Priča o fotografiji bosanskog šehida

Božije znakove kao one tokom borbe protiv agresije na BiH 1992 - 1995. neki uzimaju kao potvrdu svoje vjere, neki u njima vide samo obične slučajnosti, a neki žive da ih dožive 

Edhem Đuzo je bio pripadnik jedinice Fatih koja je u mjesecu junu 1995. godine učestvovala u akciji u podnožju Treskavice. Cijelog tog dana borci su pod punom ratnom spremom morali marširati do određene lokacije, odakle bi krenuli ka utvrđenim četničkim položajima na koti Kožljen, gdje ih je čekala u dobro utvrđenim bunkerima zloglasna četnička jedinica Vukovi s Drine.

Koraci od olova

U jednom trenutku borci su odlučili da se oslobode određene ratne opreme, jer svako od njih je morao uzbrdo, kroz šume i preko stijena nositi svoj ruksak, standardno oružje, te jedno vrijeme biti nosač i dodatnog oružja, tačnije municije. U ovom slučaju najteže za nošenje bile su RPG granate i kutije municije za puškomitraljez 'sijač'. Onaj ko nosi sijač bio je sam pod ogromnim teretom. Borci su se mijenjali kako bi se izvršio transport dodatnog oružja i opreme. Borci su ponijeli tri, a ostavili tri granate i jednu kutiju metaka i nastavili put.

Kada su stigli na sabirno mjesto i počeli pripreme za akciju shvatili su da se pred njima nalazi šest bunkera, a imali su samo tri RPG granate. Pojavio se Edhem Đuzo, koji je bez znanja saboraca svojih ponio ostavljene tri granate i kutiju metaka. Iako je, kao i svi oni do tada, po nekoliko puta već bio nosač, nije želio ostaviti municiju, ali ni pričinjavati nelagodu drugima što će umjesto njih ponijeti. Šutio je i iza svojih saboraca nosio njihov zajednički teret.

Prije same akcije borci su napravili zajedničku sliku, jer je jedan od njih bio ljubitelj fotoaparata. Napad je počeo. Iako je bilo malo vjerovatno da će se iz svakog pucnja RPG-a pogoditi meta, u ovoj akciji, u kojoj je samo jedan vojnik Armije RBiH lakše ranjen, a Vukovi s Drine zbrisani s utvrđenih pozicija, svih šest ispaljenih granata pogodilo je metu. Mladi Tarik je sa šest pucnjeva uništio šest uništenih bunkera. Da li bi akcija bila uspješna bez tri granate koje je Edhem ponio? Bog zna, ali bi vjerovatno bilo više ranjenih i ubijenih boraca Armije RBiH.

Edhemova sedžda

Ubrzo nakon ove akcije uslijedila je akcija na kotu Kragujevac, u kojoj je dvadeset i petogodišnji Edhem pogođen. Metak ga je pogodio tako da mu se prilikom smrti glava pognula naprijed zajedno s tijelom i dotakla tlo. Edhem je s Ovog svijeta otišao u položaju sedžde, u kojem je njegovo tijelo ostalo danima. Njegovom tijelu, zbog otvorene vatrene linije, niko nije mogao prići mjesec dana. Nakon mjesec dana donesen je na mezarje Kovači. Prije dženaze njegovi saborci su odnijeli film iz aparata kako bi izradili fotografije.

Poslije dženaze uzeli su fotografije, među kojima je bila i zajednička pred akciju na kojoj je bio i Edhem. Bez ikakve montaže i biranja pozicija prilikom fotografisanja fotografija je, nama koji vjerujemo u Božije keramete, potvrda da je Edhem u milosti Božijoj i da je bio među odabranima. Prilikom fotografisanja sunce je, kroz gustu krošnju, doprlo samo do njega. Na fotografiji je Edhem Đuzo, prvi slijeva, osvijetljen i obasjan sunčevim svjetlom.

Prema riječima saboraca Edhem je bio mirna i susretljiva osoba. Nikada nije viđen ljut i lošeg raspoloženja. Na njegovom licu uvijek je bio osmijeh. Njegova uzrečica bila je 'prijatelju'. Slobodno vrijeme provodio je u učenju Kur'ana, a i u tim najtežim minutama tokom akcije, kada su saborci znali stati kako bi na trenutak predahnuli, on je vadio Kur'an i učio.

(islam.ba)