Obilježena 31. godišnjica zločina nad Bošnjacima Ahmića (VIDEO)

U Ahmićima kod Viteza danas je obilježena 31. godišnjica ratnog zločina nad bošnjačkim civilima u tom selu, u kojem su jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) Džokeri i Maturice ubile 116 osoba, a najmlađa žrtva u Ahmićima 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba.

Današnjem obilježavanju prisustvovali su zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Enes-ef. Ljevaković, muftija travnički dr. Ahmed-ef. Adilović, predstavnici svih nivoa vlasti, i brojne druge delegacije.

- Okupili smo se danas ovdje da iznova oživimo tužno sjećanje na nevino pobijene civile - muškarce, žene i djecu u jednom od najstravičnijih zločina u zadnjoj agresiji na našu zemlju i naš narod i da se prisjetimo njihovog stradanja - kazao je Ljevaković, obraćajući se u džamiji u Ahmićima, u okviru programa.

Naglasio je da "ovakve uspomene ne oživljavamo da bismo poticali na mržnju ili pozivali na osvetu prema bilo kome, već da bi one bile brana zaboravu; i kako ne bi bile ponovljene, ni nama ni bilo kome drugom, upravo onako kako je svrha obilježavanja godišnjice ovog zločina naznačena u Protokolu obilježavanja 31. godišnjice: 'Da se ne zaboravi i ne ponovi' i 'Tragamo za istinom i gradimo suživot'".

- U ove dvije rečenice/proklamacije sumirana je i sublimirana suština našeg odnosa, pamćenja i sjećanja ne samo na ovaj  zločin i obilježavanje njegove godišnjice, već i našeg pamćenja i podsjećanja na agresiju na našu domovinu i narod općenito, na posljedice svih počinjenih zločina, uključujući i zločin genocida u Srebrenici, ali i nada da će istina i pravda nadvladati negatore i poricatelje očiglednih, presuđenih zločina, te da će se na tim temeljima graditi i jačati ideja suživota, dijaloga, saradnje i međuljudske solidarnosti - poručio je Ljevaković.

Na komemorativnom skupu danas se obratila Enisa Ahmić Mulić, svjedok zločina u Ahmićima.

- Imala sam samo 14 godina kada su pripadnici HVO-a tog 16. aprila oko 5.30 ujutru upadajući u našu kuću strijeljali mog oca. Nasumične slike tog stravičnog masakra, jedna za drugom, izredale su se u mojim očima u samo jednom trenutku, s kojim od tada živim svakog dana, već 31 godinu poslije. Strijeljan pada komšija, a zatim u dvorištu i njegova supruga. Zatim, u milisekundama potom i moj amidža i njegovo troje djece. Najstarije imalo je osam, srednje šest godina, a najmlađe bijaše beba od samo tri mjeseca. Njegova supruga preživjela bi metke da ranjena nije izgorjela, jer su zločinci u ovom organizovanom zvjerskom podvigu divljali uvježbano. Dočekujući metcima izbezumljene i prestravljene ljude, iz bombama napadnutih kuća, njihove su leševe sinhronizovano odmah palili, tako su neki zapravo živi izgorjeli. Jedna od tih nesretnika je i moja strina - ispričala je ona na skupu.

Kako je kazala, oni koji su preživjeli - još uvijek "preživljavaju sebe i sistem koji nikada nije pokazao istinsku sposobnost da zajedno s nama ponese teret naših stradanja".

Predsjednik Organizacijskog odbora za obilježavanje 31. godišnjice Advan Akeljić istakao je da postoje brojni dokazi da je zločin u Ahmićima izvršen na sistemski i planski način.

- Zločin u Ahmićima je bio planiran i o tome postoje mnogi dokazi na osnovu kojih je Sud u Hagu donio presude. Zločin je izvršen na sistemski način. Zločini se aboliraju, a neki poručuju da bi sve ponovo uradili. Ovo su poruke koje nam daju imperativ da pojačamo iznošenje istine. Osuđujemo također negiranje zločina i zaštitu zločinaca. Pozivamo nadležne institucije da odmah pristupe procesuiranju svih negiranja zločina - kazao je Akeljić.

Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar u obraćanju je naglasio da "kukavički čin ubijanja 116 nenaoružanih civila, 32 žena, 11 djece nije bio slučajan događaj, incident, dio je to projekta koji je 27. 12. 1991. godine Franji Tuđmanu obrazložio, kasnije Haški osuđenik, Dario Kordić sljedećim riječima, zadokumentovanim u stenogramskim zapisima iz rezidencije predsjednika Republike Hrvatske sa Pantovčaka: Hrvatski narod u Travničkoj ovoj subregionalnoj zajednici živi sa idejom konačnog priključenja hrvatskoj državi i spreman je da to ostvari svim sredstvima".

- Vrhunac kukavičluka u ratu je ubiti nenaoružane bespomoćne civile. Oni koji nemaju uvjerenje ili hrabrost da ostvare vojne ciljeve vojnim sredstvima zbog svojih vojnih neuspjeha pribjegavaju iživljavanju nad civilima. Hvala Bogu da nisi uspjeli, niti su razbili Bosnu, domovinu svih njenih ljudi, niti su porazili snage koje su je branile. Vrhunac ponosa i dostojanstva je vratiti se u svoj rodni kraj, opstajati i boriti se za svoj komad sreće, za svoj komad sudbine pod bosanskim nebom, u svojoj rodnoj grudi. Ovim putem želim iskazati poštovanje svima onima koji su ovdje izgubili svoje najmilije, preživjeli i vratili se da žive ovdje, tako ništeći naum zločinaca - kazao je ministar Dizdar.

Obraćajući se na komemorativnom skupu potpredsjednik entiteta FBiH Refik Lendo, poručio je da je "naša obaveza govoriti i opominjati".

- Govoriti i prenositi istinu je najveći lijek za pomirenje i povjerenje. Govoriti istinu i samo istinu. Istina nam treba da imamo potpuno povjerenje među nama. Ove naše porodice, 31 godinu svaki dan šute, praštaju, sjećaju se, i ni jednog momenta ne mrze. To je najveća stvar nas što smo sve to predeverali, a ne mrzimo, i nećemo mrziti. To je nas ojačalo da želimo demokratsku Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ima mjesta za sve koji je vole. Siguran sam da će Bosna i Hercegovina ugledati svjetlo dana - poručio je Lendo.

Na skupu se obratio i Bob Stewart, komandant britanskog bataljona koji je prvi ušao u Ahmiće.

- Nisam ja nikakav heroj, niko nije heroj, ali vojnici iz Velike Britanije smatrali su svojom dužnošću da zaštite ljude. U jednom trenutku mi je bilo naređeno da se vratim i rekao sam svojim ljudima da ćemo se možda morati povući, ali većina mojih vojnika mi je rekla nema načina da napustimo ovu zemlju, ovi ljudi su kao naša porodica, oni su poput nas na svaki mogući način. Mi u Velikoj Britaniji Bosnu i Hercegovinu smatramo posebnih mjestom. Međunarodna zajednica je 1993. godine iznevjerila Ahmiće i zbog toga se izvinjavam, jer je 116 ljudi ubijeno - naglasio je Stewart.

Također, danas je otvorena spomen-ploča na Memorijanom kulturnom-sportskom centru u Ahmićima

Prije komemorativnog skupa proučen je Jasin na Šehidskom mezarju u Vitezu, te održan Marš mira "Put istine i sjećanja".

Mujo Trako, član Organizacionog odbora za obilježavanje 31. godišnjice, naveo je da su i ove godine, brojnim sadržajima, željeli doprinijeti kulturi sjećanja.

- Svaka organizacija zahtjeva temeljitu pripremu, ako želite da to bude na visokom nivou. Mi već dva i po mjeseca radimo na pripremama, i već smo realizirali različite sadržaje. Danas je centralno obilježavanje. Fokus je na "Putu istine i sjećanja". Želimo da ulicama Viteza, do Ahmića, pošaljemo poruku mira i da pozovemo da se ovo nikad ne ponovi, i naravno da se ne zaboravi - izjavio je on.

U "Putu istine i sjećanja" učestvuju građani iz cijele Bosne i Hercegovine, a kako bi odali počast žrtvama.

- Ovaj sadržaj organiziramo već šestu godinu, a relacija šetnje je Vitez-Ahmići. Drago nam je da imamo učesnike različitih starosnih dobi, učesnike iz raznih gradova, kao i mnoga udruženja i učenike osnovnih i srednjih škola. Zahvaljujemo svima koji su došli da podrže i nadamo se da ćemo naredne imati i veći odziv - kazao je Muamer Čejvan, također član Organizacionog odbora.

Nakon komemorativnog skupa, uslijedio je vjerski program.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti.

Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za učešće u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a "Džokeri", bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca. 

(Maid Dizdarević/Preporod.info)