Sjećanje: Akaid-ef. Boja - čovjek vjere, dobrote i vizije

Akaid-ef. Boja je bio imam, glavni imam i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bihać u toku svog radnog vijeka. Predanost u radu i djelovanju je bio njegov manir, a prijatnost i blagost u komunikaciji s ljudima ga je krasila. Džemat Brekovica, u kojem je proveo većinu svog radnog vijeka, sjeća ga se kao posebno vrijednog imama, a medžlis kojim je rukovodio je danas jedan od uređenijih na području Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Rođen je 15. aprila 1961. godine, a preselio je 13. aprila 2014. godine. Prva dženaza mu je klanjana dan kasnije, 14. aprila 2014. u haremu džamije u Brekovici i jedna je od najvećih u Krajini u posljednjih nekoliko desetljeća, dok je dženaza u njegovom rodnom Pazariću gdje je i ukopan obavljena na dan njegovog rođenja, 15. aprila 2014. godine.

Povodom desete godišnjice od njegovog preseljenja na ahiret, u džematu Brekovica je upriličeno sjećanje na Akaid-ef. Boju. Prije akšam-namaza je proučen Jasini-šerif, a poslije akšama kelimei-tevhid. Nakon kelimei-tevhida o različitim segmentima života Akaid-ef. Boje su govorili glavni imam Medžlisa Bihać Mensur-ef. Ćehić, dugogodišnji prijatelj Abdo-ef. Rekić, džematlija i učenik Zehrad Majstorović i član porodice prof. Elvedin Grošić.

Glavni imam Mensur-ef. Ćehić je predstavio ličnost Akaid-ef. kroz njegovo liderstvo i vođenje Medžlisa Bihać.

- Ja ne bih rekao da smo mi u Islamskoj zajednici neki rukovodioci. Možda nominalno, ali smo mi u biti hizmećari i osobe koje trebaju dati svoj doprinos i uložiti trud, kako bi zona odgovornosti u kojoj se mi nalazimo bila uspješna, a što je Akaid-ef. stalno isticao. Zajedno smo dijelili kancelariju šest godina i često je znao reći: "Ti glavni imamu samo reci šta je neophodno obezbijediti, a moja obaveza i Izvršnog odbora jeste da to i priuštimo". Tada smo donijeli i Pravilnik o članarini i članstvu, a to je bazni pravilnik koji je poslužio da bi se uvela centralizacija na području našeg medžlisa, koja već deset godina uspješno funkcioniše - rekao je u svom izlaganju glavni imam Mensur-ef. Ćehić.

Dugogodišnji imam u susjednom džematu Bajrići i današnji imam džemata Turija-Vrsta Abdo-ef. Rekić je govorio o svojim iskustvima sa Akaid-ef. Bojom kao radnim kolegom i savjetnikom.

- Akaid-ef. je se u ovom našem poslu kojeg radimo toliko radovao tuđoj sreći, pa možda neću pretjerati ako kažem i više nego li se mi radujemo vlastitoj. I malu našu sreću i svaki pozitivan korak je znao uveličati i učiniti ga posebnim. Ono što je meni posebno značilo jeste što je svoje iskustvo prenosio na mene, kao mladog imama koji je tek počeo raditi. On je znao kako džemat diše, kako sa ljudima komunicirati, na koji način rješavati pojedine probleme i sl. I kada god sam ga poslušao, a uglavnom je tako bilo, nije me glava zabolila. Njemu je bilo stalo da ne prolazimo neugodnosti, ako on može biti taj koji će nam pomoći da se to ne desi - poručio je Abdo-ef. Rekić u svome veoma emotivnom izlaganju.

Zehrad Majstorović je pohađao mekteb kod efendije Boje, bio omladinac i učenik, stalni saputnik na brojne manifestacije i programe, džematlija i kućni prijatelj.

On je govorio o svom imamu kao džematlija, a posebno se osvrnuo na njegovo stasanje uz Akaid-ef. Boju.

- Pored toga što sam kod njega 1986. godine položio hatmu, što me je uputio da u svojoj mladosti zavolim džamiju, da učim Kur'an, ilahije, ezane i što me je naučio da volim svoj din, on je bio poseban prijatelj. S obzirom da je moj devetnaestogodišnji rahmetli brat Nedžad kao regrut bio raspoređen u Slunju na ratištu, mi smo išli po njega i Akaid-ef. nam je došao u kuću i ponudio se da on bude taj koji će zajedno s nama ići po njega. To je značilo žrtvovanje i vlastitog života za svog džematliju i prijatelja i takav je bio sa mnogima - poručio je Majstorović.

Na kraju je o Akaid-ef. govorio profesor u Medresi "Džemaludin-ef. Čaušević" u Cazinu Elvedin Grošić, kome je Akaid-ef. bio tetak. On je govorio o njemu kao članu porodice, koliko je on značio porodici i koliko se davao na planu porodice.

- Akaid-ef. je održavao rodbinske veze onako kako je to Poslanik, a.s., od nas tražio. Pogotovo je bio osjetljiv prema porodici svoga rahmetli brata šehida Mevlida, s kojima je redovno održavao kontakt i nastojao da im olakša život koliko je bio u njegovoj moći. I sa tazbinske strane, a to je strana koja mene povezuje s njim, rahmetli tetak je bio čovjek koga sam ja doživljavao kao najrođenijeg brata, učitelja i prijatelja. Kod njega sam proveo godinu i po dana i bez ustezanja tvrdim da mi je najviše pomogao da sve te mladalačke izazove dočekam spremno i da se adekvatno prema njima ponesem - rekao je prof. Grošić.

Po završetku programa je proučena dova za hatme, jasine i kelimei tevhid koji su proučene pred njegovu dušu i na ime ozdravljenja njegove supruge.

Programu su prisustvovali članovi porodice rahmetli Akaid-ef. Boje, imami, džematlije i prijatelji, a kroz program su prigodne ajete i zikrove učili imami hafiz Talha-ef. Tričić i Tarik-ef. Imširović. Moderator programa je bio imam džemata Brekovica Nazif-ef. Horozović.

(Preporod.info)