogao biti spreman za otvaranje. Oko 19 sati sam stigao kod moje majke u Zenicu, gdje sam do spavanja proveo ugodno vrijeme uz kahvu s njom i s braćom i sestrom. Kod mame sam ovu noć prenoćio.
Srijeda, 8. maja 2024.
Pošto sam kod mame prenoćio, prva jutarnja kahva je bila s njom, a poslije se pridružio moj brat Binaid. Razgovor uz najslađu kahvu. Nisam imao puno vremena na raspolaganju jer sam morao na autobus za Sarajevo. U Sarajevu sam bio oko 11 sati. Smjestio se i pripremio za nekoliko susreta u zgradi Rijaseta. Naime, u dogovoru s članovima Kabineta, reisul-ulema Husein-ef. Kavazović primio je norveškog političara Ahmeda Lindova koji je posljednjih deset godina aktivan u norveškoj politici kroz Socijaldemokratsku stranku Norveške. Član je Centralnog komiteta ove stranke i zamjenik načelnika Općine Kvinesdal, kao i povremeni zastupnik u Parlamentu Kraljevine Norveške. Lindov je upoznao reisul-ulemu sa svojim političkim i društvenim angažmanom u Norveškoj, kao i njegovom doprinosu u jačanju veza i saradnje između Norveške i BiH kroz nekoliko konkretnih projekata. Ovo je za mene lično bio vrlo važan susret, jer je važno da znamo da naši mladi prave iskorake. Nema ih, nažalost puno politički aktivnih, ali kroz ove primjere mogu biti inspiracija i motivacija jedni drugima. Ovom susretu je bio prisutan i zamjenik reisul-uleme dr. Enes-ef. Ljevaković. Ahmed Lindov je inače Bošnjak iz Hrasnice i ima 31 godinu.
Nakon prijema kod reisul-uleme, imao sam zakazan susret uz kahvu s dugogodišnjim banjalučkim muftijom Edhem-ef. Čamdžićem. Ovoj kahvi se pridružio i Ahmed Lindov. U večernjem terminu sam imao ponovo susret i druženje s imamima Derviš-ef. Varešlijom i Aladdin-ef. Mujezinovićem, a poslije se i Adis Arifagić pridružio u Sarajevu. Zajedno smo gledali utakmicu Real Madrid - Bayern.
Četvrtak, 9. maja 2024.
Ovaj dan je trebao biti dan kada iz Sarajeva letim za Frankfurt, pa onda vozom za Brisel. Imao sam zakazanu kahvu na putu prema aerodromu s mojim dajdžićem Vedadom Šemićem. Dajdža Muhamed Šemić je posljednjih mjeseci bolestan i u bolnici je, pa sam želio s Vedadom sjesti. Međutim, ujutro kada je sve bilo spremno za pokret prema aerodromu, zove me brat Binaid i govori da nam je jutros na bolji svijet preselio dajdža Muhamed. Moj dajdža Muhamed bio je poseban insan. Još u ono vrijeme jedini fakultetski obrazovan član uže i šire familije. Moja majka i dajdža Muhamed, sestra i brat, kao jabuka prepolovljena. Oboje srdačni, blagi, jednostavni i strpljivi. Ni jedno ni drugo se ne znaju svađati, ali zato znaju trpjeti. I to ima svoju cijenu. Moj dajdža je bio primjer uljudnosti. Kaže se da djeca često liče na svoje dajdže. Volio bih da je tako. Molim Boga, dž.š., da se smiluje mom dajdži Muhamedu i da ga obraduje Džennetom.
Ovo je bio razlog da sam otkazao let i ostao uz mamu i porodicu od rahmetli dajdže Muhameda. Sutra je zakazana dženaza, a večernjim letom bih za Dizeldorf i odatle na svečanost otvorenja naše džamije u nizozemskom gradu Enšede, ako Bog da.
(Preporod.info)
