Sjećanje na april 1992. godine u Bijeljini, dan kad je Arkan počinio zvjerske zločine

Prvi dani aprila, i poslije 32 godine, u Bijeljini izazivaju jezu, tugu, bol, osjećaj straha, stradanja. Na današnji dan, 1. aprila 1992. godine, Željko Ražnatović Arkan i njegova Srpska dobrovoljačka garda (SDG), jedinica pod kontrolom Državne bezbjednosti i vlasti u Beogradu, uz podršku bivše JNA i četničkih snaga u ovom semberskom gradu, počeli su genocidnu kampanju masovnih zločina koja je u to vrijeme jednostavno nazvano - "čišćenje".

Već prvog dana ubijeno je na desetine civila, dok su njihova tijela ostavljena da leže na ulicama. 

Mada je agresija na Bosnu i Hercegovinu počela napadom bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) na hrvatsko selo Ravno u Hercegovini još oktobra 1991. godine, tih aprilskih dana u Bijeljini je počela da djeluje sistematska spirala nasilja, ubistava, silovanja i protjerivanja koja će trajati naredne tri i pol godine.

Događaji u Bijeljini su započeli noći između 31. marta i 1. aprila. Istina o zvjerskim ubistvima obišla je svijet zahvaljujući fotografijama koje je zabilježio ugledni američki fotograf Ron Haviv, čovjek kojeg je u Bijeljinu lično pozvao Željko Ražnatović Arkan. Bez Rona Haviva teško bi bilo dokazati zlo koje se tih dan aprila 1992. godine zakotrljalo.

Znao je to i Arkan, te nije slučajno da ga je proganjao.

Posebno je sporna i ništa manje zločinačka bila uloga tzv. novinara koji su tih dana izvještavali iz Bijeljine. Tako je TV Novi Sad objavio prilog u kojem su za ubistva nedužnih civila optužili "muslimanske ekstremiste". Istih onih ubistava koje je dokumentovao i nakon bijega od Arkana objavio Ron Haviv.

Među njima su već spominjana fotografija žene koju dok leži na zemlji nogom udara jedan od Arkanovih "Tigrova", ali i fotografija čovjeka koji moli za život nekoliko trenutaka prije nego što su ga Arkanovi četnici, koje je na ulice Bijeljine poslao Slobodan Milošević, bacili s četvrtog sprata kroz prozor zgrade.

Ono što je počelo u aprilu nastavljeno je u septembru kada je SDS - stranka koju su osnovali presuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić (doživotna), Momčilo Krajišnik (27 godina zatvora) i Biljana Plavšić (12 godina zatvora). Svi su redom osuđeni za protjerivanje i prisilna premještanja u etničkom čišćenju koje je pratio masakr.

Prije dolaska Arkanovih fašista, četnika i ubica u Bijeljini je živjelo više od 30.000 Bošnjaka, a nakon što je rat okončan ostalo ih je svega nešto više od 2.000 ljudi.

Danas se u Bijeljini prvi aprilski dani slave kao dan odbrane grada, a ulica u tom gradu kojom je u noći sa 31. marta na prvi april sa svojom gardom prošao Željko Ražnatović Arkan - nosi ime "Ulica Srpske dobrovoljačke garde". Ulica u kojoj su danima nakon tog prolaska ostavljeni leševi, nazvana je po Arkanovoj jedinici koja je sijala smrt i čiji su vojnici bacali civile sa četvrtog sprata i šutali nogama leševe žena od kojih su "junaci", valjda odbranili grad. Ulica se spaja sa Trgom Draže Mihailovića.

Takozvano oslobođenje Bijeljine, za koje se Biljana Plavšić 1992. godine javno zahvalila Arkanu pratilo je masovno etničko čišćenje počinjeno u devet logora koji su uspostavljeni prateći već pomenuti masakr.

Svih sedam džamija u Bijeljini je uništeno, a uništavane su eksplozivom pod nadzorom policije i stručnjaka. Nakon što su srušene i ostaci odvezeni, drveće je zasađeno na mjestu gdje su bile džamije. Zahvaljujući predanošću muslimana, ali I ulozi Islamske zajednice obnavljane su džamije, među njima Atik džamija.

(A.N./Preporod.info)