Od petka do petka: Damir-ef. Peštalić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 5. do 11. aprila 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Damir-ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica.

Petak, 5. april 2024.

Prvi džuma-namaz u Potočarima ove godine, i još jedan podsjetnik da je uspostavljanje džemata na ovom mjestu bio naš dug, i prema šehidima i njihovim porodicama, i svima onima koji su se vratili na svoja ognjišta u Srebrenici.

Osmu godinu zaredom na musalli šehitluka genocida u Srebrenici, prema odluci Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a na prijedlog Muftijstva tuzlanskog, obavljamo džuma-namaz. Naši istaknuti alimi, muftije, članovi Rijaseta Islamske zajednice, dekani naših fakulteta, direktori medresa, dolaze u Potočare i predvode džuma-namaz, a u ovom ibadetu učestvuju i vjernici iz cijele naše domovine, što nas posebno raduje.

Svake godine prvi džuma-namaz predvodi naš muftija dr. Vahid-ef. Fazlović. Tako je bilo i ove godine. Nakon namaza, muftiji smo obezbijedili prostor za odmor, jer je cijeli mubarek dan petka i mubarek noći proveo s nama.

U toku dana pripremali smo se i za naš, sada već tradicionalni, dječiji iftar. U Čaršijskoj džamiji u Srebrenici iftarilo je oko stotinu djece Srebrenice. Prelijepa slika, koja ulijeva nadu. Slika koja nam daje snagu, snagu da nikada ne odustanemo.

S muftijom smo se pred teravih-namaz uputili prema mjestu Peći kod Dobraka, gdje smo zajedno s džematlijama ovog kraja iftarili u obnovljenoj džamiji. Iftar je priredio naš Srebreničanin Kadrija Pitarević, koji živi i radi u Danskoj.

Iako je 27. noć ramazana, mubarek noć, prilika koju mnogi od nas provode u smiraju svog doma sa svojim najmilijim u ibadetima, muftija tuzlanski 27. noć proveo je s nama - u Dobraku. Veliko je to, veliko je kada vam muftija dođe na Drinu, na granicu domovine, provede najdražu noć s vama. Poznajemo muftiju i koliko se on daje za ove krajeve, što je i ovom prilikom potvrdio. Svjedočili smo prelijepom programu. Uz muftiju tuzlanskog bio je i hafiz Ahmed-ef. Rahmanović, drugi imam džamije „Kralj Abdullah“ u Tuzli, te dva učenika Behram-begove medrese, koji su nas počastili s nekoliko ilahija. Muftija je ovom prilikom uputio poruke važne za sve nas. Još jednom je pozvao da brinemo o zavičaju i domovini, čuvamo vrijednosti, a to džematlije Dobraka, i džematlije cijele Srebrenice, s ponosom čine.

Nakon programa, s muftijom i njegovom suprugom Azrom, kao i mojom suprugom Adisom, otišli smo kod naše majke Salihe. Tu je bio i Dževad-ef. Orić, džematski imam, koji je, prije svega Salihin sin, pa onda imam. On je neko ko s našom Salihom provodi najviše vremena i brine o njoj. Otvorili smo joj vrata, čemu se obradovala. Ona kaže da je najveća pomoć koju možemo da joj učinimo - da joj otvorimo vrata. Shvatio sam da je to možda moj, a vjerujem i ostalih, najbolji ibadet u 27. noći ramazana. Otvorio sam Salihi vrata. Posjedio sam s njom, popio kahvu.

Subota, 6. april 2024.

Subota, mirniji dan, sa uobičajnim dnevnim i ramazanskim aktivnostima. Nakon podne-namaza očekivao sam poziv novinara iz redakcije Oslobođenja. Razgovarali smo i napravili lijep bajramski intervju.

Raduje me da su bosanskohercegovački mediji, medijski radnici, svjesni važnosti Srebrenice, da iskazuju svoje interesovanje i žele naš glas prenijeti javnosti.

Medijski nastupi su prilika da pošaljemo našu priču, inicijativu, da skrenemo pažnju na našu Srebrenicu, koja je, evidentno, u drugom planu, u spektru političkih igara koje se dešavaju.

Naš Ahmed-ef. Hrustanović za večeras je, uz pomoć naših ljudi koji u kontinuitetu podržavaju naš rad i aktivnosti, obezbijedio iftar, a na kojem ćemo okupiti naše bliske saradnike, njihove porodice, kao i omladince koji su dali poseban doprinos, kako bismo zajedno iftarili, kao i sumirali ramazanske napore koje smo uložili. Radujem se tom iftaru. A iftari s našim mladim, s našom djecom, uvijek su najljepši, jer nam daju inspiraciju i nadu da će biti života u našoj Srebrenici.

Nedjelja, 7. april 2024.

Kada kažemo nedjelja, obično pomislimo običan dan, dan za odmor i predah od svih obaveza. Međutim, za nas u službi, u misiji, ni jedan dan nije običan.

Prije podne-namaza posjetili su me prijatelji iz Zenice. Riječ je o dvojici ljudi koji su istinski vezani za Srebrenicu. Svake godine prije Bajrama nas obvesele svojim dolaskom, poručivši nam tim činom da su uvijek uz nas. Posjete nas, podrže rad Islamske zajednice, provedemo ugodno vrijeme u druženju. Oni su od onih dobrih ljudi koji imaju iskrenu, čistu ljubav prema Srebrenici, i bez čije podrške mi ne bismo mogli biti to što danas jesmo. Hvala Bogu da ovaj grad ima svoje prijatelje, u domovini i u svijetu, koji svojim postupcima svjedoče svijest o tome da je Srebrenica naš najveći emanet.

Poslije podne-namaza klanjali smo dženazu Muhamedu Efendiću. Muhamed je volio Srebrenicu, volio je ljude. A i ljudi su voljeli njega. Iako nije imao svoje porodice, zbog njegove pristupačnosti i srdačnosti, uviđali smo da je pak sve nas vidio svojom porodicom. Rastužio nas je njegov odlazak. Ni jedna smrt, a posebno smrt dobrih ljudi u Srebrenici, ne može a da u čovjeku ne izazove osjećaj tuge. Ogromne su posljedice genocida počinjenog nad našim narodom u Srebrenici. Kada se jedan iz naše sredine vrati Gospodaru, primijetimo da ga nema. Molimo Boga da našem Muhamedu podari džennet.

U drugom dijelu dana, imali smo posjetu Radio-televizije Tuzlanskog kantona. Tradicionalno ova medijska kuća svake godine realizuje ramazanske programe uživo iz džemata Muftijstva tuzlanskog. Večeras su bili s nama. Učešće u programu su uzeli predsjednik Medžlisa Faruk Hasanović, Ahmed-ef. Hrustanović i ja, a nastojali smo, kroz govor o našim ramazanskim aktivnostima, još jednom poslati važnu poruku - Srebrenica živi; u Srebrenici se rađa i stasava mladost koja voli ovaj grad; u Srebrenici ima potencijala. Nadamo se da će ovo biti prepoznato, i da ćemo svjedočiti većoj odgovornosti i većem broju djela kada je riječ o Srebrenici. Nadamo se sistemskom pristupu u kreiranju ambijenta za kvalitetan život svih Srebreničana.

Na kraju dana, sa suprugom sam iftario kod našeg dobrog prijatelja, a teravih-namaz klanjali smo u našoj Čaršijskoj džamiji.

Ponedjeljak, 8. april 2024.

Ponedjeljak, početak sedmice u kojoj dočekujemo Ramazanski bajram. Privodimo ramazanske aktivnosti kraju, sumiramo rezultate i pripremamo se za doček našeg velikog praznika.

Pozvao sam učenike koji su ove godine bili na ramazanskoj praksi u Srebrenici i zahvalio im na angažmanu. Vrlo je važno da naša djeca žele doći na praksu u Srebrenicu, da svoja prva iskustva steknu upravo u sredini koja je simbol borbe za sve neprikosnovene vrijednosti. Cilj nam je da i na ovaj način jačamo njihove veze sa Srebrenicom, te da uspostavljamo mrežu koja će svoje rezultate polučiti u budućnosti.

Nakon susreta s našim učenicima, krenuo sam put Sarajeva, a na poziv Federalne televizije. Bio sam gost emisije "Mreža", gdje sam govorio o Srebrenici, problemima i izazovima, iz naše perspektive. Iako ne bismo trebali raditi ovaj dio posla, mi to činimo, neprestano apelirajući na one koji imaju obavezu prema našem gradu.

Iznenadni dolazak u Sarajevo značio je i veliku radost za mene, susret i iftar s kćerkom Aminom koja studira u Sarajevu. Večeras ćemo provesti vrijeme zajedno, a prespavat ću u Studentskom domu Islamske zajednice. Svaki put kad dođem u Studentski dom, budem ponosan na Islamsku zajednicu, budem ponosan na činjenicu da Islamska zajednica ima reprezentativan dom, koji ima svoju svrhu i cilj, dom koji je mjesto susreta, edukacije i saradnje. Djeca, boraveći u ovom domu, osjećaju veću povezanost sa svojom Islamskom zajednicom. Svi oni studiraju na različitim fakultetima, a kada se oni ostvare, naravno, s njima će jačati i naša Zajednica. Nadam se da će Islamska zajednica imati još sličnih projekata. Ujutru ćemo, ako Bog da, moja Amina i ja zajedno u Srebrenicu.

Utorak, 9. april 2024.

Nakon što je moja Amina završila svoje obaveze na fakultetu, krenuli smo u Srebrenicu. Uživao sam u ovom zajedničkom putu, jer smo imali priliku za razgovor, s obzirom na našu razdvojenost, zahvalni smo na svakom zajedničkom momentu. Oboje smo se istinski radovali dolasku u našu Srebrenicu, kao i skorom Bajramu, Bajramu s porodicom, s našim ljudima, u našem gradu.

Nakon podne-namaza podijelili smo paketiće našoj djeci, a koje smo obezbijedili zahvaljujući Ziraat banci i kalesijskom džematu Seljublje. Nacrtati osmijeh djetetu Srebrenice je zadovoljstvo koje nema cijenu.

Prilika je ovo da ukažem i na našeg velikog čovjeka, vakifa, Mehu Tepića. Meho je žrtva genocida - izgubio je četiri brata, tri bratića, bratičnu, dvije snahe i još članova uže i šire porodice. Danas je uspješan, živi u Americi. Međutim, nikada nije zaboravio svoju Srebrenicu. Nikada nije zaboravio svoje korijene. Uvijek je tu s nama, i svakim svojim postupkom podsjeća na to da je veliko srce, veliko dostojanstvo, velika duša. Neko je koga, zaista, posebno volimo i poštujemo. Naime, on svake godine, tradicionalno, obezbijedi iftare za sve naše džematlije, a tako je bilo i ove godine. Također, Meho je obnovio našu porušenu džamiju u Petrićima. Danas šehidska džamija u ovom mjestu stoji ponosno, i u njoj se svake godine okupimo na jacija-namazu uoči Bajrama. Tako smo uradili i ove godine, klanjali smo jacija-namaz, a učenjem tevhida, Jasina i hatma-dove sjetili smo se Mehinih članova porodice ubijenih tokom genocida.

Srijeda, 10. april 2024.

S posebnim emocijama dočekamo svaki Bajram u Srebrenici. Iako sretni zbog dolaska blagdana, mislimo o svim majkama i očevima Srebrenice koji Bajram dočekuju sami. Srebrenica je naša rana, ali, moramo se boriti, slati poruku života, to je naša prvorazredna obaveza.

Ponosni smo što smo ove godine uspjeli organizirati klanjanje bajrama na devet mjesta u našoj Srebrenici. Centralni program, kao i svake godine, održali smo u prepunoj Bijeloj džamiji u Srebrenici. I u obraćanju prisutnim vjernicima, kazao sam da smo radosni što nas je Dragi Bog počastio da ramazane, kao i bajrame, možemo dočekivati u našoj Srebrenici. Među prisutnim sam uočio veliki broj mladih ljudi, što je za mene bila najljepša slika bajramskog jutra.

Nakon bajram-namaza tradicionalno smo sišli pred Čaršijsku džamiju, gdje smo organizirali bajramski prijem. Uz kahvu, kolače, u ugodnoj atmosferi, podijelili smo bajramsku radost, kao velika porodica.

Svakog Bajrama posebno se radujem i okupljanju u našoj kući na bajramskom doručku, na kojem nam se pridruži Ahmed efendija sa porodicom. Sa suprugama i djecom, pijemo bajramsku kahvu, a posebno sam obveseljen što nam se ove godine pridružila i moja majka.

Ostatak dana proveo sam uz porodicu - ljubav i mir za svakog čovjeka.

Čevrtak, 11. april 2024.

Dan šehida, dan sjećanja na sve one koji su dali živote braneći porodicu, čast, domovinu i vjeru. Dan sjećanja na sve one čijom krvlju je natopljena naša domovina. Dan sjećanja na one koji su temelj naše domovine. Naša je trajna obaveza da nikada ne zaboravimo njihovu plemenitu žrtvu.

Tradicionalno, Dan šehida smo obilježili u Memorijalnom centru Potočari. Sakupili smo se, majke Srebrenice, žrtve genocida kako iz Srebrenice, tako i iz Bratunca, Vlasenice, Zvornika, ali i mnogi drugi iz cijelih krajeva Bosne i Hercegovine. Sakupili smo se da ih se sjetimo učenjem Jasina i tevhida, ali, svjesni da njima sjećanja nisu važna, njima je Bog Dragi obećao Džennet, sjećanja su važna nama, zbog nas, zbog onih koji će doći poslije nas.

Dok sam učio tevhid, posmatrao sam naše majke i, po ko zna koji put, bio ponosan, jer gledajući ih u oči, vidio sam ponovo koliko je veliko to strpljenje, dostojanstvo, snaga, da ostatak svog života daju za dobrobit naše Srebrenice. S druge strane, dok sam gledao našu djecu, vidio sam ogromnu ljubav prema rodnom mjestu, prema Srebrenici. Kada to dvoje spojite, koliko god da je težak ovaj dan, jednostavno budete radosni. Samo sam kazao - Bože, pomozi da do Sudnjeg dana se u miru, zdravlju i rahatluku živi u našoj Srebrenici.

(Preporod.info)