Muftija Porić u bajramskoj hutbi: Osnažimo pozitivne vrijednosti koje su danas na udaru

Muftija Porić u bajramskoj hutbi: Osnažimo pozitivne vrijednosti koje su danas na udaru

U srijedu, 10. aprila 2024. godine, u Muslimanskom kulturnom centru Ljubljana održana je centralna bajramska svečanost za područje Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji. Bajramsku hutbu održao je muftija mr. Nevzet-ef. Porić. Hutbu prenosimo u cjelosti:

Hvala Uzvišenom Allahu – Stvoritelju svjetova – na blagodatima koje nam je podario. Neka je salavat i selam na Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji su živjeli sa istinom u svojim srcima.

Draga braćo i sestre,

iza nas je ramazan, mjesec u kojem smo postili, čitali i učili Božiju Riječ – Kur'an, prisustvovali zajedničkim namazima i družili se na iftarima. Postom u mjesecu ramazanu iskazivali smo svoju pobožnost i pokornost Svemogućem Bogu našim mislima i našim djelima. U ime Boga, postom smo se odricali mnogih blagodati.

Svake godine, sretni i veseli, mjesec ramazan dočekujemo kao najdražeg gosta. Tokom ramazana savjesno propitujemo svoja dobra i loša djela, s ciljem da se popravimo i postanemo bolji vjernici i bolji pojedinci. Post je poseban ibadet. Božiji poslanik Muhammed, a.s., je rekao: „Bog se pred Svojim melekima ponosi sa pobožnim mladićem i kaže: ‘O mladiću, ti koji ostavljaš svoju strast radi Mene i žrtvuješ svoju mladost radi Mene, ti si kod Mene kao jedan od Mojih meleka.’”

Vjernici koji su postili, nastojali su da u potpunosti ispune dužnost svoga Gospodara i slijede preporuke Muhammeda, a.s. Time su nastojali da se približe Svemogućem Bogu, jer post nije samo odricanje od hrane i pića. Post je mnogo više. Postom smo kontrolisali sebe i svoju ličnost. Post je vježba odricanja od želja i prohtjeva naše duše. Vjernici i vjernice koji su postili, nisu dozvolili da ih strasti savladaju, već su kraj ramazana dočekali kao veliki pobjednici. Post je bio duhovno-fizička vježba koja se izvodila u duhu apsolutne pobožnosti.

Postom se vjernici poistovjećuju sa melekima i na taj način se približavaju Svemogućem Bogu i traže Njegov blagoslov, što je krajnji cilj svakog vjernika i vjernice. Pravi smisao posta u mjesecu ramazanu je kontrolisanje tijela i jačanje duha, koji uživa u ramazanskim ibadetima i vraća se svome domu u blagoslovljenim trenucima ramazana, odnosno, vraća se Bogu. Važno je da iz mubarek ramazana izađemo očišćeni od grijeha i ojačani duhom, kako bismo mogli savladati sve  izazove koji stoje pred nama kao Božijim stvorenjima. On u Kur'anu kaže:

„Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista pripadaju samo Allahu, Gospodaru svjetova. ” (El-En'am, 162).

Blago onima koji su izašli iz mjeseca ramazana pod zaštitom Božije milosti, oslobođeni od grijeha i spašeni od vatre! Kao vjernici, radujemo se uspjehu kojeg smo postigli postom u mjesecu ramazanu.

Mi smo prah u koji je Bog udahnuo život. Zato naše tijelo, naš život i naša smrt pripadaju Bogu. Mi smo trajni dužnici Bogu. Ne dugujemo mu ništa materijalno. Dugujemo mu zahvalnost za život koji nam je udahnuo, a dugujemo mu pobožnost koja je bila izražena u mjesecu ramazanu.

Svi smo mi Božija stvorenja, bez obzira kojem svjetonazoru pripadamo. Svi smo jednaki i svi smo krenuli na ovaj put sa jednakim mogućnostima. Od svakog pojedinca zavisi da li će izabrati pobožan ili bezbožan put. Svaki list na grani mora biti svjestan da je grana povezana sa stablom. Stablo je povezano sa korijenjem. Korijeni su povezani sa zemljom. A zemlja? Ne, ona ne lebdi u svemiru uzalud. Zemlja i sva nebesa pripadaju Bogu i povezana su s Njim. Ovo je zapravo, predanost. Čovjek nije sopstveno stvorenje, on ne pripada samo sebi već i Bogu, on pripada Zemlji i drugim stvorenjima.

Danas se postavlja legitimno pitanje: Da li je današnji čovjek spreman prihvatiti činjenicu da ima Stvoritelja? Da li je spreman da makar na trenutak razmisli o sebi da je njegov primjer sličan prethodno spomenutoj paraboli o listu? Ramazan nam je makar na trenutak pomogao da razmislimo o bogobojaznosti, koja je za čovjeka veoma bitna. Nikada ne smijemo zanemariti bogobojaznost, bez obzira na tehnološku moć modernog doba, koja je čovjeka dovela do iskušenja koje ga svakodnevno pogađaju.

Ono što je modernom čovjeku danas potrebno je uravnoteženo vrijeme koje mora ravnomjerno rasporediti između svoje duše i korištenja tehnologije koja mu je dostupna. Tako će naša duša biti zadovoljnija jer će se posvetiti Bogu i provoditi više vremena u društvu dobrih i pobožnih djela. Sve materijalno što steknemo će ostati i nestati na Zemlji. Kur'an nas podsjeća da je sve na Zemlji prolazno. Na Zemlji ostaju samo Bog i ljudska djela:

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti. ” (Er-Rahman, 26-27).

Čovjek nije vlasnik svog života. On je samo njegov korisnik. Sve što čovjek ima povjereno mu je na korištenje. Život je dar koji je čovjek dobio od Svemogućeg Boga i ne smije biti neodgovoran prema onome što mu je darovano. Mi smo, zapravo, samo skup dana. Kad prođe jedan dan, prošao je i dio nas. Stoga se postavlja pitanje: Kako provesti vrijeme na ovom prolaznom svijetu? Moramo voditi računa o svakom trenutku života i zaštititi ga od drugih, ali i od sebe. Niko ne smije ugrožavati ni tuđi a ni svoj život. Svemogući Bog nam daje život i samo On ima pravo da ga oduzme. Život je dar koji niko ne smije ugrožavati. Uzvišeni Bog u Kur'anu kaže:

„… i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29-30).

Moramo osnažiti život pozitivnim vrijednostima koje su danas na udaru. Moramo voditi računa o svom zdravlju i izbjegavati poroke koji ugrožavaju naše živote. Moramo ojačati suživot i međusobno razumijevanje i izdići se iznad mračnih sila koje nas okružuju i vode u međusobne sukobe. Moramo se opredijeliti za ono što je dobro i plemenito. Ne smijemo odustati od vrijednosti koje oplemenjuju ljudski život na ovom svijetu.

Poštovani,

teško je razumjeti dešavanja u svijetu, ratna razaranja u Palestini i Ukrajini i nekim drugim dijelovima svijeta. Tokom mjeseca ramazana učili smo dove Uzvišenom Bogu da pomogne svima koji su bili pogođeni ratom i izgubili svoje najmilije. Posebno smo se prisjećali naše braće i sestara u Gazi, koji su cijeli ramazan a i prije toga, strahovali za svoje živote. Gledali smo tužne prizore iftara i teravih-namaza organiziranih pod ruševinama ovog historijski važnog područja.

Zašto, pitamo se? Da li je sve vrijedno toga? Zašto je ubijeno toliko ljudi, posebno djece?

Mislimo na sve živote – ukrajinske, ruske, jevrejske i palestinske. Kada će se zlo rata i ugnjetavanje nevinih zaustaviti? Postavljamo sebi pitanje: Da li su postavljeni ciljevi pojedinaca vrijedni toliko života? Zašto su neka djeca uskraćena za pristojno i lijepo djetinjstvo? Pitamo se zašto u svijetu postoje dvostruki standardi? Zašto su pogažene vrijednosti na kojima je izgrađena Evropa i drugi dijelovi savremenog svijeta? Zašto je svijet tako okrutan i nepravedan? Nažalost, nema odgovora na ova pitanja. Pred nama je period velike neizvjesnosti. Niko ne može predvidjeti u kojem pravcu će se svijet razvijati u budućnosti.

Mi se zalažemo za mir i suosjećamo sa svima onima koji su protjerani iz svojih domova, bez obzira o kojem dijelu svijeta je riječ. Moramo poštovati dostojanstvo svakoga, bez obzira na etničku, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Stoga od odgovornih, kojima su povjerene važne funkcije, očekujemo da razmisle o svojim postupcima i odlukama koje donose. Svi imamo pravo na pristojan život, slobodu, mir, domovinu, dom i porodicu. Ponosni smo što je Slovenija na pravoj strani historije i nastoji da pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Pozivamo na prekid sukoba u Palestini, odnosno Gazi i Ukrajini. Pozivamo na rješavanje sukoba kroz dijalog i međusobno poštovanje. Većina ratova se ne završava na bojnom polju, već pregovorima i međusobnim poštovanjem. Molimo Boga da pomogne svima koji su ugroženi, nepravedno zarobljeni ili protjerani iz svojih domova. Molimo Boga da podari mir u cijelom svijetu.

Poštovani,

Islamska zajednica u Republici Sloveniji djeluje na slovenskom tlu više od jednog stoljeća. Izgradnjom džamije u Ljubljani upisali smo se na religijsku kartu Republike Slovenije. Veoma smo sretni što smo izgradnjom džamije uspjeli obogatiti društvo u kojem živimo, jer je kompleks Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana doprinio većoj prepoznatljivosti naše Zajednice, otvorenosti, suradnji i uključenosti u širu društvenu zajednicu.

Naš cilj je da kroz različite programe koje organiziramo u okviru Islamske zajednice, gradimo mostove prijateljstva, razumijevanja i suradnje. Gradit ćemo čvrste veze suradnje sa crkvama i drugim vjerskim zajednicama u Republici Sloveniji i jačati međureligijski dijalog, koji će pomoći ljudima da bolje razumiju svoje radne kolege, komšije i prijatelje.

Dijalog sa državom i njenim institucijama treba jačati na različitim područjima. Kao vjerske zajednice, doprinosimo raznolikosti i bogatstvu slovenskog društva i pomažemo državi u rješavanju različitih humanitarnih i socijalnih problema njenih građana, koji nam se obraćaju za pomoć. Radimo i druge opće korisne poslove. Zato očekujemo više sluha i pomoći od države kroz partnerski odnos, jer smo i mi kao članovi vjerskih zajednica poreski obveznici.

Na kraju, molim Svemogućeg Boga da bolesnima podari zdravlje, siromašnima da dadne opskrbu a onima koji su protjerani da se vrate svojim domovima. Molimo Boga da podari mir u cijelome svijetu!

Molimo Boga da nam oprosti grijehe i primi sve naše ramazanske ibadete! Molimo Uzvišenog Boga da Ramazanski-bajram provedemo u zdravlju, veselju i rahatluku, zajedno sa našim najmilijima! Amin.

Bajram šerif mubarek olsun!

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti