Iftarski program na Radiju BIR – Fikret-ef. Pašanović: Savjetovanje brata muslimana treba biti plod iskrenosti

Ramazan je prilika da napravimo pomake unaprijed, nabolje, na svakom planu – i na društvenom i na privatnom, porodičnom. Nadam se da će tu priliku svako od nas iskoristiti, jer se ovakva prilika ne ispušta i pitanje je ko će dočekati novu priliku, novi ramazan. Svaku priliku koju nam Allah dž.š. daruje trebamo iskoristiti, prije nego što dođe ono što joj je suprotno, poručuje nam u novom izdanju Iftarskog programa na Radiju BIR, Fikret-efendija Pašanović, imam Jordanske džamije u Sarajevu, kazujući na temu „Vjernik je vjerniku ogledalo“.

Područje gdje treba dosta toga popraviti i poboljšati, uz odnos prema Allahu i porodici, jeste područje međuljudskih odnosa. U tome svakako možemo i moramo  jedni drugima biti na pomoći, biti korektiv ponašanja jedni drugih, uz svu pažnju koju nešto takvo podrazumijeva. Ljudi su osjetljivi, za čas „planu“, za čas zahatore, tako da treba dobro paziti ukoliko vidimo kod nekoga nešto što bi trebalo popraviti, na koji način prići, pokazati da to nije dobro, a da se osoba ne uvrijedi i da ne izazovemo kontra efekat.

U tom smislu Kur'an nam pruža najveću pomoć, a onda i hadisi Allahovog poslanika.  Jedna od mu'džiza koje je Allahov poslanik dobio jeste sposobnost sažetog, jezgrovitog izražavanja.

Veliki je broj hadisa koji su kratki, sastoje se od nekoliko riječi, a šalju dalekosežne savjete, preporuke; jasni su bez ikakvog komentara, iako bi se mogli komentarisati detaljno i opširno, jer to je poslanički govor.

Jedan od takvih sažetih hadisa jeste i onaj koji kaže da je vjernik ogledalo vjernika. U drugim predajama možemo pronaći i sljedeće verzije: Vjernik je ogledalo svome bratu; Svako od vas je ogledalo svome bratu.

Da bismo vidjeli u ogledalu šta nije uredu, moramo stati pred ogledalo. Pred ogledalo stajemo da vidimo da li je sve na mjestu. Ogledalo ne laže. Isto je tako i sa našom ulogom ogledala koju igramo u životima jedni drugih. Da bismo bili ogledalo drugima, moramo biti besprijekorni, moramo svojim ponašanjem pokazati da zavrjeđujemo da se u nama osoba ugleda i ogleda. Riječ je o primjeru, uzoru, onome što Kur'an naziva: „usvetun haseneh“ – najljepši primjer. U Poslaniku imamo najljepši uzor, ali i jedni drugim to možemo i trebamo biti.

Allahov poslanik je birao načine kako nekom skrenuti pažnju na nešto nedolično, nešto što nije uredu u njegovom ponašanju, pa je gledao da to ne radi u društvu.  Jer, ispred ogledala se stane i ono nama kaže i pokaže kakvi smo, ne pokazuje nekome drugome, nego mi dok smo ispred njega vidimo naš odraz i šta treba popraviti.

Poslanik je često imao običaj, kada bi vidio neku negativnost, da ne proziva onoga koji to radi, nego bi govorio: „Šta je sa ljudima koji rade to i to, tako i tako...“ Pa će se neko naći u tim njegovim riječima. Najvažnije je da budemo iskreni, da ono što želimo poručiti bratu muslimanu bude plod naše iskrenosti i privrženosti. Da je to osnovni motiv našeg savjetovanja, a ne ponižavanje.

„Najbolje je svojim primjerom popraviti one oko sebe. Vjernik je vjerniku isto ono što i jedna građevina unutar same sebe – jedan dio te građevine podupire drugi.“, također je jedan od Poslanikovih hadisa. Pa je Poslanik isprepleo prste da bi pokazao tu međusobnu povezanost vjernika, naslanjanje jednih na druge, upućenost jednih na druge. To treba da bude pravilo koje važi za sve naše međuljudske odnose.

Vjernici su braća, trebaju biti jedni drugima na pomoći, ne smiju izdati jedni druge. Allah dž.š. je na pomoći muslimanu dok je on na pomoći svome bratu muslimanu. Ta upućenost jednih na druge jeste davanje prave slike o sebi bratu muslimanu.

Ramazan je prilika da tu sliku popravimo, da je poboljšamo za zajedničko dobro.

(Tarik Dautović/Preporod.info)