Ramazanski kviz 2024: Česme i hamami

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini će i ove godine u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice organizirati Ramazanski kviz "Vjera i domovina".

Kviz će biti realiziran na portalu Preporod.info od 30. marta do 9. aprila 2024. godine. Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano jedno predavanje, koje će biti podijeljeno zvaničnoj Facebook stranici ovog portala.

Pravo učešća u ovom kvizu imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 20 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 9. aprila 2024. godine, u 14.00 sati.

Detaljno uputstvo dostupno ovdje. 

Česme i hamami

S obzirom na činjenicu da se, u skladu sa islamskim propisima, velika pažnja poklanjala ličnoj higijeni, to su javne banje ili hamami spadali među najomiljenije objekte po čaršijama bosanskih gradova. Bošnjaci su brižljivo njegovali kult vode, o čemu svjedoče brojne česme i vodovodi širom Bosne, koji su podizani na opću korist, za žedne, ali i za duše umrlih i poginulih (šehida). O tome svjedoče natpisi na mnogim česmama.

U raznim varijantama, sa manje ili više pjesničkog dara, na natpisima mnogih česmi je izražena misao i ispisana kur’anska poruka da je Bog "sve živo od vode stvorio" ili da je "lijepa česma voda života." Potom je na natpisu uklesano ime vakifa ili dobrotvora koji je podigao česmu, obično sa željom i porukom da mu onaj čija nafaka bude da iz te česme popije makar jedan gutljaj vode, učini dovu (blagoslov) ili da mu poželi mjesto u dženetu. Među graditeljima česmi kao dobrotvori se često javljaju i žene.

Česme su obično podizane po mahalama, kao rezidencijalnim dijelovima grada, dok su po većim i bogatijim čaršijama pored običnih česmi građeni i sebilji (veće česme u obliku kućice). U dvorištima većih džamija podizani su šadrvani. Evlija Čelebi je 1659. zabilježio da na nekoliko mjesta u Sarajevu postoje "vruće česme". Jednu takvu česmu izričito spominje kraj Begove džamije. Sve česme, sebilji i šadrvani smatrani su općim dobrom i njima su se koristili i služili svi stanovnici, bez ikakve razlike. Vruće česme su bile izuzetak od tog pravila i njima su se koristili isključivo muslimani. Takve su se česme nalazile pri džamijama i služile su za ugodno uzimanje abdesta zimi. Voda se grijala u kazanima i puštala kroz cijevi koje su za tu svrhu bile posebno izrađene.

Prema Hamdiji Kreševljakoviću u 42 gradska naselja na području današje Bosne i Hercegovine postojao je prije 1878. po jedan ili više hamama. Samo u Sarajevu bilo je sedam hamama, od kojih je najstariji Isa-begov, podignut 1464. godine. U Foči su bila četiri hamama, u Travniku tri, Mostaru, Banjoj Luci i Brčkom po dva itd. Hamami su u pravilu projektirani, odnosno građeni na formu jednostavnijih džamija, sa središnjim svodom, okruženim sa više malih kupola.

U mjestima gdje je bilo više hamama, jedan ili dva su bili ženski hamami. Tamo gdje je bio samo jedan hamam, bili su određeni dani i sati u kojima su hamam mogli koristiti muškraci, odnosno žene. U dane ili sate kada su samo žene koristile hamam, one bi vješale odjeću preko vrata kao upozorenje muškarcima da ne prilaze. Muškarci su išli u jutarnjim satima u hamame, a poslije kupanja na posao. Žene bi obično prvo posvršavale kućne poslove, pa onda odlazile na kupanje. Muškarci su išli pojedinačno u hamam, a žene u pravilu u društvu sa više drugih žena. Ima više narodnih pjesama koje svjedoče o takvim ženskim posjetama hamamu: "Hvalila se Šarića kaduna, / u hamamu među kadunama…" Ili, na drugom mjestu: "Hvalila se Alibegovica, / u hamamu među hanumama…" itd. U mnogim mjestima hamami su podizani u neposrednoj blizini hana, kako bi bili na usluzi i putnicima–namjernicima. Tako se u narodnim pojesmama često spominju han i hamam zajedno: "Kad izgori šeher Sarajevo,  izgoriće hani i hamami,  sto dućana i sto bazerdžana…"

Pored javnih banja, muslimanske gradske kuće su u pravilu imale kućne banje i hamamdžike. Bogatije i veće kuće su, pored toga, u dijelu kuće koji se zvao divanhana (predsoblje, hodnik) imale i posebne abdesluke ili abdesthane, gdje su se prale ruke i vršilo obredno pranje prije namaza (molitve). Evlija Čelebi je zabilježio u Sarajevu 1660. da je kod "odabranih ljudi" koji su ga pozivali na musafirluk ulazio u kućne banje i da su mu se "jako dopale".

(Preporod.info)