Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (29. dio) - Neki aspekti sadržajnog i'džaza Kur'ana Časnog

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Neki aspekti sadržajnog i'džaza Kur'ana Časnog

Ovaj dio čudesnih aspekata Kur’an odlikuje se time da predstavlja intelektualnu mudžizu (mu’džize aqlijje) koju razumije i shvata svako ko razumije govor i želi odgovor, bilo da posjeduje književni umjetnički ukus ili ne, pa čak da li je Arap ili nearap. Ovo je jedno od najsavršenijih čuda u Časnome Kur’anu. Ograničit ćemo se na neke aspekte sadržajnog i’džāza (i’džāzul-madmūn - إعجاز المضمون) u Kur’anu.

Aspekt prvi – Obavijest o Nepoznatom

Kur’an je pun vijesti o Nevidljivom (gajbu): o neviđenoj budućnosti (gajbul-mustaqbel), neviđenoj sadašnjosti (gajbul-hādir) i neviđenoj prošlosti (gajbul-mādī), čiji detalji zahtijevaju veliki, opširni sastav. Stoga ćemo se ovdje, zbog skučenosti prostora, zadovoljiti kratkim pregledom.

O neviđenoj budućnosti
U Kur’anu postoje mnoge najave događaja koji će se dogoditi u budućnosti (neke smo već spominjali ranije), a ovdje izdvajamo ovaj:

1. Obavijest o suši koja će pogoditi mnogobošce i Božijem otklanjanju te nedaće te njihovom povratku u nevjerništvo:
فَارْتَقِبْ يَوْمَ تَأْتِي السَّماءُ بِدُخانٍ مُبِينٍ. يَغْشَى النَّاسَ هذا عَذابٌ أَلِيمٌ. رَبَّنَا اكْشِفْ عَنَّا الْعَذابَ إِنَّا مُؤْمِنُونَ. أَنَّى لَهُمُ الذِّكْرى وَقَدْ جاءَهُمْ رَسُولٌ مُبِينٌ. ثُمَّ تَوَلَّوْا عَنْهُ وَقالُوا مُعَلَّمٌ مَجْنُونٌ. إِنَّا كاشِفُوا الْعَذابِ قَلِيلًا إِنَّكُمْ عائِدُونَ. يَوْمَ نَبْطِشُ الْبَطْشَةَ الْكُبْرى إِنَّا مُنْتَقِمُونَ
Zato sačekaj dan kada će prema nebu vidjeti dim očigledni, / koji će prekriti ljude. "Ovo je kazna bolna! / Gospodaru naš, otkloni kaznu od nas, zaista ćemo mi vjerovati!" / A kako će oni primiti Opomenu, a već im je došao poslanik očigledni?! / Potom se od njega okreću i govore: "Poučeni, luđak!" / Mi ćemo otkloniti kaznu malo, a vi ćete se sigurno vratiti. / Na Dan kada ih zgrabimo silom najvećom, zaista ćemo ih kazniti! (Ed-Duhān, 10-16)

U ovim ajetima Svevišnji je obavijestio od dvije stvari: 1. otklanjanju kazne od Kurejšija zbog njihovih dova i njihovom propustu da se obazru na to, te njihovom povratku u nevjerništvo, i 2. njihovom porazu da Dan najvećeg kažnjavanja, a to je Bedr. U autentičnom hadisu od Abdullaha b. Mesuda navodi se da je on rekao: ''Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio kako se svijet okreće od islama, rekao je: 'Bože, [kazni ih sa] sedam [godina] kao onih sedam Jusufovih!' I tako ih je zadesila glad u kojoj se sve osušilo, pa su, zbog gladi, sve jeli, čak i kože i strvinu. Kada bi neko od njih pogledao u nebo, vidio bi nešto poput dima. Tada je došao Ebu Sufjan i rekao: 'Muhammede, ti naređuješ pokornost Allahu i održavanje rodbinskih veza, a tvoj narod propade, pa moli se Allahu za njih!' Svevišnji je objavio: فَارْتَقِبْ يَوْمَ تَأْتِي السَّماءُ بِدُخانٍ مُبِينٍ. يَغْشَى النَّاسَ هذا عَذابٌ أَلِيمٌ… - Zato sačekaj dan kada će prema nebu vidjeti dim očigledni, / koji će prekriti ljude. "Ovo je kazna bolna! - pa do: إِنَّكُمْ عائِدُونَ a vi ćete se sigurno vratiti. Na što je on rekao: ''Hoće li se kazna na Ahiretu otkloniti?' يَوْمَ نَبْطِشُ الْبَطْشَةَ الْكُبْرى إِنَّا مُنْتَقِمُونَ Na Dan kada ih zgrabimo silom najvećom, zaista ćemo ih kazniti! El-Batštel-kubrā (الْبَطْشَةَ الْكُبْرى) je Dan Bedra... Mutefek alejhi.

3. O neviđenoj sadašnjosti
U Kur’anu ima mnogo vijesti o neviđenim stvarima koje su se događale u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., posebno o onome što su neprijatelji i licemjeri skrivali. Sura Et-Tevbe bavila se otkrivanjem intriga i mahinacija licemjera, te razotkrivanjem njihovih zavjera do te mjere da je to nazvano skandaloznim. Za ovu vrstu vijesti su sljedeća dva primjera:

- U nekim pohodima mnogobošci kuju zavjeru (mu’āmere) protiv muslimana time što ima daju primirje, na koje su navikli, radi obavljanja namaza, a onda ih iznenađuju tako što ih izdajnički napadaju dok muslimani klanjaju. Svevišnji Allaha tada objavljuje kako se klanja ratni namaz (salātul-harb) uključujući i zaštitu od ove zavjere, te je, otkrivajući nepriajteljske namjere, rekao: وَدَّ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُمْ مَيْلَةً واحِدَةً Nevjernici žele da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da navale na vas svi odjednom! (En-Nisā’, 102).

- Licemjeri su se urotili pod vođstvom Jevreja i sagradili džamiju pored džamija Kubba’. Tvrdili su da je ona za obavljanje namaza i da se u nju sklonu siromasi, te su tražili od Poslanika, a.s., da i on u njoj klanja, pa je Svevišnji otkrio skrivene tajne njihovih zlih duša: وَالَّذِينَ اتَّخَذُوا مَسْجِداً ضِراراً وَكُفْراً وَتَفْرِيقاً بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصاداً لِمَنْ حارَبَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ مِنْ قَبْلُ وَلَيَحْلِفُنَّ إِنْ أَرَدْنا إِلَّا الْحُسْنى وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكاذِبُونَ، لا تَقُمْ فِيهِ أَبَداً لَمَسْجِدٌ أُسِّسَ عَلَى التَّقْوى مِنْ أَوَّلِ يَوْمٍ أَحَقُّ أَنْ تَقُومَ فِيهِ، فِيهِ رِجالٌ يُحِبُّونَ أَنْ يَتَطَهَّرُوا وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُطَّهِّرِينَ A oni koji su sagradili džamiju da bi nanijeli štetu, i osnažili nevjerovanje, i unijeli razdor među vjernike, i da bi je učinili mjestom zasjede za onoga koji se borio protiv Allaha i Poslanika Njegovoga još prije, sigurno će se zaklinjati: "Mi smo željeli samo najbolje!" A Allah svjedoči da su oni pravi lažljivci. / Ti u njoj nemoj klanjati nikada! Džamija čiji su temelji postavljeni na Bogobojaznosti već od prvoga dana zaista više zaslužuje da klanjaš u njoj. U njoj su ljudi koji vole da se čiste, a Allah voli one koji se mnogo čiste (Et-Tevbe, 107-108).

O neviđenoj prošlosti

Ovoga je veoma mnogo u Kur’anu, uključujući informacije o drevnim događajima (havādis qadīme) koji su se dogodili prije, i kazivanja o vjerovjesnicima (qasasul-enbijā’) i njihovim narodima.
Aspekt drugi sadržajnog i’džaza Kur’ana jeste – Zakonodavni i’džaz
Kur’an je donio čudesno zakonodavstvo koje dokazuje da je on objavljivanje od Allaha i Objava od Njega, i to na mnogo načina, kao što su:

1. donosi ga nepismen čovjek nepismenom narodu koji živi plemenskim načinom života, i nikome od njih ne bi pala na pamet regularnost ili posvećenost općem zakonu ili civilizacijskom sistemu;
2. to je sveobuhvatno zakonodavstvo (tešrī’ šāmil) koje garantira ostvarivanje prava i očuvanje interesa ljudi u svim njihovim finansijskim, društvenim, porodičnim, međunarodnim i drugim poslovima;
3. ono nadilazi svako zakonodavstvo poznato narodima, drevnim i modernim; čak su međunarodni pravni savjeti potvrdili islamsku jurisprudenciju (el-fiqhul-islāmijj) kao osnovni izvor iz kojeg se crpe zakoni, a moderni zakoni (el-qavānīnul-hadīse) u svom razvoju nastoje da se približe islamskoj jurisprudenciji.

Uvaženi veliki učenjak šejh Muhammed Ebū Zehre rekao je: ‘’Nemoguće je da su šerijatski propisi o kojima Kur’an govori djelo Muhammeda, s.a.v.s., već je očito da su od Allaha, dž.š. O tome smo napisali nekoliko istraživanja u jednom islamskom časopisu pod naslovom Šerijat (Vjerozakon) Kur’ana je dokaz da je Kur’an od Allaha. Ta istraživanja je u formu studije sabrala jedna islamska organizacija, objavila ih i prevela na engleski i francuski jezik. Tu smo dokazali kako je nemoguće da jedan nepismen čovjek, koji je odrastao u neznalačkoj sredini, bez škola i biblioteka, dođe sa tako mudrim vjerozakonom. Prema tome, nesporno je Božansko porijeklo Kur’ana.

Također smo napisali jednu komparativnu studiju o kur’anskom Šerijatu i rimskom pravu (el-qānūnur-rūmān), a koja se odnosi na pravo nasljedstva, gdje smo kazali da rimsko pravo, iako je bilo na snazi otprilike trinaest stoljeća, nije moguće porediti sa kur’anskim Šerijatom kad je posrijedi pravo nasljedstva. To bi bilo kao poređenje lomljivog štapa i britke sablje. Nemoguće je da Muhammed, s.a.v.s., donese nešto takvo, već je posrijedi Objava od Allaha, dž.š.
Evropski pravnici smatraju da ljudski razum do sada nije došao do boljeg nasljednog prava od onoga koga nudi Kur’an’’…

Aspekt treći sadržajnog i’džaza – Usklađenost kur’anskih teorija (nezarijjātul-Qur’ān) i njegovih propisa

Časni Kur’an donio je potpune i sveobuhvatne upute, dovoljne i dostatne u svim različitim situacijama, a broj njegovih ajeta premašio je šest hiljada, koji se bave raznim temama koje prelaze stotine. I sve je to doneseno usklađeno u njihovim značenjima i pravilima, stilski i i’džāski konzistentno, pa je to bio pokazatelj da je on Allahov Govor, kao što je Svevišnji rekao: أَفَلا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ وَلَوْ كانَ مِنْ عِنْدِ غَيْرِ اللَّهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلافاً كَثِيراً A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu sigurno našli protivrječnosti mnoge (En-Nisā’, 82). Imam Gazali je detaljno i prelijepo ukratko opisao značaj ovoga, rekavši: ‘’Protivrječnost (ihtilāf) je polisemni izraz koji ima dva značenja, a ovdje se misli na nijekanje protivrječnosti unutar samoga Kur’ana. Kaže se: Hāzā kelām muhtelif - Ovo je proturječan govor, tj. njegov početak ne liči njegovom kraju po elokventnosti; ili: Huve mutelifud-da’vā - هو To je proturječna tvrdnja, tj. dio nje poziva vjeri, a drugi dio ovome svijetu; ili: Huve mutelifun-nazm - Ovo je proturječna kompozicija, u smislu da je jedan dio nje poezija, drugi dio nešto što se pjeva, treći dio je poseban stil, a onda slijedi stil različit od prethodnog.

Božija Riječ je lišena ovih proturječnosti, jer u jednom stilu u kompoziciji u kojoj početak korespondira kraju i na istom nivou je krajnje elokvencije. Ne uključuje u svoj sadržaj ono što je vrijedno i bezvrijedno; kreće se u jednom značenju – poziv ljudima ka Allahu i njihovo usmjeravanje od ovoga svijeta ka vjeri.

Govor ljudskih bića prožimaju ove proturječnosti, kao što je govor pjesnika i glasnika, i kada se usporede, postoji razlika u pristupu kompoziciji, zatim razlika u stepenu elokvencije, pa čak i u osnovi elokventnosti koja uključuje vrijedno i bezvrijedno; a i dvije rasprave i dvije pjesme nisu jednake, jer pjesma uključuje rječite i nerječite stihove. Isto tako, pjesme i stihovi imaju različite ciljeve, jer pjesnici i elokventni govornici ‘lutaju svakom dolinom’. Nekada hvale svijet, a nekada ga kritikuju, nekada hvale kukavičluk i nazivaju ga asertivnošću, a nekada ga kritikuju i nazivaju slabošću, nekada hvale hrabrost i nazvaju je strogošću, a ponekad je kritikuju i nazivaju je bezobzirnošću. Ljudski govor, dakle, nije lišen tih proturječnosti zato što njegovo izvorište ima različite ciljeve i okolnosti. Okolnosti čovjeka variraju, pa mu elokvencija pomaže kada je njegova priroda opuštena i sretna, ali mu je teško kada je depresivan. Također, njegovi ciljevi se razlikuju, pa on jednom inklinira ka nečemu jednom, a drugi put nečemu drugom, a to nužno iziskuje razliku u njegovom govoru. Nećete sresti osobu koja u dvadeset tri godine, koliko je trajao period objave Kur’ana, govori s istim ciljem i na jedan način. Poslanik, a.s., je bio ljudsko biće čije su okolnosti bile različite, i da je Kur’an njegov govor ili govor nekog drugog čovjeka, našli simo u njemu mnoge proturječnosti’’.

Aspekt četvrti sadržajnog i’džaza – Utjecaj Kur’ana na srca

Ovo je važan aspekt, a to je čudesno djelovanje Kur’ana na srca i njegovo duboko djelovanje na srca.
Da su međunarodne radio stanice ili velike novine objavile vijest da je jedna mala država usvojila vlastitu knjigu i da se od pobijanja slabosti, zaostalosti i neznanja uzdigla do vrhunca moći, napretka i znanja, tako da je zbrisala dvije najveće države, mi bismo to smatrali radio-trikom, ili novinarskim trikom, jer je to u suprotnosti sa običajima i zakonima društva. Arapi su bili u nižem stanju od toga i više zaostali kada su vidjeli Kur’an i njegov utjecaj na njih, pa su se oni mijenjali sve dok nisu postali onakvi kakvim ih veliča sam Kur’an: كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio zarad ljudi (Āli ‘Imrān, 110).

Tako je kroz historiju Kur’an ostao Knjiga Upute: zbog njega nevjernik uzvjeruje, zabludjeli biva vođen, grješnik se kaje i biva nagrađen. Nikada nećete naći duboki utjecaj nijedne druge knjige! Kao što je Svevišnji rekao: اللَّهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ الْحَدِيثِ كِتاباً مُتَشابِهاً مَثانِيَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلى ذِكْرِ اللَّهِ Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koje se ježe kože onima koji se boje Gospodara svoga. Potom se smiruju kože njihove i srca njihova uz spominjanje Allaha (Ez-Zumer, 23).

(Preporod.info)